Zašto svi šute? - okrenuo sam se na poluvremenu svom fizioterapeutu Garyju Lewinu.
- Arsène, oni su gladni - odgovorio je.
- Zamislite, bili su očajni i ljutiti jer im prije utakmice nisam dao čokoladice...
Ovaj štiklec iz sredine devedesetih danas poprima avangardnu notu. Taj, tzv. Mars revolt, koji su pokrenuli igrači Arsenala protiv menadžera Arsènea Wengera, postao je simbol revolucije čiji rezultati danas dolaze na vidjelo. Wenger je, naime, dolaskom iz Japana preokrenuo cijeli fizio-narativ kluba s Highburyja.
U klubu je našao dobre igrače, ali igrače koji su bili u tridesetima. "Evian-broccoli diet" nazvan je tada veliki eksperiment koji su mnogi doživljavali kao svojevrsnu "new age tričariju". No, Wenger, koji se u Japanu nahranio novim metodama, stigao je kako bi stvari mijenjao stubokom.
- Izbacio sam iz klupskog restorana fish and chips i burgere, te uveo ribu, piletinu i povrće. Čak i pita od jabuka više nije bila krcata šećerom. Jer shvatio sam da engleska kultura šećera i alkohola uništava karijere - rekao je veliki Francuz jednom prilikom.
"Ovo nije revolucija"
Wenger se među prvima oslonio na znanost umjesto na tradiciju; u klub je doveo osteopata i stručnjaka za akupunkturu te je redizajnirao kompletni klupski trening-centar. Kasnije je u stožer uveo i kiropraktičara.
- Sjećam se da smo na ljetnim pripremama Tony Adams i ja zamijetili kako vrlo malo trčimo. Bile su to šefove prve pripreme i prišli smo mu i iskazali zabrinutost da nećemo biti spremni za početak prvenstva. Rekao nam je: "Momci, imajte vjere." Kad je sezona počela, mi smo letjeli na terenu. Taj je čovjek bio poseban, uzeli smo "double" i igrali čudesan nogomet. Osjećali smo se lakše i prepuni energije - prepričao je jednom zgodom Lee Dixon te dodao: - Velikom broju igrača iz te generacije Wenger je produljio karijeru, bez ikakve dvojbe. Njegove metode bile su posebne...
Kad je neki dan urednik nazvao i stavio na stol temu o sve izraženijoj dugotrajnosti vrhunskih nogometaša premda se nogomet ubrzava warp načinom i traži od sportaša probijanje maksimuma, Wenger mi je prvi pao na pamet. Njegove metode, koje datiraju otprije 25 godina, poslije su uveli mnogi; Milan je, recimo, 2002. reprogamirao svoj famozni MilanLab, uveo neke Wengerove poučke te uveo svoje, poput joge. Uz medicinu i informatiku, koje su ruku pod ruku hitale naprijed, Milan je ubrzo prolongirao kraj karijera Paolu Maldiniju, Clarenceu Seedorfu, Cafú u i Filippu Inzaghiju...
Danas, gotovo dva desetljeća potom, više nije čudno na terenu gledati likove poput Luke Modrića, Zlatana Ibrahimovića ili Cristiana Ronalda u punoj formi. A oni nisu jedini. Istina, igra im se prilagođava, neki smanjuju količinu sprintova, drugi imaju drugačiji radijus kretanja, trećima se dozira minutaža, no oni su dokaz nekad nezamislivoga: u drugoj polovici tridesetih, dapače, Zlatan ima 39, oni, kao i mnogi drugi, adekvatno participiraju u vrhunskom nogometu, uz bok deset ili 15 godina mlađim, gladnim klincima, iz kojih kipti snaga.
- Prije svega, malo bih vas ispravio: kad govorimo o znanstvenom aspektu ove teme, tu nije riječ o revoluciji, nego o evoluciji - govori mi doktor kineziologije Luka Milanović, izvanredni profesor na predmetu Osnovne kineziološke transformacije, predstojnik Zavoda za kineziologiju sporta, predsjednik Udruge kondicijskih trenera Hrvatske i kondicijski trener srebrne generacije "vatrenih".
- Da pojednostavim, nogomet kontinuirano uzima sve više vrsta priprema iz drugih sportova, na čemu sportska znanost radi još od sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Uzima vrijedne parametre te ih uvodi u kondicijski proces nogometaša. To ponekad nije vidljivo golim okom; reći ću vam plastično: ako trener uvede neki novi element u nogometnu momčad, neće se odmah uočiti taj aspekt napretka, no ako se isti element uvede u rad individualnoga sportaša, tipa biciklista, i on da rezultate, onda će trener biti zaslužan. Dakle, riječ je o kompleksnosti rada, no ona definitivno utječe na činjenicu da igrači traju sve dulje i dulje.
Vještina ostaje najvažnija
I to u času kada, recimo, imamo podatke da u odnosu na prije 15 godina, kažu analitičari i egzemplarne brojke, po utakmici imamo gotovo triput više sprintova te da igrači pokrivaju veću udaljenost po utakmici nego ikada. I to u situaciji kada kalendar nikad nije bio pretrpaniji. No, kako se općenito povećava dugotrajnost sportaša u vrhunskom sportu, tako se ista stvar događa i u nogometu. Znanstveni pristup postao je esencijalni dio nogometnog života.
