Mladi austrijski kovač Xaver obiteljski je dom napustio 1885. godine kako bi se proslavio. Nakon što je u inozemstvu pronašao novi posao, Xaver se zaljubio u 17-godišnju Dinu, kćer svoga šefa. Dinini su roditelji katoličke i židovske vjeroispovijesti, a Xaver nije bio Židov. Dinin ga je otac vrlo brzo nakon toga otpustio. Njihova priča, međutim, tad nije završila, piše Wired.
Dina je potom pobjegla od kuće kako bi bila sa Xaverom. Posao i smještaj pronašla je kod 30-godišnjeg Rona, vlasnika tvornice židovskog podrijetla. Dina je 1887. godine rodila sina Renca, a vjerovalo se da je njegov otac - Ron. Renc je sudjelovao u židovskim ritualima i kršten je u katoličkoj crkvi.
Dina i Xaver su ostali zajedno, a vjenčali su se 1889. godine nakon što je Xaver ostvario karijerni probitak. Xaver je priznao jednoipolgodišnjeg Renca kao svog posinka, a Ron im je pomagao. Xaver i Dina su kasnije dobili još troje djece, uključujući i sina Arlesa. Tijekom Drugog svjetskog rata tajilo se da je Renc Židov, a on i članovi njegove obitelji živjeli su u strahu od nacista i koncentracijskih logora.
Rencova je obitelj tajnu o njegovom podrijetlu prenosila s generacije na generaciju. Javnost nikad nije doznala pravu istinu.
Potomci Renca i Arlesa poželjeli su potvrditi da je Ron zaista Rencov otac te su se tim povodom u svibnju 2017. godine javili forenzičkoj genetičarki Corduli Haas koja radi na Sveučilištu u Zürichu. Obitelj je Haas dala briseve, a Haas ih je zamolila da joj dostave i razglednice koje su slali Renc i Ron jer bi mogle sadržavati slinu koju su koristili za lijepljenje poštanskih maraka. Forenzičarka je uzorke analizirala godinu i pol dana, no bezuspješno. Ona i njezin tim su od projekta odustali u listopadu 2018. godine.
Potomci Renca i Arlesa, međutim, nisu. Donijeli su u ožujku 2020. godine još uzoraka, među kojima su se našle i razglednice koje je Arles 1922. godine poslao dok je bio na jednom poslovnom putovanju.
Znanstvenici pod vodstvom Haas usporedili su uzorke DNK koje su pronašli ispod markica na tim razglednicama i one koje su pronašli na razglednicama koje je Renc slao dok je sudjelovao u Prvom svjetskom ratu i s putovanja nakon njega. Znanstvenici su utvrdili da Renc i Arles imaju istog oca, što znači da je Rencov otac ipak Xaver, a ne Ron, kako se dugo mislilo.
Haas i njezini kolege u siječnju su rezultate potrage za Rencovim ocem uz dopuštenje obitelji objavili u časopisu Forensic Science International (obitelj je jedino tražila da im se imena promijene).
Wired navodi da se o korištenju stotinama godina starih uzoraka DNK kako bi se utvrdilo nečije podrijetlo nekoć govorilo kao o "sljedećoj velikoj stvari". Ta bi tehnika, teoretski gledano, svakome omogućila da dozna nešto o svojim precima i voljenim osobama.
"Svaka obitelj među svojim obiteljskim arhivima ima i arhiv DNK uzoraka", rekao je Maarten Larmuseau, forenzički genetičar sa Sveučilišta Leuven u Belgiji. "Oni mogu ljudima pomoći da odgovore na važna obiteljska pitanja i to je jako, jako cool."
Privatne su tvrtke unazad nekoliko godina također počele nuditi usluge analiza artefakata iz prošlosti, no ne ide im tako dobro kako se činilo da hoće.
Kao prvo, takve su analize skupe, a da bi se takva analiza uopće poduzela, obitelji se moraju pomiriti s tim da će neki predmeti koje drže vrijednima biti uništeni. Kao drugo, analize poput one koju su Haas i njezini suradnici napravili za potomke Renca i Arlesa oslanjaju se na činjenicu da donositelji uzoraka znaju tko je liznuo poštansku marku prije slanja razglednice.
"U mom se laboratoriju znamo šaliti da ćemo nakon analize svih tih poštanskih marki zaključiti da su sva ta djeca zapravo djeca poštara", rekao je Larmuseau.
Potraga za tajnom obitelji Renca i Arlesa pokazala je da bi analiza obiteljskih artefakata mogla biti najbolji način da se odgovori na unaprijed određena pitanja ili da se riješe neke neriješeni policijski predmeti. Uz to, poštanske se marke već dugo ne lijepe slinom pa je moguće da ima i određeni rok trajanja.