TOKIO - Jedna od vodećih japanskih građevinskih tvrtki, Obayashi, najavila je ambiciozan plan izgradnje svemirskog dizala do godine 2050.
Tvrtka samouvjereno tvrdi da će biti u stanju proizvesti kabel i dizalo koje će se moći podići 96.000 kilometara iznad zemlje - u geostacionarnu orbitu.
Robotska vozila vozit će ljude i teret do svemirske postaje za samo dijelić cijene za koju bi se u orbitu vozili konvencionalnim raketama. Kao primjer, prijevoz kilograma tereta umirovljenim space shuttleom koštao je 22.000 dolara, dok se cijena za prijevoz svemirskim dizalom procjenjuje na samo 200 dolara.
Foto: Obayashi Corp
Direktor istraživanja i razvoja u Obayashiju, Yoji Ishikawa, vjeruje kako će svemirsko dizalo postati stvarnost zahvaljujući dolazećim novim tehnologijama, prvenstveno ugljikovim nanovlaknima.
- Njihova vlačna čvrstoća je gotovo sto puta veća od čeličnog kabela, tako da je tehnički moguće, rekao je.
- Trenutno, možemo proizvesti traku dugačku samo 3 centimetra, a treba nam znatno duža... mislimo da ćemo to moći do 2030. godine, kazao je Ishikawa.
Japanska sveučilišta već godinama rade na problemu svemirskog dizala i svake godine održavaju natjecanja u kojima dijele nove spoznaje i iskustva.
Foto: Obayashi Corp
Velika međunarodna studija provedena 2012. godine zaključila je da su svemirska dizala izvediva, no da bi ih bilo najbolje napraviti uz međunarodnu suradnju, s čime se Ishikawa slaže.
- Ne vjerujem da jedna tvrtka to može sama napraviti, trebat će nam međunarodna organizacija za ovako velik projekt, rekao je.
Obayashi radi na razvoju vozila - putničke i teretne kabine koja će moći prevoziti do 30 ljudi u Zemljinu orbitu.
Brojni znanstvenici vjeruju da bi izgradnja svemirskog dizala riješila brojne svjetske probleme. Orbitalna stanica na kraju dizala mogla bi slati velike količine jeftine Sunčeve energije na zemlju, ili bi mogla ‘spremati’ nuklearni otpad u svemiru.
Dizalo bi pokrenulo i novu eru istraživanja Sunčevog sustava, kao i njegove komercijalne eksploatacije. Istraživačke i rudarske sonde bilo bi moguće lansirati sa stanice uz minimalni utrošak novca u usporedbi s današnjim cijenama dovođenja tereta u orbitu, a u povratku, dizalo bi moglo na zemlju donositi vrijedne minerale i metale koje bi rudarske sonde dostavile na stanicu.
Otvorila bi se i nova era svemirskog turizma, koji bi postao pristupačniji masama, kroz otvaranje hotela u orbiti.