Nevjerojatne podatke o arktičkoj lisici iznijeli su istraživači pri Norveškom polarnom institutu.
Uređaj za praćenje, koji je na nju postavljen u srpnju 2017., zabilježio je da je polarna lisica u 76 dana od Norveške do Kanade prešla čak 3.500 kilometara. Napustila je Spitsbergen na norveškom arhipelagu Svalbardu 26. ožujka 2018. godine. Nakon 21 dan i 1,512 kilometara koje je prešla po zaleđenoj površini mora, dospjela je na Grenland 16. travnja 2018. godine. Putovanje je nastavila prema otoku Ellesmere u Kanadi na koji je je stigla 1. srpnja.
- Isprva nismo vjerovali da je to istina, kaže istraživačica Eva Fuglei, koja je pratila plavu lisicu.
Istraživačko izvješće o putovanju arktičke lisice institut je objavio pod nazivom 'Putovanje jedne ženke preko zaleđenog mora' i smatra se jednim od najdužih putovanja ikada zabilježenih. Brojka prijeđenih kilometara toliko je impresivna da su istraživači isprva mislili kako je ogrlica na vratu lisice uklonjena te je dospjela na neki brod. Takva mogućnost ubrzo je otklonjena.
- Nema brodova koji idu tako daleko u zaleđeno more. Tako smo dalje nastavili pratiti kretanja lisice, rekla je Fuglei.
Fjellreven vandret via havisen fra #Svalbard i Europa til #Canada i Nord-Amerika i et tempo ingen forskere tidligere har dokumentert. Foto: Elise Stømseng Les mer: https://t.co/Gk3xirq3YE pic.twitter.com/adzOVNFfyx
— Norsk Polarinstitutt (@NorskPolar) 26 June 2019
Ogrlica je odašiljala podatke svakoga dana u vremenskom razdoblju od tri sata. Kretala se preko zaleđenog mora i ledenjaka, po brzini od 46,3 kilometara po danu, a u jednome je danu prešla nevjerojatnih 155 kilometara, dok je bila na ledenom pokrivaču na sjeveru Grenlanda.
Norveški znanstvenici ističu da je toga dana, kada je prešla 155 kilometara, lisica koristila smrznuto more kao prijevozno sredstvo.
- Morski led igra ključnu ulogu u životu arktičke lisice i njezine sposobnosti da migrira iz jednog područja u drugo, ističe Eva Fuglei, dodajući da je to prvi put da su detaljno dokumentirali migraciju arktičke lisice između kontinenata i ekosustava na Arktiku.
Putovanje arktičke lisice zanimljivo je iz aspekta klimatskih promjena: postavlja se pitanje kako će otapanje ledenjaka utjecati na sposobnost lisice da migrira.
- Ovaj slučaj još jednom naglašava činjenicu koliko je morski led važan za život divljih životinja na Arktiku, ističe Ola Elvestuen, norveški ministar za klimu i okoliš.
- Zastrašujuće je kako se zagrijavanje na sjeveru ubrzava. Moramo čim prije smanjiti emisije stakleničkih plinova kako bismo spriječili nestajanje morskog leda tijekom ljeta, poručuje.
U vrijeme kada je na arktičku lisicu prikvačen uređaj za praćenje, ona je živjela na području gdje se hranila morskim pticama. Kada se smjestila na otoku Ellesmere, živjela je pretežito hraneći se leminzima, što ukazuje na njezinu sposobnost mijenjanja ekosustava.
Polarne lisice su vrlo pokretljive i u potrazi za novim područjem mogu prevaliti velike udaljenosti kopnom i zaleđenim morem. Prije svega žive od lova na leminge i druge glodavce. Značajan dio hrane ovih lisica su i ptice koje se gnijezde na Arktiku i njihova jaja i pilići. Lisice koje nastanjuju obale obilaze i njih u potrazi za naplavljenim strvinama, ostacima riba i školjkaša. Kad slijedi polarne medvjede, radi to da bi pojela ostatke njihova ulova. U razdoblju obilja, zakapaju i skrivaju zalihe za razdoblja gladovanja. Kao pravi umjetnik preživljavanja, arktička lisica je i strvinar, a u nuždi pojest će bilo kakvu tvar životinjskog ili biljnog porijekla. Tada jede i kukce i različite bobice, pa čak i izmet drugih životinja.
U prosjeku živi tri do šest godina u divljini i teži do 7.5 kilograma. Sudbina polarne lisice koju su pratili norveški istraživači ostaje nepoznata, GPS uređaj za praćenje prestao je raditi u veljači ove godine.