Osam godina nakon što su istrijebljeni lovom, divlji europski bizon (Bison bonasus) vraćen je na dine nizozemske obale. Taj bi taj potez mogao otvoriti vrata njegovom povratku i na ostatak kontinenta, piše The Guardian.
Najveća europska kopnena životinja posljednji je puta u Nizozemskoj viđena prije više stotina godina, a njezina je europska populacija istrijebljena do 1927. godine. Unatoč pokušajima da se tijekom 50-ih godina prošlog stoljeća vrsta ponovno uzgoji u divljinama Poljske, europski je bizon jednako ugrožen kao i crni nosorog.
Lugari stoga europskim bizonima - kojih u Europi ima oko sedam tisuća - tijekom zimskih mjeseci nerijetko donose dodatnu hranu kako bi osigurali da će preživjeti hladnoću.
Međutim, nizozemska studija o 22 bizona koji žive u Kraansvlaku, 330 hektara dina i prirodnih jezeraca koji su dio nacionalnog parka Zuid-Kennemerland na sjeveru Nizozemske, daje nadu da bi europski bizon ipak mogao preživjeti.
Naime u znanstvenim se radovima te studije dovodi u pitanje da je šuma prirodno stanište europskog bizona što otvara mogućnost da ga se pokuša integrirati u cijeli niz drugih krajolika. Organizacije u Švedskoj, Švicarskoj i Velikoj Britaniji situaciju prate s interesom, a spoznaje iz nizozemske studije poslane su već ustanovljenim projektima u Španjolskoj, Francuskoj i Njemačkoj.
"Ljudi su mislili, "bizon na dinama? Ludi Nizozemci"", rekla je Yvonne Kemp, voditeljica konzervatorskog projekta u nacionalnom parku Zuid-Kennemerland o koautorica objavljene studije. "Međutim, funkcionira. Možete vidjeti krdo, rađaju se potomci i dobro im ide. Desetljećima se vjerovalo da je europski bizon šumska životinja, ali u to nismo bili sigurni. Vjerovali smo da šume za njih nisu dobre jer ih se tijekom zime na mnogo mjesta hranilo. Dolazili su do sjena, što nije baš prirodno ponašanje."
Obnova bizonske populacije počela je u travnju 2007. godine kada su tri bizona uvedena u Kraansvlak. Još tri su dopremljena 2008. godine. Bizoni su trebali doprinijeti borbi protiv širenja trava i niskog raslinja koje je počelo narušavati bioraznolikost područja. "Bizonu zbog njegove veličine treba puno hrane pa smo pomislili da bi on uz ostale biljojede mogao zaustaviti širenje raslinja", objašnjava Kemp.
Istraživanje je pokazalo da bizoni mogu preživjeti bez dodatne hrane koju su dobivali u šumi te da se mogu snaći i na manjim prostorima. Osim toga, pokazalo se da mogu živjeti blizu ljudi. "Prvo smo prostor ogradili ogradama visine 2,2 metra, međutim iskustvo nam je pokazalo da ograde mogu biti visoke i 1,2 metra. U prostor smo ispočetka ulazili automobilima, a sada imamo posebnu stazu koju javnost može koristiti. Dokle god se bizonima ljudi ne približavaju na manje od 50 metara, životinja nije pod stresom". objašnjava Kemp.
Učinak bizona na krajolik je očit, a bizonima novi životni prostor čini se odgovara. "Uzbudljivo je gledati prirodu kako se prilagođava", dodaje Kemp. Kraansvlak kontrolira populaciju te svoja dva mužjaka redovito mijenja s drugim konzervatorskim projektima u svijetu. "Ovo su divlje životinje, mi to ne zaboravljamo i stalno učimo", zaključuje Kemp.