Kada se spomenu psihopati, najčešće pomislimo na ubojice poput Andersa Breivika koji je u svom ubilačkom pohodu poubijao 77 ljudi. No, profesor Robert Hare, specijaliziran za psihologiju kriminalaca, tvrdi da psihopati mogu biti naizgled normalni ljudi u našoj okolini, poput kolega, prijatelja - pa čak i bračnih drugova.
Psihopati ne posjeduju osjećaj kajanja i empatije, te općenito osjećaju vrlo površno, a u ekstremnim slučajevima uopće ih ne zabrinjava ljudska smrt. Bez osjećajne povezanosti psihopati mogu funkcionirati tako da doživljavaju ljude kao predmete kojima se može manipulirati i uništavati ih bez ikakve brige.
Hare je razvio svoju psihološku metodu utvrđivanja je li netko psihopat. U osnovi 'PCL-R' testa, radi se o dvadeset kriterija, te se svaki kriterij ocjenjuje s 0 ukoliko se ne odnosi na ispitivanu osobu, s 1 ukoliko se djelomično odnosi i s 2 ukoliko se odnosi u potpunosti.
Među kriterije spadaju blagoglagoljivost i površan šarm, grandiozni osjećaj vlastite vrijednosti, prepredenost/manipulativnost, patološko laganje, emotivna plitkost, okorjelost i nedostatak empatije, sklonost dosadi, impulzivnost, zločinačka nepostojanost, problemi u ponašanju tokom rane dobi, mladenačka delikvencija i promiskuitetno seksualno ponašanje. Čisti nepatvoreni psihopat osvojio bi 40 bodova, a 30 ili više bodova su dovoljno za postavljanje dijagnoze. Poput autizma, koji može biti izražen u većoj ili manjoj mjeri, i psihopatija je dijagnoza koja može sezati od ekstrema do normalnosti.
Iako psihopatiju najčešće vezujemo uz serijske ubojice, takva dijagnoza nije nužno mana u nekim okolnostima. Naprotiv, može biti i prednost! Kako su Robert Hare i Paul Babiak pokazali u svojoj knjizi 'Zmije u odijelima: Kad psihopati idu na posao', nedostatak moralnih skrupula i neosjetljivost na patnju drugh ljudi može psihopatima čak biti od koristi u poslovnom okruženju. Dvojica autora testirala su 203 korporativna 'poslovnjaka' i utvrdili da oko deset posto njih osvaja dovoljno bodova za solidnu psihopatsku dijagnozu.
No, prema neurologu Jamesu Fallonu, postoje dvije vrste empatije. Kognitivna empatija je sposobnost shvaćanja što drugi ljudi osjećaju, dok je emotivna empatija sposobnost osjećanja tuđih osjećaja. Autisti, primjerice, mogu osjećati tuđu bol, ali ne mogu prepoznati znakove osjećaja na drugim ljudima. Psihopati pak funkcioniraju obrnuto: znaju što osjećate, ali sami to ne osjećaju.
Ukoliko se pomnije pogledaju Hareovi kriteriji koji čine njegov test, može nam se učiniti da smo, u većoj ili manjoj mjeri potpuno okruženi psihopatima. No, Hare upravo stoga upozorava da dijagnosticiranje psihopata putem njegove metode ipak treba ostaviti profesionalcima.