Nedavno su britanski znanstvenici razriješili tajnu jedne od najvećih znanstvenih prijevara 20. stoljeća, poznatu kao misterij “čovjeka iz Piltdowna”. Uz tu naizgled zabavnu prijevaru, koja je nekoliko godina unazadila proučavanje čovjekove evolucije, donosimo pregled još nekoliko prijevara iz bliže i dalje povijesti znanosti.
1. Čovjek iz Piltdowna
Čovjek iz Piltdowna
Čovjek iz Piltdowna
Sve je počelo 1912. godine kad je imućni odvjetnik i amaterski arheolog Charles Dawson poslao pismo svome prijatelju Arthuru Smithu Woodwardu, kustosu Prirodoslovnog muzeja u Londonu, u kojem ga obavještava da je u šljunčanom jarku kraj Piltdowna u Sussexu pronašao lubanju dotad nepoznate vrste hominida. Nastalo je veliko uzbuđenje među znanstvenicima koji su zaključili da ta lubanja pripada nepoznatoj vrsti hominida koji su živjeli prije 500.000 do milijun godina. Ta je vrsta nazvana Eoanthropus dawsoni, u čast otkrivača Charlesa Dawsona. “Čovjek iz Piltdowna” odmah je proglašen karikom koja nedostaje između čovjeka i njegovih majmunskih predaka te je izložen u Prirodoslovnom muzeju u Londonu. No, 1953. godine skupina znanstvenika otkrila je da je riječ o prijevari. Naime, lubanja čovjeka iz Piltdowna bila je složenac sastavljen od lubanje Homo sapiensa i čeljusti orangutana. Izbio je skandal, a lubanja je brzo uklonjena da se glasoviti muzej ne bi sramotio dalje. Zatim je krenula potraga za drskim počiniteljem, a na popisu osumnjičenih našli su se sam Dawson, kustos Smith Woodward, znanstvenik Arthur Keith, koji je jedini odbijao prihvatiti otkriće čovjeka iz Piltdownaa te Arthur Conan Doyle, tvorac slavnoga Sherlocka Holmesa koji je 1912. godine napisao paleontološki triler “The Lost World”. Nakon desetljeća bezuspješne potrage, znanstvenici su prije nekoliko godina odlučili ponovno istražiti tajanstvenu lubanju primjenom niza modernih tehnika, uključujući DNK analizu i spektroskopiju. Naposljetku su ustvrdili da je prevarant bio Charles Dawson.
- Ovo je fascinantna potraga za krivcem koja pokazuje kako se novom tehnologijom mogu riješiti stari problemi - rekao je za BBC paleoantropolog Chris Stringer iz Prirodoslovnog muzeja u Londonu
2. Prijevara Trofima Lisenka
Iako bez formalnog akademskog obrazovanja, Trofim Denisovič Lisenko (1898. - 1976.) bio je vodeći sovjetski biolog u Staljinovo doba. Podrijetlom iz seljačke obitelji, Lisenko se zaposlio u Poljoprivrednom institutu u Kijevu, da bi 1928. godine ustvrdio da je izmislio vernalizaciju (jarovizacija), postupak kojim se ozima pšenica pretvara u jaru. No, on nije izmislio novu tehniku, nego se koristio starom metodom ruskih seljaka. Tvrdio je da će tako utrostručiti ili učetverostručiti prinose. Iako se to nije dogodilo, gotovo 40 godina slavili su ga kao velikog znanstvenika iz naroda. Lisenko je, također, odbacio Mendeljeve zakone nasljeđivanja te tvrdio da se postignute karakteristike mogu naslijediti već u idućoj generaciji. Primjerice, po tome bi roditelji koji se bave body-buildingom mogli biti sigurni da će im djeca imati velike bicepse. Ovakva evolucijska hereza i danas se naziva lisenksizam.
3. Pleme Tasaday na Filipinima
Lažirana slika plemena
Lažirana slika plemena
...i njihov pravi moderni izgled
...i njihov pravi moderni izgled
Manuel Elizalde, filipinski playboy i ministar u vladi diktatora Ferdinanda Marcosa, objavio je da je u ljeto 1971. godine u tropskoj šumi na otoku Mindanao otkrio miroljubivo pleme koje je živjelo kao u kameno doba. Goli ili odjeveni u oskudne suknjice od orhidejina lišća, pripadnici plemena spavali su u pitoresknim špiljama te se hranili voćem, korijenjem i insektima. Govorili su nerazumljiv jezik, i postali simbol izgubljenog raja. Pleme je nazvano Tasaday, što bi u prijevodu značilo “plemeniti divljaci”. O plemenu Tasaday napisani su članci i knjige i snimljeni dokumentarci. No, 1986. godine, nakon pada diktatora Marcosa, dvojica novinara otkrila su da pripadnici plemena žive u drvenim kućicama, nose traperice i majice kratkih rukava te govore prepoznatljivim lokalnim jezikom. Neki od njih tada su priznali prijevaru iza koje je stajao Manuel Elizalde koji ih je uz malo novca nagovorio da se iz svojih drvenih kuća presele u špilje i skinu odjeću. Iako je Elizalde na račun plemena prikupio u svijetu velika sredstva te osnovao zakladu namijenjenu zaštiti Tasadayaca, oni nisu mnogo profitirali. Naime, Manuel Elizalde pobjegao je 1983. godine s Filipina, ponijevši sa sobom 35 milijuna dolara prikupljenih za zaštitu lažnog plemena.
