John Nash bio je mladi profesor na Massachusetts Institute of Technology (MIT) kada je krajem 1950-ih počeo sumnjičiti svoju suprugu Aliciju da skriva tajnu usmjerenu protiv njega. Zatim je počeo vjerovati da su svi muškarci s crvenim kravatama uključeni u komunističku zavjeru protiv njega. A u članku u New York Timesu vidio je kodiranu poruku izvanzemaljske civilizacije...
John Nash (1928. - 2015.), dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju 1994. godine, bio je genijalni matematičar koji se velik dio života borio s paranojama, halucinacijama i opsjenama. O njegovoj borbi s paranoidnom shizofrenijom govori knjiga "Genijalni um" Silvije Nasar koja je poslužila kao predložak za istoimeni film koji je 2002. godine osvojio čak četiri Oscara.
No, paranoja nije ograničena samo na ljude koji boluju od shizofrenije ili neke teške mentalne bolesti, upozoravaju znanstvenici. Neki od istraživača tvrde da zapravo postoji cijeli spektar paranoje, u kojem je jedna od šest osoba. Nadalje, broj ljudi sklonih paranoidnim mislima povećao se kad se 2020. godine covid-19 proširio svijetom, a vlade uvele epidemiološke mjere. Također, neka su istraživanja pokazala da su ljudi s paranoidnim mislima skloniji vjerovati u teorije zavjere. Ukratko, sve to baca novi pogled na paranoju, čemu je popularno-znanstveni časopis New Scientist nedavno posvetio veliku temu.
Što je paranoja?
Termin paranoja skovao je starogrčki liječnik Hipokrat od riječi para (izvan) i nous (um), što je označavalo "stanje izvan uma". Jednostavno definicija paranoje je kako je to neutemeljeno uvjerenje da vas drugi pokušavaju povrijediti. Glavni i karakteristični simptomi paranoje su: interpretiranje svijeta iz pozicije ugroženosti, pretjerana opreznost i sumnjičavost, manjak povjerenja u sebe i druge te osjećaj tjeskobe, straha i neugode. Osobe su uvjerene da ih netko uhodi, prisluškuje ili stalno gleda, a često su i u strahu od fizičke prijetnje.
Osjećaju da mogu biti napadnute u bilo koje vrijeme i bez ikakvog razloga. Iako postoji malo ili nimalo dokaza, ustraju u održavanju svojih sumnji i ideja. - Povijesno gledano, o paranoji se često govorilo kao o simptomu povezanom s određenim teškim psihijatrijskim stanjima. Ali to više nije slučaj. Gotovo svatko može završiti s ovakvim iracionalnim mislima, čak i ako mu nije dijagnosticirano mentalno zdravstveno stanje - rekao je za New Scientist Gregory Scott Brown, osnivač i direktor Centra za zelenu psihijatriju u Teksasu.
Koliki postotak ljudi ima paranoidne misl
U studiji objavljenoj 2011. godine u časopisu Psychological Medicine prof. Daniel Freeman sa Sveučilišta Oxford i njegovi suradnici objavili su rezultate istraživanja na oko 7200 ljudi.
Više od 18 posto svih ispitanika priznalo je da je bilo trenutaka tijekom prethodne godine kad su osjećali da su ljudi protiv njih. Studija nije utvrdila jesu li ispitanici doista bili progonjeni ili su imali paranoju, ali je Freeman došao do zanimljivih zaključaka.
- Oko jedan posto stanovništva ima iskustva s kliničkim deluzijama, koje uključuju paranoju, i vjerojatno će se liječiti u psihijatrijskim ustanovama. No, to je samo vrh sante leda. Između jedan i tri posto ljudi doživi sličnu razinu ozbiljne paranoje iako nikada nisu dobili dijagnozu. A onda daljnjih 10 do 15 posto ljudi doživi blaže paranoidne misli - rekao je Freeman i istaknuo da mnogi od nas imaju potencijal razviti paranoju ovisno o tome što nam se događa u životu.
- Malo se zna o pojedinačnim genima koji su povezani s paranojom, ali čimbenici okoliša su identificirani. Na primjer, vjerojatnije je da će se paranoja pojaviti ako su drugi stvarno bili loši prema vama, a uporaba kanabisa može biti jedan od čimbenika koji pridonosi ranjivim pojedincima - rekao je Freeman za Guardian.
