Glumica i pjevačica Barbra Streisand ovih dana podigla je prašinu objavom kako joj društvo u njezinu domu u Malibuu čine tri psa, od kojih su dva - klonirana.
Njezina omiljena Samantha nakon 14 godina zajedničkog života je uginula, a diva je zaključila kako želi istoga psa jer novi ljubimac tulearske pasmine jednostavno nije dovoljan. Tako su nastale Miss Violet i Miss Scarlet, klonovi stvoreni iz Samanthinih stanica iz usta i želuca. Postupak u teksaškoj kompaniji ViaGen, pišu mediji, košta između 25 i 100 tisuća dolara.
Ne replicira osobnost
Kloniranje kućnih ljubimaca nije novost, no već nekoliko godina oko tog pitanja u javnosti se lome koplja, prije svega između znanstvenika, genetičara i onih koji se bave etičkim i moralnim civilizacijskim dosezima. Prije nekoliko godina isto je učinila slavna modna dizajnerica Diane von Furstenberg, koja je za 100 tisuća dolara klonirala svoju kujicu Shannon, Jack Russellova terijera, i dobila dvije kujice - Deenu i Evitu. Dobar dio javnosti i tada je bio šokiran.
I onda i sada reagirale su brojne udruge za zaštitu prava životinja, među kojima i PETA, čije je predsjednica Ingrid Newkirk istaknula kako “milijuni prekrasnih pasa svake godine odlaze u životinjska skloništa ili umiru na zastrašujuće načine kada ih njihovi vlasnici napuste te da kloniranje ne smije biti opcija za nabavku novog ljubimca, pogotovo jer ne replicira njihovu osobnost.”
Koliko se kućnih ljubimaca klonira svake godine, nije poznato. Glavna američka tvrtka koja se bavi ovom praksom, ViaGen Pets, odbila je dati podatke o broju kloniranih ljubimaca.
“Napravili smo tisuće sretnih, zdravih kloniranih krava i stotine kloniranih konja”, stoji na njihovoj internetskoj stranica, uz dodatak kako znanstvenici tvrtke “razvijaju uspješno kloniranje i reprodukciju životinja više od 15 godina”.
Bivši, anonimni zaposlenik ViaGena za AFP je izjavio kako je ova tvrtka klonirala oko 100 mačaka i pasa.
Drugi glavni izvor za klonirane kućne ljubimce je Sooam Biotech Research Foundation u Seulu, u Južnoj Koreji, koji tvrde da su klonirali oko 800 pasa i naplaćivali svako kloniranje po 100.000 dolara, odnosno oko 600 tisuća kuna.
Postoji niz tvrtki koje prikupljaju DNK uzorke životinja, i mnoge koje su kloniranje pokušale izvesti, ali u tome nisu uspjele.
Ron Gillespie iz tvrtke PerPETuate koja prikuplja DNK uzorke životinja za 1300 dolara, rekao je za AFP kako su ranije radili kloniranje životinja, ali sada DNK uzorke daju na obradu drugim tvrtkama poput ViaGen Pets.
Savršena kopija
Njegov popis klijenata kreće se od bogatih do siromašnih.
Najpoznatija tvrtka za kloniranje je iz Južne Koreje, Sooam, tvrdi da će preminulog kućnog ljubimca vratiti u život u obliku gotovo savršene kopije.
Firmu je osnovao kontroverzni veterinar i genetičar Woo Suk Hwang.
Hwang je javno osramoćen nakon što je izbačen iz jedne akademske institucije zbog lažnog istraživanja o kloniranju ljudskog embrija. Ni činjenica da ga se tereti za ozbiljno kršenje zakona nije ga spriječila da pokrene uspješan biznis.
Od svoga osnutka, Sooam je navodno klonirao više od 800 pasa, a firma mjesečno ima 15 klijenata. Uz to, Hwang je svoj biznis proširio u SAD i Ujedinjeno Kraljevstvo.
Tehniku kloniranja koju firma Sooam koristi je identična onoj pomoću koje je kreirana ovca Dolly davne 1997. godine.
Prvo se izoliraju stanice iz životinje koja će biti klonirana, a potom se njihova jezgra, koja sadrži genetski materijal, vadi i konzervira. Nakon toga uzima se jajna stanica iz životinje donora (surogat majka) čija se jezgra zamjenjuje jezgrom ljubimca koji će biti “kopiran”. Nakon toga slijedi apliciranje električnog šoka koji će jajnu stanicu primorati na dijeljenje, a potom se ona vraća u tijelo životinje donora. Surogat ne mora biti iste rase, ali je potrebno da bude približno slične veličine kao ljubimac koji će biti rođen.
Psi se mogu klonirati do pet dana nakon što uginu, a mačke do tri, no idealno je, kažu stručnjaci, da kućni ljubimac bude živ kada veterinar radi biopsiju tkiva, odnosno uzima komadić kože i mišića veličine gumice za olovke.
Nepouzdani postupak
Iako su to savršene kopije njihovih ljubimaca, klijenti mogu očekivati blage razlike u vidu pjegica kod dalmatinera. Tvrtka naglašava da svako kopiranje nije savršeno i da, ako se ljubimac rodi bolestan ili onesposobljen, kopiranje mora biti ponovljeno.
Znanstvenici također upozoravaju da je kloniranje životinja iznimno nepouzdano te uspijeva u jednom do dva slučaja od stotinu pokušaja.
“Mnogi primjerci će propasti još kao embriji, ali i tijekom trudnoće i kao štenci. Naravno, ženke koje ih budu nosile morat će snositi posljedice trudnoće, čestih pobačaja i uginuća štenaca”, ističe profesor Robin Lovell-Badge, pročelnik Odjela za razvojnu genetiku na Institutu MRC za Telegraph.