DRUGI PLANET OD SUNCA

Mars je out, novi hit je Venera: NASA je konačno najavila dvije velike misije na taj planet

 -/Panthermedia/Profimedia
Ova najava obradovala je mnoge planetarne znanstvenike, posebno one koji smatraju da je NASA zanemarila istraživanja Venere

Američka svemirska agencija NASA nedavno je najavila dvije nove misije na Veneru pod nazivom DaVinci+ i Veritas. DaVinci+ (Deep Atmosphere Venus Investigation of Noble gases, Chemistry, and Imaging) analizirat će Venerinu atmosferu, a Veritas (Venus Emissivity, Radio Science, InSAR, Topography, and Spectroscopy) mapirati njezinu površinu. Za te dvije misije izdvojit će se 500 milijuna dolara, a bit će lansirane između 2028. i 2030. godine.

- Cilj je tih dviju sestrinskih misija shvatiti kako je Venera postala svijet sličan paklu, sposoban otopiti olovo na površini - rekao je Bill Nelson, čelni čovjek NASA-e. Ova najava obradovala je mnoge planetarne znanstvenike, posebno one koji smatraju da je NASA zanemarila istraživanja Venere u korist našeg drugog planetarnog susjeda, Marsa, na koji je u protekla tri desetljeća poslala više od desetak robotskih misija.

Je li Venera slična Zemlji?

Zemljina najbliža planetarna rođakinja Venera drugi je planet od Sunca. Slična je Zemlji po strukturi, ali nešto manja (njezin je promjer 12.104, a Zemljin 12.742 kilometara) i vrela. Temperatura na površini toga planeta diže se do iznad 480 Celzijevih stupnjeva, pa je Venera toplija i od Merkura iako je on mnogo bliži Suncu. Venera se rotira suprotno od svih ostalih planeta. I to čini vrlo sporo. Dok se jednom okrene oko svoje osi, Zemlja to napravi 243 puta. Venerin reljef sastoji se pretežno od blagih nizina, iz kojih se do visine od tri do četiri kilometra uzdižu visoravni kontinentskih razmjera i mnogi vulkani, uglavnom ugasli. Venera ima 167 vulkana, od kojih je desetak aktivnih. Posebni vulkanski oblici svojstveni Veneri krune su i arahnoidi, vulkani isprepleteni finom mrežom pukotina. Krune su brda s urušenim središtem i dubokim kružnim opkopom, promjera do 2500 km.

Kad su ljudi otkrili Veneru?

Kako je nakon Sunca i Mjeseca najsjajnije nebesko tijelo, Venera je zacijelo ljudima poznata od prapovijesti. No, prvi zapisi o tom planetu potječu iz Babilona. Najstariji sačuvani značajni astronomski tekst je tablica 63, Amisadukina Venerina tablica, koja popisuje prve i posljednje vidljive izlaske Venere u razdoblju od oko 21 godine. Ime je dobila prema Veneri, rimskoj božici ljepote, a u staroj je Grčkoj imala dva imena: Eosphorus kad bi se pojavila ujutro, a Hesperus kad bi se pojavila navečer. Golom oku, Venera izgleda kao blještava bijela lopta s vizualno gotovo potpuno homogenom atmosferom. Kako je veći dio vremena vrlo dobro vidljiva na nebu bez ikakvih optičkih pomagala, ljudi su je nazivali zvijezdom Danicom, Jutarnjicom ili Večernjicom, ovisno o tome je li se pojavljivala pred zoru ili nakon sumraka.

Uz promatranja ovog planeta vežu se neke od najvažnijih spoznaja iz povijesti znanosti. Kada je 1610. godine usmjerio teleskop prema Veneri, Galileo Galilei je otkrio da taj planet pokazuje faze (mijene), što je izravan dokaz da se ona vrti oko Sunca. Bio je to snažan dokaz u prilog Kopernikovoj teoriji da je Sunce, a ne Zemlja u središtu Sunčeva sustava, kako je propovijedala Crkva.

