Malena staklena zrnca razasuta po površini Mjeseca možda sadrže milijarde tona vode koju bi u nekim budućim misijama na Mjesec mogli izvući i koristiti astronauti, kažu istraživači.
Svemirske agencije koje razmatraju izgradnju baza na Mjesecu ovo smatraju izuzetno važnim otkrićem, jer to znači da bi mogao postojati dostupan izvor ne samo vode, već i vodika i kisika, piše Guardian.
‘Ovo je jedno od najuzbudljivijih otkrića do kojih smo došli‘, rekao je Mahesh Anand, profesor planetarne znanosti i istraživanja na Otvorenom sveučilištu. ‘Sada je potencijal za istraživanje Mjeseca na održiv način veći nego što je ikada bio.‘
Više od pola stoljeća nakon što su ljudi posljednji put kročili na Mjesec, NASA i druge svemirske agencije pripremaju se za povratak. NASA-ina misija Artemis želi na Mjesec poslati prvu ženu i prvu ne-bijelu osobu, dok Europska svemirska agencija ima planove izgradnje nastambe na Mjesecu. Obje agencije očekuju da će za održavanje svojih baza na Mjesecu koristiti materijale koje ondje nađu.
Anand i tim kineskih znanstvenika analizirali su fine staklene kuglice iz uzoraka Mjesečevog tla koje je kineska misija Chang’e-5 donijela na Zemlju u prosincu 2020. godine. Zrnca, promjera manjeg od milimetra, nastaju kada meteoroidi udare u Mjesec i rasprše rastopljene kapljice. One se tada stvrdnu i pomiješaju s Mjesečevom prašinom.
Nakon testiranja, otkriveno je da staklena zrnca sadrže značajne količine vode, te ih po cijeloj površini Mjeseca ima između 300 milijuna i 270 milijardi tona.
‘Ovo će otvoriti nove puteve o kojima su mnogi od nas tek razmišljali‘, rekao je Anand. ‘Ako možete izvući vodu i koncentrirati je u značajnim količinama, na vama je odluka kako ćete je iskoristiti.‘
Nagovještaji da Mjesec možda nije posve suha pustoš pojavili su se već nakon prethodnih misija. U 1990-ima, NASA-in orbiter Clementine pronašao je dokaze o postojanju smrznute vode u dubokim kraterima blizu Mjesečevih polova. Godine 2009. indijska svemirska letjelica Chandrayaan-1 uočila je nešto što je izgledalo kao tanak sloj vode u površinskom sloju Mjesečeve prašine.
Najnovije istraživanje, objavljeno u časopisu Nature Geoscience, ukazuje na fina staklena zrnca kao izvor te površinske vode. Za razliku od smrznute vode koja postoji u dubokim i sjenovitim kraterima, vodu iz zrnaca bi ljudima ili robotima koji rade na Mjesecu trebalo biti daleko lakše izvaditi.
‘Nije da možete samo protresti taj materijal i voda će početi kapati, ali postoje dokazi da kada temperatura ovog materijala prijeđe 100 C, voda počinje izlaziti i može se prikupiti‘, rekao je Anand.
Čini se da voda nastaje kada čestice visoke energije koje dolaze od sunca - takozvani solarni vjetar - udare o rastaljene kapljice. Sunčev vjetar sadrži jezgre vodika, koje se spajaju s kisikom u kapljicama i proizvode vodu ili hidroksidne ione. Voda tada ostaje zarobljena u kuglicama, ali se može osloboditi zagrijavanjem materijala.
Daljnji testovi na tom materijalu pokazali su da se voda stvara i nestaje iz kuglica u vremenskom okviru od nekoliko godina, što potvrđuje da na Mjesecu postoji aktivan ciklus vode.
Profesor Sen Hu, koautor studije s Kineske akademije znanosti u Pekingu, kaže da bi takva staklena zrnca mogla pohranjivati i otpuštati vodu i na drugim stijenama u Sunčevom sustavu na kojima nema zraka.
‘Ovaj rad pridonosi sve raširenijem konsenzusu da je Mjesec bogatiji vodom nego što se dosad mislilo‘, rekao je Ian Crawford, profesor planetarne znanosti i astrobiologije na Birkbecku, na Sveučilištu u Londonu.
‘Ovaj dodatni spremnik Mjesečeve vode mogao bi se pokazati korisnim resursom u područjima koja su udaljena od pretpostavljenih naslaga leda na polovima, ali ne bismo trebali precijeniti količinu prisutne vode, koja iznosi najviše 130 ml po kubnom metru Mjesečevog tla.‘