Otkako je objavljen do sada najsnažniji dokaz da je nekada površinom Marsa tekla tekuća voda, puneći rijeke, jezera i plitka mora, NASA redovito izvještava javnost o svim podacima do kojih dolaze zahvaljujući svemirskoj letjelici MAVEN (Mars Atmosphere and Volatile Evolution). Ta je letjelica, lansirana u studenome 2013. godine, u rujnu prošle godine počela kružiti orbitom Crvenog planeta s isključivom misijom istraživanja svih detalja o atmosferi Marsa.
Znanstvenici smatraju da je atmosfera Marsa bila puno gušća u prošlosti te se polako počela razrjeđivati prije više milijuna godina. Trenutno, atmosfera Marsa ima gustoću manju od 1 posto gustoće Zemljine atmosfere.
Dakako, znanstvenike ponajviše kopka je li atmosfera Marsa u prošlosti bila prikladna za život te je li moguće pronaći tragove tog života. Gdje je atmosfera i voda otišla i može li se isto dogoditi sa Zemljom?
NASA je u četvrtak objavila svoje najnovije otkriće o Marsu i tajni njegove atmosfere.
U odgovoru na veliko pitanje kako je nestala atmosfera s Marsa, NASA je citirala Boba Dylana i stih njegove pjesme 'The answer my friend is blowing in the wind'. Drugim riječima, zahvaljujući podacima koje je prikupila letjelica MAVEN, znanstvenici NASA-e zaključili su da je uloga solarnog vjetra bila presudna u lišavanju Marsa njegove atmosfere. Najjednostavnije rečeno, atmosferu planete - otpuhao je vjetar.
Dakako, radi se o jakim solarnim olujama koje su "otpuhale" atmosferske ione i tako lišile planetu atmosferskog omotača. Danas s Marsa svake sekunde bježi 100 grama atmosfere, izračunali su znanstvenici.
Može li se nešto slično dogoditi i planeti Zemlji? Razlika između Marsa i Zemlje jest da naš matični planet posjeduje magnetsko polje koje ga štiti od sličnog scenarija, dok Mars nema magnetsko polje. Nije poznato kada je Mars izgubio svoje magnetsko polje, ali nakon toga je postao ranjiv na utjecaje solarnih oluja.
Solarne oluje "otpuhale" su atmosferu s Marsa (lijevo), dok Zemlju štiti njeno magnetsko polje (desno)
Magnetsko polje Zemlje se, dakako, izmjenjuje, ali taj proces traje otprilike nekoliko stotina godina, što je vrlo kratko razdoblje u svemirskim razmjerima, pa znanstvenici NASA-e zaključuju kako nema opasnosti da površina Zemlje postane nalik onome što se dogodilo površini Marsa.