Što je Venerin tranzit?

Prijelaz Venere ispred Sunca i zakrivanje dijela njegova diska naziva se Venerin prijelaz ili tranzit. Prvo predviđanje da će Venera prijeći preko Sunčeva diska iznio je 1627. godine Johannes Kepler, a njegove je proračune usavršio Jeremiah Horrocks. Venerin tranzit pojavljuje se četiri puta u 243 godine i obično traje po nekoliko sati. Tijekom povijesti bio je popraćen organiziranjem ekspedicija i međunarodnih suradnji kako bi se promatrao iz različitih dijelova svijeta. Primjerice, britanski Royal Society odlučio je da Ruđer Bošković bude njihov izaslanik koji će u Carigradu 6. lipnja 1761. godine promatrati prolaz Venere ispred Sunca. Bošković je sudjelovao i u organizaciji ekspedicije promatranja Venerina tranzita 1769. godine. Venerin prijelaz promatrao se i radi određivanja mjesnoga meridijana (geografske dužine). Tako je i ekspedicija britanskog kapetana Jamesa Cooka s pomoću promatranja Venerina prijelaza 1769. godine precizno odredila položaj Tahitija. Posljednji Venerin tranzit bio je sa 5. na 6.lipnja 2012. godine: bio je vidljiv iz cijelog Tihog oceana i istočne Azije, početak prijelaza vidio se iz Sjeverne Amerike, a završetak iz Europe.

Zašto je Venerina atmosfera paklenska?

Venerinu atmosferu otkrio je 1761. godine ruski znanstvenik Mihail Lomonosov dok je iz svoje kuće u Sankt Peterburgu promatrao Venerin tranzit. Atmosfera Venere proteže se do 80-ak kilometara iznad površine i sastoji se uglavnom od ugljikova dioksida (96,5 posto) te ponešto dušika i ostalih plinova u tragovima (vodene pare, sumporova dioksida i argona). Oblaci na Veneri nisu od vodene pare, nego od sumporne kiseline. Ovako gusta atmosfera izaziva efekt staklenika koji podiže temperaturu do čak 480 Celzijevih stupnjeva na površini, što je dovoljno da rastali olovo. Atmosferski tlak na površini Venere je oko 90 puta veći od tlaka na površini našeg planeta. Vjetar u atmosferi dostiže brzine od stotinjak metara u sekundi.

Koje su bile dosadašnje misije na Veneru?

Dosad je na Veneru upućeno više letjelica, uglavnom ruskih i američkih. No, ekstremni uvjeti koji vladaju na površini toga planeta uvelike otežavaju njegovo istraživanje, pa je stoga puno misija bilo neuspješno. Primjerice, prva svemirska letjelica na Veneru bio je ruski Sputnjik 7 iz 1961. godine, a misiju je završio neuspjehom, kao i nekoliko kasnijih ruskih i američkih misija. Prva se na njezino tlo 15. prosinca 1970. godine spustila sovjetska letjelica Venera 7, koja je djelovala 23 minute. Uslijedila je letjelica Venera 8, koja je 22. srpnja 1972. godine bila aktivna 50 minuta.

Prve površinske slike napravila je 1975. godine Venera 9, a zatim te i idućih godina Venera 10, 13 i 14. Letjelice Venera 15 i Venera 16 su od 1983. do 1985. godine izradile mapu područja oko sjevernog pola. Američke letjelice u orbiti Pioneer 12 (1978. - 1992.) i Magellan (1990. - 1994.) snimale su Venerin reljef s pomoću radara. NASA-ina letjelica Galileo također je, na svojem putu prema Jupiteru, "posjetila" Veneru. Europska letjelica u orbiti Venus Express bilježila je podatke iz Venerine atmosfere (2005. - 2015). U orbiti oko Venere trenutno je sonda Akatuski koju je Japanska svemirska agencija (JAXA) lansirala u svibnju 2010. godine.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
18. srpanj 2022 07:34