Uz obalu Big Sura u Kaliforniji, duboko ispod valova, nalazi se tajanstveni krajolik prošaran velikim rupama u glini, mulju i pijesku, piše Science Alert.
Desetljećima nakon otkrića, znanstvenici s Monterey Bay Aquarium Research Institute (MBARI) i Sveučilišta Stanford misle da su otkrili što tvori neobične uzorke krugova na tom polju.
Općeprihvaćena teorija je da su pukotine na dnu oceana proizvod plina metana ili čak vrućih tekućina, koje teku prema gore iz unutrašnjosti Zemlje i otpuhuju fini sediment. No iako bi to moglo vrijediti za podvodne šupljine u nekim dijelovima svijeta, to nije uvijek slučaj.
Iznimaka od pravila je sve više.
Metan prijeti vjetroelektranama
Polje Sur Pockmark uz obalu Kalifornije najveće je te vrste u Sjevernoj Americi. Veličine je otprilike kao Los Angeles i sadrži više od 5200 udubina, od kojih se prosječno proteže čak 175 metara u širinu i 5 metara u dubinu.
Lokacija je predviđena za potencijalnu pučinsku vjetroelektranu, ali postoji zabrinutost da bi prisutnost metana mogla narušiti stabilnost infrastrukture.
U nedavnoj ekspediciji u šupljine Sura, koje se nalaze na dubini od 500 do 1500 metara, podvodni robot, kojim su upravljali istraživači MBARI-ja, pronašao je "oskudne dokaze" o ostacima metana ili drugim tekućinama. Umjesto toga, tim smatra da su šupljine vjerojatno nastale od same gravitacije.
Velike pukotine se nalaze na kontinentalnoj padini, a uzorci morskog dna koje je prikupio robot sugeriraju da je sediment povremeno tekao niz ovu padinu najmanje posljednjih 280.000 godina. Posljednji veliki protok dogodio se prije 14.000 godina, vjerojatno zbog potresa ili urušavanja padine.
Istraživači s MBARI-ja tvrde da takvi događaji mogu dovesti do erozije u središtu svake pukotine. Kad se dovoljno velika količina sedimenta otkotrlja, može čak izazvati "dovoljnu eroziju" da se stvori šira pukotina, pomičući rubove "višestrukih pukotina udaljenih desecima kilometara", predlaže tim.
Gravitacija kao uzrok
To bi moglo biti uzrok pojavljivanja pukotina u ‘lancima‘, iako je za potvrdu te ideje potrebno buduće modeliranje.
"Prikupili smo ogromnu količinu podataka, što nam je omogućilo da napravimo iznenađujuću vezu između pukotina i gravitacijskih tokova sedimenta", kaže istraživačka tehničarka Eve Lundsten s MBARI-ja.
"Nismo uspjeli točno utvrditi kako su ove pukotine prvobitno nastale, ali s MBARI-jevom naprednom podvodnom tehnologijom stekli smo novi uvid u to kako i zašto su te značajke postojale na morskom dnu stotinama tisuća godina."
Sve do nedavno, stručnjaci nisu znali da pliskavice i jegulje stvaraju najmanje rupe viđene u sličnom polju pukotina u Sjevernom moru.
Ponekad se za morsko dno kaže da je krajnja granica Zemlje. Utrka je u tijeku da se skenira ovaj nepoznati svijet, ne samo zbog znanstvene znatiželje, već i zbog održivosti novih industrija, kao što su pučinske vjetroelektrane ili rudarstvo s morskog dna. Ali jedno je promatrati ekosustav, a sasvim drugo razumjeti ga.
"Međutim, još uvijek ima mnogo neodgovorenih pitanja o mogućim utjecajima razvoja pučinske energije vjetra na okoliš. Ovo je istraživanje jedan od mnogih načina na koji istraživači MBARI-ja odgovaraju na temeljna pitanja o našem oceanu kako bi pomogli u donošenju odluka o tome kako koristimo morske resurse", piše Science Alert.