- Nakon pobjede protiv Zvezde te legendarne 1982. od 3-0, koja nas je lansirala prema tituli prvaka, prvo smo otišli nakratko sa svojim prijateljima, a onda smo se prije ponoći svi našli u legendarnoj Karaki i slavili do zore. Ujutro smo imali trening koji smo svi do jednog odradili u raybankama. Ćiro je znao o čemu se radi i držao nas je tek 20 minuta na treningu - jedna je od kultnih anegdota legendarne Dinamove generacije '82., koju je ispričao Željko Hohnjec.
Tada se to moglo, jer igrači su većinom egzistirali na tehnici i talentu. Danas ne bi imali šanse, iako, dakle, nogomet hita naprijed nesmiljenom brzinom u svim fizičkim aspektima igre. Uostalom, veliki Ryan Giggs svojevremeno je imao velikih problema s mišićima lože. Karijera se, činilo se, gasila, jer ozljede su uzimale danak. Giggs je, da promijeni narativ karijere, odlučio napraviti kompletni zaokret: izbacio je alkohol, brižno se posvetio prehrani i individualnom treningu, odnosno rekuperaciji. Ozljede su prošle, a on je u dresu Man. Uniteda trajao do 40. godine života...
- Danas je baza svega životni stil, lifestyle. Onaj koji ima posložen obiteljski život i kompletni "mindset", te koji pazi na prehranu i odmor, odnosno oporavak, u startu ima preduvjete da traje dulje. Usto, radi se individualno na poboljšanju određenih fizičkih deficita te održavanju postojećih fizičkih vrijednosti. To je osnova svega. U paketu s time nogometni klubovi danas imaju znanstveni pristup treninzima i pripremama, stoga i oni prsluci igraju sve veću ulogu. Njima se prate reakcije i odgovori tijela, te se prevenira tzv. burnout, kako fizički, tako i psihički. Stres je, naime, jedan od glavnih okidača. Primjerice, tajna dugotrajnosti, primjerice, Maldinija, Pirla ili spomenutog Giggsa, u odnosu na, recimo, Raúla ili Rooneyja, krije se u mentalnom aspektu priče. Odgovoru tijela na stres te psihološkoj čvrstini nošenja s pritiscima, brojem utakmica, ili odgovoru na ozljede. Druga je pak strana i razvoj igrača. Oni koji od mladih nogu stvore jake fizikalije, poslije će definitivno biti spremniji odgovoriti na izazove, a time i dulje trajati.
- Rekao bih da su današnji igrači u tridesetima jako izdržljivi, jer su od desete do petnaeste godine života, uz klasični trening, imali i dodatnu dozu aerobne vježbe, jer su na treninge stizali biciklom, trčeći ili hodajući. A to je esencijalno, jer sam trening u toj dobi nije dovoljan. Razvoj je ključan i on udara temelj dugotrajnosti. Jer, primjerice, ako govorimo o rizicima modernog nogometa, onda tu nije problem broj treninga, ili ponavljanja, odnosno sprintova unutar jedne utakmice, nego broj utakmica. Ako igrač u kontinuitetu igra dvije utakmice tjedno, to predstavlja najveći rizik po njegovo zdravlje. Upravo se stoga i koriste prsluci kako bi se dobio uvid kada igrača treba odmoriti kako ne bi pregorio - objašnjava Milanović.
Čini se kompleksnim, ali zapravo i nije. Iako je postojala paradigma da će nogomet, brzinom kojom hita naprijed, sve više trošiti igrače, događa se upravo suprotno: igrači sve bolje odgovaraju na izazove modernog doba. Zapravo, nikad nisu bili zdraviji, bolji, izdržljiviji, koliko god se prepreka stavljalo ispred njih. Ispada da je ovo, u biti, početak, odnosno da će sukladno sljubljivanju znanstvenog pristupa, adekvatnog treninga i promjene životnog stila, igrači znatno produljiti svoje karijere u vrlo bliskoj budućnosti.
- Da, to možemo očekivati. Ako danas, malo karikiram, 30 posto igrača vodi ispravan život, očekivati je da će u periodu pred nama taj broj narasti na 70 posto. Što znači da bi se igračke karijere trebale protegnuti sve do 40. godine. Vrhunski, već izgrađeni igrači trenirat će i raditi pametnije, a mlađi više i pametnije, to će biti baza dugog trajanja. Ključni aspekt rada bit će onaj s klincima od 15 godina. No, i dalje će, s nogometnog aspekta, vještina biti ključna. Najbolji neće biti oni najbrži ili najsnažniji, nego vješti, koji će određene manjkavosti svesti na najmanje moguće minimume, a maksimume pritom ojačavati. Vještina će, dakle, ostati broj jedan, no, uz aspekt fizičke i psihološke nadogradnje u fazi razvoja, stvarat će se temelj, čiji će se efekt sve više odražavati na duljem trajanju - zaključuje Milanović.
I, zapravo, daje za pravo tezi kako je ljudsko tijelo savršeni stroj. Kad se stavi u optimalne parametre, granica nema. Ne može ga ograničiti ni nogomet ni godine. Wengerove propovijedi i Ibrahimovićeva priča o Benjaminu Buttonu sve više djeluju kao predložak nekog novog, "science nogometa", nove nogometne stvarnosti koja se krije iza ugla. Ili je, u biti, već počela. Gledajući Zlatana, Cristiana, Luku, Messija i ostale, etiketa "veterana" doista postaje stereotipna, izlizana i izlišna.