Globalno zatopljenje odnijelo je do sada tri četvrtine leda sa Sjevernog pola, a znanstvenike su šokirale temperature zabilježene u ruskim dijelovima Arktika, koje su iznosile 33 stupnja iznad prosjeka. Dramatično otapanje leda već sada pokreće ekstremne vremenske prilike koje utječu na život milijuna ljudi diljem Sjeverne Amerike, Europe i Azije, kako su ustvrdili vodeći znanstvenici za britanski Guardian.
Ekstremne klimatske prilike donose polarno oštre zime s ogromnim količinama snijega i nepodnošljive ljetne valove vrućine, dok na nekim dijelovima planeta nastaju katastrofalne poplave.
Arktički led u studenom pao je na rekordno nisku razinu. "Te nagle promjene na Arktiku utječu na vremenske prilike tamo gdje živite. U prošlosti smo imali prirodne varijacije kao što je El Niño, ali one se nikada nisu događale u kombinaciji s ovim vrlo toplim Arktikom, tako da se sada radi o potpuno novim pravilima igre", rekla je za Guardian prof. Jennifer Francis s američkog sveučilišta Rutgers.
"Možemo sa sigurnošću reći da će zagrijani Arktik imati veliki utjecaj, ali sada je još teško reći točno koliko veliki utjecaj. Ali, imat ćemo mnogo vrlo zanimljivih vremenskih prilika, i nećemo to moći zaobići", kazala je prof. Francis.
Područje pokriveno najmanje četiri godine starim ledom na Arktiku smanjilo se s 1.86 milijuna četvornih kilometara (iz rujna 1984.) na 108.779 četvornih kilometara u rujnu 2016. godine.
Za razliku od Antarktike, topljenje leda na Arktiku ogoljuje tamni ocean koji upija više sunca i pridonosi daljnjem zagrijavanju. Zbog tog zatvorenog kruga Arktik se zagrijava mnogo brže od ostatka planeta.
Ti procesi smanjuju temperaturnu razliku između Arktika i južnijih dijelova planeta, što je ključno jer ta razlika pokreće vjetar koji vijori oko Pola brzinom 400 kilometara na sat na visini od oko 8 kilometara iznad površine.
Ta struja vjetra tvori granicu između hladnog sjevera i toplijeg juga, dok manja temperaturna razlika znači da su vjetrovi sada slabiji. Zbog toga struja vjetra sada više vrluda, pa u širokim krugovima donosi topli zrak na zaleđeni sjever i hladan zrak na toplija područja južne klime.
Pritom takve promjene znače da se krug može zadržati iznad nekih područja tjednima, umjesto da bude otpuhan prema zapadu, kako je to bilo u prošlosti. Takva "blokirana" meterološka pojava otvara vrata ekstremnim vremenskim neprilikama.
S jedne strane, to su ekstremno hladne zime, kakve su pogodile Sjevernu Ameriku i sjevernu Europu 2009./2010., 2010./2011. i 2013./2014., ali i katastrofalne suše kakve pogađaju američku državu Kaliforniju.
Taj efekt predviđen je još 2004., a znanstvenici koji su stajali iza tog predviđanja sada tvrde da u stvarnosti sve ide brže nego što smo mislili ili se nadali da hoće.
Ugledni klimatolog prof. James Hansen tvrdi da uz sve možemo očekivati "super-oluje, jače od bilo kakvih u današnje vrijeme", te tvrdi da će biti "pakleno" u sjevernom Antlantiku i susjednim zemljama.
Hansen je bio jedan od prvih znanstvenika koji su zazvonili na uzbunu zbog klimatske promjene 1988. godine te je bio nekoliko puta uhićivan ispred Bijele kuće dok je prosvjedovao protiv korištenja fosilnih goriva.
Kao ilustraciju oluja kakve su se događale u davnoj povijesti Zemlje, Hansen je naveo primjer superoluje otprije 118,000 godina, koja je obale Bahama zasula s kamenim gromadama teškim tisuću tona.