Novi veliki uspjeh tima Ivana Đikića: Stigli su do novih spoznaja o vezi kroničnih upala i agresivnog tumora

Međunarodna znanstvena skupina pod vodstvom prof. Ivana Ðikića sa Sveučilišta Goethe u Frankfurtu objavila je u prestižnom časopisu Science otkriće koje povezuje kvar u popravku DNK s kroničnom upalom, prijevremenim starenjem i pojavom agresivnih tumora jetre u ranoj dobi.

Istraživanje je bilo fokusirano na gen SPRTN, koji ima važnu ulogu u diobi stanica. Đikić i suradnici već su prije desetak godina pokazali da mutirani gen SPRTN uzrokuje sindrom Ruijs-Aalfs, rijetki genetički poremećaj uslijed koga dolazi do ubrzanog starenja djeteta i razvoja agresivnog tumora jetre u tinejdžerskoj dobi. Sada Đikićev tim pokazuje da mutacije na genu SPRTN dovode do destabilizacije genoma, što pokreće trajnu upalu već tijekom razvoja embrija.

Ta upala značajno pridonosi ubrzanom starenju tkiva, poremećaju homeostaze (održavanje stanja unutarnje ravnoteže stanice i organizma) i visokoj sklonosti razvoju karcinoma jetre.

- Nepopravljeni DNK-protein čvorovi nisu samo genetski problem nego oni djeluju kao snažan okidač kronične upale koja može duboko utjecati na zdravlje cijelog organizma i značajno skratiti životni vijek - pojasnio je prof. Ðikić.

Eksperimentalni podaci dodatno ukazuju na mogućnost da terapijsko moduliranje upalnih signalnih puteva može ublažiti progresiju bolesti i otvoriti nove strategije liječenja, ne samo za pacijente s ovim sindromom nego i za širi spektar bolesti povezanih s oštećenjem DNK i kroničnom upalom.

- Proučavanjem rijetkih nasljednih poremećaja često otkrivamo univerzalne principe biologije starenja i nastanka tumora, što može imati dalekosežne implikacije za buduće terapijske pristupe - naglasio je prof. Ðikić.

Prva autorica rada je dr. Ines Tomašković koja je u okviru Ðikićeva istraživačkog programa u Frankfurtu provela ključne eksperimente za ovo važno otkriće. Ines Tomašković je lani doktorirala kod prof. Đikića, a sada je na specijalizaciji iz dermatologije u Frankfurtu. U istraživanju je sudjelovalo još šestero hrvatskih znanstvenika, uključujući prof. Janoša Terzića sa Sveučilišta u Splitu, s kojim Đikić godinama uspješno surađuje, te Matea Glumca, Mariju Bošković, Koraljku Husnjak i Petru Beli, koji svoje znanstvene karijere grade u Njemačkoj.

Ivan Đikić jedan je od najuspješnijih hrvatskih znanstvenika u inozemstvu. Rođen je u Zagrebu, gdje je diplomirao i doktorirao na Medicinskom fakultetu. Znanstveno se usavršavao u laboratoriju prof. Josepha Schlessingera u New Yorku, jednog od najcitiranijih znanstvenika današnjice, nakon čega postaje voditelj laboratorija u Ludwigovu Institutu za istraživanje raka u Uppsali (Švedska).

Redoviti je profesor medicine na Sveučilištu Goethe, direktor Instituta za biokemiju II (IBC2) u Frankfurtu te jedan od trojice osnivača Frankfurtskog instituta za rak (Frankfurt Cancer Institute; FCI). Dobitnik je niza priznanja među kojima se ističu najprestižnija njemačka znanstvena nagrada Gottfried Wilhelm Leibniz za 2013., nagrade američkog (AACR) i europskog (EACR) i njemačkog (DKH) udruženja za rak, Hans Krebs i nagrade Louis-Jeantet za medicinu. Nedavno je dobio Medalje Theodor Bücher, jedno od najvažnijih priznanja u području biokemije i molekularne biologije, koje dodjeljuje Federacija europskih biokemijskih društava (FEBS).

Đikić je član Leopoldine, njemačke akademije znanosti, te Američke akademije znanosti i umjetnosti.