Više od 500 poginulih te oko 1000 nestalih, tragična je bilanca nakon kolapsa ledenjaka koji je izazvao katastrofičnu bujičnu poplavu. Ova prirodna katastrofa dogodila se u okrugu Rasuwa na sjeveru Nepala na granici s Tibetom, a među nestalima je i mnogo stranih turista, velikim dijelom iz Južne Koreje koja je ponudila svoju pomoć. No, što se zapravo dogodilo u Nepalu, predmet je znanstvenih rasprava i analiza.
- Nije zapravo potpuno jasno što se dogodilo. Postoji više verzija, ali nekakva generalna priča je da su se najprije odlomili dijelovi ledenjaka koje je za sobom povukao dio stijene. Tako je nastala jedna stjenovito-ledenjačka lavina, na engleskom ‘ice rock avalanche‘. Onda je ta mješavina leda i stijena zapriječila vodotok u kanjonu pa je došlo do nastanka prirodne akumulacije. U jednom trenutku brana koja je nastala kao posljedica odrona više nije mogla zadržati tu silnu vodu. Došlo je do proboja brane, a voda je nosila stijenski materijal i led - pojasnio je dr. Martin Krkač, izvanredni profesor na Rudarsko-geološko-naftnom fakultetu (RGN) fakultetu u Zagrebu.
"Debritni tok"
- Tu bujicu, mješavinu stijenskog materijala, leda i vode, zovemo debritni tok. Kako debritni tok nosi jako puno čvrstih čestica i pritom je brz, to je jako opasno. Postoje klizišta koja imaju vrlo male brzine, par centimetara godišnje, no ovo je bilo ekstremno brzo, od oko nekoliko metara do desetaka metara u sekundi. Važno je napomenuti da je ovdje došlo do kaskade procesa koji su se nadovezivali i rezultirali su katastrofom: lavina u visokoj planini pokrenula je niz događaja koji su na kraju došli do ljudi - rekao je Krkač.
Naš sugovornik ističe da i u Hrvatskoj postoje kaskadni procesi, međutim, ne tako izraženi. - Dakle, nešto poput ovoga što se dogodilo u Nepalu praktički se ne može dogoditi u Hrvatskoj. Nemamo takve visoke planine, nemamo ledenjake, no slični se procesi mogu dogoditi, na primjer, u Alpama. Ipak, ne mora uvijek odron ledenjaka biti razlog stvaranja opasne bujice. Primjerice, kad je u ljeto 2023. godine u Sloveniji pala enormna količina kiše, nastale su bujice, pokrenula su se brojna klizišta i nastali su debritni tokovi koji su uz vodu nosili veliku količinu čvrstog materijala - pojasnio je Krkač.
Iskusni pripadnik Hrvatske gorske službe spašavanja (HGGS) Ivan Šafradin, koji je boravio u Nepalu, kao glavnog krivca vidi klimatske promjene zbog kojih se otapaju ledenjaci diljem svijeta. - Već godinama to gledam, to su posljedice globalnog zatopljenja. Poremetili smo ravnotežu u prirodi koja postoji milijunima godina. Na ledenjacima na visinama od 3000 metara nikada temperature nisu bile tako visoke, dolazi do promjena koje su u ovom trenutku nepovratne. Led se naglo pretvara u vodu u velikim količinama i to stvara eroziju tla. Na tim je visinama izmiješano sve: zemlja, led, kamen. Kako se led otapa, više nemate ništa što to sve spaja. K tome, posljednjih je godinama sve više i više ljudi koji se kreću na takvim mjestima. To je onda kombinacija faktora - rekao je Šafradin.
Nema takvih vrhova u Europi
Osvrnuo se i na situaciju u Europi. - U Alpama, možemo svjedočiti da su na mjestima gdje su još prije deset godina bili ledenjaci sada gole stijene. No, u Europi nemamo takve vrhove kao u Nepalu i puno su veći problem odroni kamenja. U Švicarskoj i Austriji dolazi do klizanja tla koje onda začepi rijeku i stvori branu. Ona u jednom trenutku pukne i onda imamo nagli i brzi protok vode - dodao je Šafradin.
Ističe kako su odroni kamenja posljedica otapanja leda.
- Nema leda i, jednostavno, to kamenje ništa više ne drži u mjestu. Trenutno je na dva najatraktivnija vrha u Europi, koji su meka za alpiniste i ekonomski motor okolnih područja, zabranjen je pristup. Prije nekoliko tjedana usponi na Matterhorn u Švicarskoj i Mont Blanc u Francuskoj su zabranjeni i zatvorene su sve pristupne ceste zbog odrona kamenja - rekao je Šafradin.
Prof. Krkač ističe da katastrofične događaje poput odrona ledenjaka u Nepalu ne možemo spriječiti.
- Ipak, možemo na neki način odrediti gdje bi moglo doći do odrona ledenjaka i zatim kaskadnih procesa, primjerice istraživanjima iz zraka ili analizom satelitskih snimaka iz zraka. Različitim vrstama prostornih analiza mogu se odrediti područja gdje postoji vjerojatnost da se takvo nešto dogodi. Možda se ne može točno odrediti kada će se nešto dogoditi, no kad znate da postoji mogućnost, radite na prilagodbi. Primjerice, prostorno se planira tako da se na potencijalnoj putanji debritnih tokova ne smije ništa graditi ili se grade građevine koje to mogu izdržati. Drugi je način da se postave sustavi za rano upozoravanje, recimo različiti tipovi senzora koji bilježe takvu promjenu. Dakle, kada prolazi debritni tok ili kada se dogodi odron stijene ili ledenjaka, senzori mogu dati upozorenje, a ljudi koji se nalaze duž te pretpostavljene debritne putanje mogu ga dobiti na vrijeme. Dakle, prije nego što debritni tok dođe do njih, može se provesti evakuacija. To je prostorno planiranje jer ne može se svako potencijalno izvorište hazarda sanirati, pogotovo ne na visokim planinama kao što su Himalaja i Alpe - zaključio je Martin Krkač.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....