Zašto su ljudi podložni paranoji?
Dr. Nichola Raihani, profesorica evolucije i ponašanja na University College London, smatra da je urođena sklonost blagoj paranoji ljudima mogla biti korisna za preživljavanje tijekom evolucije. Nichola Raihani, autorica knjige "The Social Instinct: How Cooperation Shaped the World ", ističe da su ljudi izvanredno kooperativni. Ističe da u određenim okolnostima možemo imati koristi od suradnje s ljudima koji ne pripadaju našoj obitelji ili društvenim skupinama.
Ali suradnja sa strancima nosi rizik od iskorištavanja, pa se isplati biti na oprezu u slučaju da vam suradnici izvan vaše društvene skupine ili "koalicije" (kako to kaže Raihani) planiraju nauditi. - Mislim da je paranoja dio našeg razumijevanja onoga što znači biti društvena vrsta - istaknula je Raihani. Smatra da paranoju ne treba promatrati samo kao patološki simptom mentalnog poremećaja, nego i kao dio normalne funkcionirajuće ljudske psihologije.
- Možete zamisliti opću sklonost doživljavanju paranoidnih misli kao nešto poput kotačića za glasnoću na radiju. Ako ljudi imaju tu sposobnost s razlogom, ona bi trebala ići gore - dolje na temelju onoga što doživljavate - rekla je Raihani.
Kako mozak gubi sposobnost predviđanja?
- Paranoju je bolje definirati kao nepovjerenje u svijet općenito. Kao što su društvene veze važan i uočljiv dio naših života, tako se paranoja obično povezuje samo s osjećajem nepovjerenja i sumnje u druge ljude. Jedan od najvažnijih zadataka našeg mozga jest korištenje signala iz okoline kako bi se predvidjelo što će se dogoditi sljedeće. To bi nam onda moglo pomoći da se bolje snalazimo u nesigurnom svijetu - rekao je za New Scientist dr. Philip Corlett, eksperimentalni psiholog sa Sveučilišta Yale. Smatra da se paranoidne misli javljaju kad mozak izgubi svoje sposobnosti predviđanja, odnosno u situacijama kad život postane nestalniji i nepredvidljiviji.
- Kad se svijet promijeni, kao što se dogodilo s pandemijom covida-19 u proteklih nekoliko godina, uviđamo da su ljudi paranoičniji - rekao je dr. Corlett. On je sa suradnicima istraživao raširenost paranoje prije pandemije te tijekom 2020. godine kada su diljem svijeta vlade uvele lockdown i obavezu nošenja maski. Znanstvenici su otkrili da je udio ispitanika za koje je putem upitnika procijenjeno da su skloni paranoji bio znatno veći nakon što je SAD uveo lockdown nego prije pandemije. Zanimljivo, paranoja i nepredvidiv način ponašanja bili su veći u državama u kojima su maske bile obavezne nego u onima koje su imale labavije mjere.
Kako je paranoja povezana s teorijama zavjere?
Philip Corlett i njegov suradnik Praveen Suthaharan otkrili su zanimljivu povezanost između ljudi koji imaju paranoidne misli i onih koji vjeruju u teorije zavjere. Znanstvenici su otkrili da su paranoičniji ljudi češće podržavali zavjere o nošenju maski i potencijalnim cjepivima, kao i teorije zavjere koje širi pokret QAnon. Podsjetimo, QAnon je putem interneta raširio teoriju zavjere o tome da međunarodna pedofilska elita otima i zlostavlja djecu kako bi iz njihove krvi dobili lijek za podmlađivanje.
Nadalje, tvrde da jedna tajna vlada, tzv. Deep State, iza kulisa vodi politiku SAD-a, ali i cijelog svijeta, dok je na strani onih "dobrih" bivši američki predsjednik Donald Trump. Corlett tvrdi da postoje mnogi povijesni presedani za porast teorija zavjere u vrijeme traume, od prevladavajućeg uvjerenja da su srednjovjekovne epidemije bubonske kuge izazvali Židovi koji su trovali vodu iz bunara do pokreta koji je tvrdio da je terorističke napade na SAD 2001. godine dirigirala američka vlada. - U vremenima traume i velikih promjena, nažalost, imamo tendenciju kriviti drugu skupinu - ustvrdio je dr. Corlett.