4. Izmislio rezultate da dobije Nobela
Jan Hendrik Schoen
Jan Hendrik Schoen
Njemački znanstvenik Jan Hendrik Schoen, koji je radio u institutu Bell Labs u New Jerseyju, bio je velika zvijezda na području fizike čvrstog stanja i nanotehnologije. Njegova je karijera uistinu bila meteorska jer je u samo tri godine objavio čak 80 radova, od kojih mnoge u vodećim znanstvenim časopisima Nature i Science. Mnogi su smatrali da je Schoen na putu da prije svoje 40. godine dobije Nobelovu nagradu. Išlo mu je izvanredno dok neki znanstvenici nisu počeli sumnjati u njegovu vjerodostojnost jer nisu mogli ponoviti njegove rezultate. Naposljetku, pokrenuta je istraga koja je pokazala da je Schoen falsificirao 16 od 24 analizirana rada. Umjesto da dobije Nobela, Jan Hendrik Schoen u jesen 2002. godine dobio je otkaz u Bell Labsu. Njegov je slučaj proglašen najvećom prijevarom u fizici od završetka Drugog svjetskog rata.
5. Lažni kralj kloniranja
Hwang woo-suk
Hwang woo-suk
Korejski znanstvenik dr. Hwang woo-suk, poznat i po nadimku “kralj kloniranja”, bio je ugledni profesor na Sveučilištu Seul, koji je 2004. godine objavio u prestižnom časopisu Science rad o prvom kloniranim ljudskom embriju. Godinu kasnije, također u Scienceu, izvijestio je da je iz kloniranih ljudskih embrija izolirao 11 linija matičnih stanica koje genetski odgovaraju jedanaestorici pacijenata oboljelih od raznih bolesti.
No, krajem 2005. godine dr. Hwang, koji je uživao status korejskog nacionalnog junaka, našao se u središtu skandala jer se saznalo da je u istraživanjima koristio jajne stanice svojih suradnica. Ubrzo se otkrilo da je Hwang falsificirao rezultate svojih istraživanja objavljenih u Scienceu pa je izbio veliki međunarodni skandal. Naposljetku, Science je povukao te radove, a dr. Hwang je izbačen sa Sveučilišta Seul te mu je korejska vlada zabranila istraživanja na području kloniranja embrija. Zanimljivo je da je na području istraživanja matičnih stanica prije dvije godine izbio novi skandal. Naime, početkom 2014. godine mlada japanska znanstvenica dr. Haruko Obokata iz Riken centra za razvojnu biologiju objavila je da je otkrila novu metodu jednostavnog dobivanja matičnih stanica, što je diljem svijeta pozdravljeno kao revolucija u medicini. Dr. Obokata (30) i njezini suradnici ustvrdili su u vodećem svjetskom znanstvenom časopisu Nature kako se matične stanice mogu brzo stvarati tako da se krvne stanice urone u kiselinu koja ima dovoljno visok pH da izazove šok, ali ne i smrt stanica. No, kako nitko nije uspio ponoviti njezine rezultate, rad dr. Obokata povučen je iz Naturea, a ona je proglašena krivom za lažiranje rezultata, zbog čega je naposljetku ostala bez posla.
6. Sokalova prijevara
Alan Sokal
Alan Sokal
Fizičara Alana Sokala sa Sveučilišta New York dugo je živciralo ljevičarenje u znanosti urednika uglednog časopisa Social Text koji su promovirali ideje da je stvarnost tek društveni konstrukt. Sokal je stoga smislio prijevaru. Uredništvu časopisa poslao je tekst u kojem je fizičkim zakonima potkrijepio tvrdnje slavnih ljevičarskih filozofa Michaela Foucaulta, Jacquesa Lacana i Luce Irigaray.
Želio je provjeriti hoće li vodeći časopis kulturnih studija objaviti članak namjerno posut besmislicama ako to urednicima bude dobro zvučalo i bude li u skladu s njihovim ideološkim stajalištima. Uistinu, Social Text objavio je 1996. godine taj članak. No, istoga dana kad je članak objavljen, Sokal je u drugom časopisu objavio da je riječ o običnoj parodiji. Sokalova podvala vjerojatno je nadahnula i trojicu srpskih znanstvenika, Dragana Đurića, Borisa Delibašića i Stevicu Radišića, koji su izmislili rad na engleskom te kao jednu od referenci naveli Disneyeva junaka Šilju iz Mikijeva zabavnika 2000. godine. Rad je 2013. godine objavljen u rumunjskom časopisu Metalurgia International u kojem često objavljuju srpski znanstvenici. Tvorci “Sokalove podvale na srpski način” svojom su prijevarom pokušali upozoriti na hiperprodukciju radova sumnjive kvalitete.