Hrvatski znanstvenik dr. Hrvoje Tkalčić s Australskog nacionalnog sveučilišta (ANU) i njegovi suradnici iz Kine i Italije otkrili su nove dokaze koji ukazuju na veliki volumen vode u Marsovoj unutrašnjosti, u podnožju gornje kore crvenog planeta.
Do toga otkrića, objavljenog u časopisu National Science Review, došli su analizom podataka prikupljenih seizmometrom (mjerni instrument kojim se mjeri i zapisuje gibanje tla) NASA-ine misije InSight.
Podsjetimo, robotski lander InSight se krajem studenoga 2018. godine spustio na Mars kako bi proučavao duboku unutrašnjost Crvenog planeta.
Hrvatski znanstvenik i njegovi kolege analizirali su seizmičke valove nastale uslijed dva najveća udara meteorita i najvećeg potresa na Marsu koje je zabilježio InSight. Zatim su došli do zaključka da se na dubini od 5,4 do osam kilometara ispod površine nalazi ‘ocean‘ tekuće vode.
PROČITAJTE VIŠE Hrvatski znanstvenik otkrio strukturu u obliku američke krafne unutar Zemljine vanjske jezgre
Ključni uvidi
Ovo otkriće nudi ključne uvide u ciklus vode na Marsu i evoluciju njegovih nastanjivih okoliša te postavlja ključne temelje za buduća istraživanja života na tom planetu.
- Postojanje vode na toj dubini može se interpretirati iz naše analize udara meteorita i najvećeg marsotresa. Naime, u profilima unutrašnjosti Marsa koje smo izračunali, na toj dubini brzina širenja seizmičkih valova opada, što upućuje na porozne stijene zasićene vodom. Kad bi se taj volumen vode raspodijelio ravnomjerno po Marsovoj površini dobili bi ocean debljine od oko 700 metara, što se slaže s procjenama o volumenu vode iz drugih studija koji nedostaje na Marsu. Naime, Mars je prije tri milijarde godina bio ‘plavi planet‘, kao i naša Zemlja – rekao je dr. Hrvoje Tkalčić, profesor seizmologije i matematičke geofizike na Australskom nacionalnom sveučilištu (ANU) u Canberri.
Gotovo istodobno, Tkalčić je s kolegom s ANU detektirao energetske signale iz jakih zimskih oluja u sjevernom Atlantskom oceanu koje putuju kroz Zemljinu jezgru. Studija, objavljena u časopisu Seismological Research Letters, identificirala je dvije ključne regije na Grenlandu i Newfoundlandu kao izvore ovih seizmičkih signala generiranih oceanskim valovima, a to otkriće moglo bi poboljšati razumijevanje našeg Sunčevog sustava.
- Naša studija govori o mikroseizmičkim signalima koje su generirale oluje na Sjevernom Atlantiku, a koji su prošli kroz Zemljinu jezgru da bi ih zabilježile naše mreže instrumenata u Australiji, u obliku logaritamske spirale. To je prvi puta da smo opazili tu vrstu signala sa svim karakteristikama koje imaju i valovi koji se nakon velikih potresa šire kroz jezgru. Rad je ono što se naziva ‘blue sky‘ research, ali možda će nam jednoga dana upravo takvi signali pomoći u proučavanju unutrašnjosti planeta koji nemaju tektoniku ploča i potrese – pojasnio je Tkalčić.
PROČITAJTE VIŠE Hrvatski znanstvenik uspješno ‘skenirao‘ Mars
Mjeseci truda
Ističe kako su istraživanja na obje studije počela prije dvije do tri godine.
- Rad u kojem smo otkrili sloj niskih brzina širenja seizmičkih valova u Marsovoj kori i pokazali da je taj sloj moguće objasniti prisustvom vode, je rezultat moje suradnje s internacionalnim timom (Kina, Australija, Italija), dok je rad o opažanju valova u Australiji nastalih interakcijom oluja, oceana i čvrste Zemlje u području sjevernog Atlantika rezultat istraživanja mog doktoranda Abhaya Pandeya. Trebalo je mjeseci i mjeseci truda da se dobiju rezultati koji su bili toliko dobri da smo ih odlučili objaviti, pa još toliko i više da prođu recenzije. U mom području znanosti, obično samo nekoliko autora sudjeluje na radovima, tako da se može reći da smo ‘produktivni‘ kad objavimo nekoliko zapaženih radova godišnje. A ovdje se dogodila rijetkost da dva takva rada, interesantna medijima i široj javnosti, budu objavljena praktički istovremeno – zaključio je Hrvoje Tkalčić.
Komentari
0