Prema novoj studiji Torinsko platno nije srednjovjekovna krivotvorina već je ustinu platno kojim je moglo biti omotano tijelo Isusa Krista.
Konzistentnost platna je slična onoj u platna koja su korištena pri pokapanju mrtvih u vrijeme Isusa prije 2 tisuće godina, upućuju rezultati nove znanstvene studije.
Znanstvenici se stoljećima prepiru oko autentičnosti platna koje je postalo jedno od ikonskih prikaza katoličke vjere.
Inače, Torinsko platno dugo gotovo 5 metara s obrisima visokog čovjeka duge kose i brade, te krvavim mrljama na dijelovima gdje bi bila zamotana stopala, zapešća i bok, mjesta koja odgovaraju Isusovim ranama zadobivenim prilikom raspeća, čuva se u trezoru Torinske katedrale.
Rezultati nove studije opisani u knjizi "Misterij platna" bit će objavljeni na Veliki petak, a idući dan, dan prije Uskrsa, kamere će uživo snimati platno i prikazati ga na televiziji.
Autori studije, profesor Giulio Fanti, stručnjak sa Sveučilišta za inženjerstvo u Padovi, i novinar Saverio Gaeta, proučavali su niti Torinskog platna i uspoređivali ih s onima iz 3. stoljeća prije Krista, pa sve do moderne ere, želeći istražiti radi li se o srednjovjekovnoj krivotvorini.
Ključ otkrića bila su tri nova testa, dva kemijska i jedan mehanički. Prva dva provedena su uz pomoć infracrvenih zraka, a treći uz pomoć spektroskopije koja mjeri radijaciju kroz valne duljine i često se koristi u forenzici.
Rezultati su datirali niti platna u vremenski period između 300. godine prije Krista, pa do 400. godine nakon Krista, vremenskom okviru koji se poklapa s vremenom Kristova života.
Prije nego li se povukao u mirovinu prošlog mjeseca, papa Benedikt XVI. je odobrio javno izlaganje Torinskog platna, kao njegov "posljednji dar" milijunima katolika.
Talijanska televizija će prenositi prikazivanje platna, no smatra se da generalni javni pristup neće biti dopušten prije 2025. godine, kad je zakazano iduće prikazivanje.