Čovječanstvo može skončati na razne načine. Hollywood već desetljećima ekranizira najgore noćne more ljudi diljem svijeta. U nekim se varijantama izvučemo u zadnji čas, u nekima se ne uspijemo spasiti pa se Zemlja pretvori u beživotnu pustinju. No, da sve nije samo puka imaginacija filmskih redatelja, svjedoči činjenica da Simon Beard i Lauren Holt iz Centra za proučavanje egzistencijalnog rizika za BBC pišu da nas potencijalna apokalipsa možda čeka iza ugla, a da toga nismo ni svjesni.
Drugim riječima: asteroidi i vanzemaljci, najčešći glavni krivci za filmski smak svijeta, ne predstavljaju najveću prijetnju za čovjekov opstanak.
Erupcije vulkana
Erupcija indonezijskog vulkana Tambora 1815. godine ubila je više od 70 tisuća ljudi. Uz to, smanjila je količinu sunca koja je dopirala do Zemljine površine te izazvala fenomen koji se zove "godina bez ljeta".
Jezero Toba koje se nalazi na drugom kraju otoka Sumatre priča zlokobniju priču. Stvorila ga je ogromna erupcija vulkana koja se zbila prije 75 tisuća godina. Posljedice te katastrofe osjetile su se diljem svijeta.
Premda erupcije vulkana djeluju zastrašujuće, o njima ne bismo trebali brinuti. Šanse da će se dogoditi takva katastrofalna erupcija vulkana iznose 0,001 posto.
Rastuće prijetnje
Isto se, međutim, ne može reći za druge globalne prijetnje za koje su zaslužni uglavnom ljudi. Na primjer, i Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) i Svjetski ekonomski forum (WEF) naveli su klimatske promjene i posljedice klimatskih promjena kao jedne od najvećih rizika 2019. godine.
Na nedavnim je sastancima i konferencijama pri Ujedinjenim narodima rečeno da su klimatske promjene u mnogim regijama pitanje "života i smrti". Televizijski urednik i prirodoslovac David Attenborough te mnogi drugi vjeruju da bi klimatske promjene mogle dovesti do kolapsa civilizacije i odumiranja prirode. Ove su prijetnje kompleksne i raznovrsne, a uključuju ubojite toplinske valove, povišenu razinu mora, glad i globalne migracije.
Među rastućim prijetnjama i potencijalnim rizicima našle su se i nove tehnologije kao što je umjetna inteligencija. Cyber oružje danas je toliko sofisticirano da se njime potencijalno mogu ukrasti podaci cijelih nacija, a autonomni algoritmi nenamjerno bi mogli srušiti svjetske burze. Tu je naravno i prijetnja nuklearnog rata. Isprepletu li se te prijetnje moglo bi doći do toga da će umjetna inteligencija započeti nuklearni rat.
Globalne pandemije također čovječanstvu mogu nanijeti veliku štetu. Gripa svake godine ubije prosječno 700 tisuća ljudi i svjetsku ekonomiju unazadi za 500 milijardi dolara. Gripa se lako širi prostorima gdje je naseljenost gusta, a o njezinoj potencijalnoj razornosti svjedoči činjenica da je 'španjolska gripa' 1918. godine ubila do 50 milijuna ljudi. Rizik od širenja ovakvih bolesti sprečavaju sustavno cijepljenje i prevencija.
Disruptivna budućnost
Dok su te prijetnje prave, najveća prijetnja s kojom će se čovječanstvo susresti 2019. godine nije niti jedna od navedenih. S obzirom na to da na Zemlji živi gotovo osam milijardi ljudi, sve više ovisimo o globalnim sustavima. Bilo da je riječ o okolišu koji nam daje hranu, vodu, čist zrak i energiju ili o globalnoj ekonomiji koja te sirovine pretvara u dobra i usluge. Međutim, velik broj tih sustava pati zbog smanjivanja bioraznolikosti i infrastrukturnih manjkavosti. Klimatske promjene te sustave guraju još dublje u krizu.
Primjerice, premda nitko nije umro kada je 2010. godine erumpirao islandski vulkan Eyjafjallajökull, zračni promet iznad Europe obustavljen je na šest dana. S druge strane, napad računalnim virusom WannaCry koji se zbio 2017. godine onemogućio je normalan rad britanskom sustavu za javno zdravstvo i cijelom nizu svjetskih organizacija i tvrtki. Kako danas gotovo sve radimo na računalima koja su spojena na internet, svaki napad na računalne i mrežne sustave može cijelom svijetu nanijeti veliku štetu.
Prevencija
Beard i Holt iz Centra za proučavanje egzistencijalnog rizika kažu da se svijet po pitanju prevencije ovih potencijalnih globalnih katastrofa treba ugledati na Dance. Oni se naime već godinama bore sa svojom obalom i plimom. Grade nasipe i isušuju močvare kako bi se zaštitili. "Nekad je bolje štititi se tako da se učinimo otpornijima na katastrofe. Takav bi nas pristup mogao spasiti", tvrde Beard i Holt.