Priča o nastanku pčela ubojica zvuči poput scenarija za niskobudžetni horor-film. Opasni soj pčela nastao je, naime, u laboratoriju znanstvenika koji nije znao što radi, a potom je pobjegao u divljinu, piše portal iflscience.com.
Brazilska vlada zaposlila je 1957. godine biologa Warwicka E. Kerra kako bi stvorio soj pčela koje proizvode više meda. Europske vrste pčela bile su uvezene u Južnu Ameriku, no bile su dosta slabo produktivne, zbog visokih temperatura.
- Europske pčele samo bi ležale u ležaljci po cijeli dan i pile limunadu, našalio se Eric Mussen, stručnjak za pčele sa Sveučilišta Davis u Kaliforniji.
- Kako nije imao mnogo iskustva s križanjem životinja, Kerr je mislio da bi rezultat unošenja gena afričkih pčela u europske bio hibrid koji bi bolje skupljao med u tropskom okruženju, kazao je Mussen.
Kerr i njegov tim stvorili su afrikanizirane pčele kroz selektivno parenje afričkih pčela s europskima. Soj koji je nastao, danas je poznat pod imenom 'pčele ubojice'. Isprve se činilo da je eksperiment uspio, jer su pčele znatno bolje skupljale med. No, nuspojava je bilo puno agresivnije ponašanje košnica.
A onda se dogodilo nešto nevjerojatno - tisuće pčela pobjeglo je iz laboratorija u divljinu. Ukupno je pobjeglo oko 20 kolonija, koje su se brzo razmnožile u prirodi.
Kerr se nadao kako će brzo izumrijeti u svojem novom okolišu, ili da će im se agresivnost smanjiti kroz dalje parenje s europskim pčelama, no ni jedno ni drugo se nije dogodilo. Pčele su se razmnožile kroz cijelu Južnu Ameriku i prešle u Srednju Ameriku. Do sredine 80-ih godina, ušle su i u SAD, te ih se danas može naći i u Kaliforniji, Teksasu, Arizoni, Nevadi, Novom Meksiku i na Floridi.
Do danas su ubile najmanje 400 ljudi. Iako njihov otrov nije ništa opasniji od onog europske pčele, Kerrove pčele znatno češće brane košnicu u velikim rojevima. Potrebno je oko 1.000 uboda pčela kako bi usmrtilo odraslu osobu, no pčele ubojice nerijetko se roje u grupama do 10.000 pčela.
Unatoč velikom broju ljudskih žrtava, ime 'pčele ubojice' nisu dobile zbog usmrćivanja ljudi. Na portugalskom, njihov je nadimak bio 'pčele atentatori', jer bi se mali rojevi prikrpali europskoj košnici, ubili bi maticu i zamijenili ju svojom. Riječ 'atentatori' se izgubila u prijevodu, i tako su postale 'ubojice'.