Britanski stručnjaci rekonstruirali lice čovjeka koji je preživio normansko osvajanje

Novo istraživanje u Engleskoj otkrilo je kako je mogao izgledati muškarac koji je preživio normansko osvajanje Britanije, a živio je prije više od 1000 godina. Rezultati njegove analize DNK sugeriraju da je imao znatan udio podrijetla iz kontinentalne Europe.

"Zdepast i mišićav"

Ostatke "Conquest Mana" (Čovjeka iz doba osvajanja), kako je nazvan, analizirali su istraživači iz organizacija English Heritage i Historic England, koristeći osteološku analizu, testiranje drevne DNK i izotopa, uz digitalnu rekonstrukciju lica.

- On je fascinantan preživjeli jednog kataklizmičnog razdoblja u povijesti, rođen za vrijeme vladavine vikinškog kralja Knuta, preživio je normansko osvajanje da bi bio s počastima pokopan pokraj crkve iz razdoblja prije osvajanja, dijela novog normanskog svijeta, kazao je Kevin Booth, glavni kustos zbirki English Heritagea, koji je koordinirao istraživanje.

Otkriće je predstavljeno uoči otvorenja izložbe tapiserija iz Bayeuxa i rekonstrukcije Bitke kod Hastingsa

Bridgeman Images Via Afp/afp/profimedia

Opisan je kao "zdepast i mišićav", visok više od 150 cm i star oko 50 do 60 godina, s dokazima da je imao višestruke prijelome koji su zacijelili.

Pokopan sa štapovima drveta jabuke

Također je dobio privilegiran pokop u normanskoj crkvi, koja je tada bila u vlasništvu jednoga od vitezova Vilima Osvajača, crkvi sv. Petra u Barton-upon-Humberu, te je položen u lijes izrađen od hrasta posječenog oko 1079. godine.

Ruke su mu bile prekrižene, glava mu je bila naslonjena na jastuk od trave i učvršćena s dvama komadima lokalne krede da ne padne na stranu. Uz njega su bila položena tri štapa od jabukova drveta, koji su se u skandinavskoj tradiciji smatrali svetima.

English Heritage surađivao je s istraživačima iz Historic Englanda, Crick instituta, Britanskog geološkog zavoda, Sveučilišta u Southamptonu, muVIS-a i FaceLaba kako bi proučili Čovjeka iz doba osvajanja.

- Čini mi se da je njegova ostavština priča o preživljavanju, otpornosti i prilagodbi, i nadam se da će dijeljenjem njegove priče na ovaj način, kada ljudi dođu na naše uprizorenje Bitke kod Hastingsa ili posjete izložbu tapiserije iz Bayeuxa — naravno, moći navijati za koga žele — ali možda nam može pomoći da ne kategoriziramo one koji su se ondje borili i poginuli, već da ih prije svega shvatimo kao ljude, zaključio je koordinator istraživanja Booth.