Arheolozi vjeruju da su možda pronašli jedini poznati rimski dildo u prirodnoj veličini, otkriven u jarku na najsjevernijim rubovima carstva.
Ako se nije koristio u seksualne svrhe, tada je 2000 godina star predmet možda bio tučak za usitnjavanje začina u obliku erektiranog penisa ili pak element s kipa koji su ljudi dodirivali za sreću.
Ono što definitivno nije jest ono što je katalogizirano 1992. godine nakon otkrića u rimskoj utvrdi Vindolanda u Northumberlandu: alat za krpanje.
"Moram priznati", rekao je viši predavač arheologije na Sveučilištu Newcastle Rob Collins, "dio mene misli da je samo po sebi razumljivo da je to penis. Ne znam tko je to unio u katalog. Možda je nekome bilo neugodno zbog toga ili nije mislio da bi Rimljani učinili takve gluposti."
Ako su to i mislili, nisu mogli više biti u krivu s obzirom na to da su dvodimenzionalni i trodimenzionalni prikazi falusa bili sveprisutni u rimskom svijetu, bilo na mozaicima, freskama, ukrasima za posude ili kao privjesci koji su se nosili oko vrata.
Falus pronađen u utvrdi Vindolande dugačak je 16 cm, ali, kažu istraživači, vjerojatno je bio veći jer je drvo sklono smanjivanju.
Ispitali su ga istraživači sa Sveučilišta Newcastle i Sveučilišta u Dublinu, a analiza je otkrila da je to, u najmanju ruku, prvi poznati primjer bestjelesnog falusa napravljenog od drveta pronađen bilo gdje u rimskom svijetu.
Falus je pronađen u jarku zajedno s desecima cipela i modnih dodataka, kao i otpadnim proizvodima kao što su dijelovi kože i obrađeni rogovi – možda jedan od razloga zašto se na njega gleda kao na alat za krpanje.
"Ono što ovo čini prvim jest to što to nije mali, minijaturni falus", rekao je Collins. "U prirodnoj je veličini. Također je važno jer drvo obično ne ‘preživi‘... nismo mogli pronaći nikakve paralele."
Veličina i neizvjesnost funkcije su fascinantni, rekao je. "Često u arheologiji kada pronađemo predmet možemo reći za što je korišten. To nije bio slučaj za ovaj objekt. Imali smo vrlo zanimljive rasprave."
Analiza je pokazala da je falus Vindolanda imao znatno glađe krajeve, što ukazuje da je korišten za nešto tijekom određenog vremenskog razdoblja.
Tim se osvrnuo na tri moguće teorije, a sve su navedene u detaljnom dokumentu za raspravu objavljenom u časopisu Antiquity.
Jedna je teorija da se koristio iz seksualnih razloga. To bi moglo značiti da je to bila seksualna igračka, iako je potreban određeni oprez, rekao je Collins.
"Ponekad se [dildoi] nisu uvijek koristili za užitak... oni mogu biti oruđe mučenja pa sam vrlo svjestan upotrebe izraza seksualna igračka. Nadamo se da je to ono za što je korišten. To je najuzbudljivija i najintrigantnija mogućnost."
"Ako je to slučaj, to bi, prema našim saznanjima, bio prvi rimski dildo koji je pronađen u arheologiji. Iz grčke i rimske poezije i grčke i rimske umjetnosti znamo da su ih koristili. Ali nismo imali nijedan pronađen arheološki primjer, što je samo po sebi intrigantno.
"Ako je to to i ako se nalazi ovdje gore na sjevernom rubu carstva, a ne dolje u bogatom središtu rimske Italije... to je pomalo zapanjujuće."
Druga teorija je da se predmet koristio kao tučak, bilo u kulinarske svrhe ili za mljevenje kozmetičkih ili medicinskih sastojaka. Njegova veličina bi ga učinila lakim za korištenje, a oblik bi hranu ili sastojke ‘prožeo magičnim svojstvima‘.
Treća opcija je da je trebao biti urezan u statuu koju bi prolaznici dotakli za sreću ili da aktivira zaštitu od nesreće - što je bilo uobičajeno u cijelom Rimskom carstvu. Naime, drevni falusni predmeti često su korišteni za obranu od zla.
Da je to bio slučaj, kip bi se vjerojatno nalazio blizu ulaza u važnu zgradu, ali dokazi pokazuju da je falus bio u zatvorenom prostoru ili barem ne na izloženom položaju vani dulje vrijeme.
Istraživači se nadaju da će falus Vindolanda potaknuti potragu za sličnim predmetima u drugim zbirkama. U međuvremenu stoji izložen u muzeju Vindolanda.