Teško je reći je li uzbudljiviji pejzaž rta Ljubljana (Castrum Liube), arheološka otkrića studenata i njihovih mentora s Odjela za arheologiju zadarskog sveučilišta ili ono što još kriju humci na prostoru od jednog hektara nekadašnje utvrde u općini Ražanac.
Šestu godinu traju istraživanja ovog jedinstvenog lokaliteta, koji je bio "konzerviran" nekoliko stoljeća, a prije nekoliko dana započela su ovogodišnja. Više je ovdje skrivenih nego otkrivenih tajni, a najintrigantnije je možda to da su utvrdom svojevremeno upravljali ivanovci, nasljednici križara, rimokatolički vojni red nastao u Jeruzalemu potkraj 11. stoljeća. Preko redovničke halje ili oklopa nosili su crni plašt s bijelim križem na leđima. Ovaj posjed bio je jedan od njihovih najstarijih na području današnje Republike Hrvatske.
- To je prva utvrda ivanovaca u Dalmaciji, to se spominje u povijesnim izvorima. Ovdje nije bilo templara, iako se i oni spominju, no to je vrlo slična stvar, također se radi o viteškom redu. U svakom slučaju, vrlo brzo ju je preuzela Mletačka Republika. Možemo reći da je bila značajna, imamo najmanje dvije crkve i samostan unutar zidina.
Nezahvalno je procjenjivati koliko je tu živjelo ljudi u jednom trenutku, ali zasigurno nekoliko stotina - kaže nam pročelnik Odjela prof. Dario Vujević, voditelj istraživanja i terenske nastave. Trenutno istražuju područje oko nekadašnje crkve svete Marije, koja se veže uz srednji i novi vijek. Druga crkva je sveta Marcela, koja je bila vidljiva te je otprije omiljeno izletište.
Zašto baš tu?
No, ovdje je vrvjelo životom i prije i poslije ivanovaca. Priča na ovom rtu puno je dublja i ide puno dalje - u kasnu prapovijest, odnosno kasno liburnsko razdoblje.
- To se i potvrdilo pojedinim nalazima. Za sada imamo dijelove kulturnoga sloja s ostacima životnih materijala poput keramičkih posuda. Znamo i po području uokolo, na kojem je evidentirano više od 300 grobnih humaka iz tog razdoblja - kaže profesor Vujević.
Od duboke prapovijesti iz doba paleolitika ljudi su ovdje dolazili tražiti kremen za predmete od kamena, a i u kasnijoj prapovijesti počeli su se tu naseljavati. Očito se, napominje profesor Vujević, radilo o većim naseljima jer imamo poprilično velike dvije gradine, kao i velik broj grobova. Zašto baš tu? - pitanje je na koje je lako dati odgovor.
Kontrola prostora na intrigantnom morskom tjesnacu na kojem se praktički iz jednog pogleda nižu - ulaz u Podvelebitski kanal ispod današnjeg Paškog mosta, gdje se dalje spajaju Novigradsko i Karinsko more, pa onda lijevo preko Vrsi i Vira izlaz na otvoreno more. Ovdje se stoljećima odvijao važan trgovački promet, a najdragocjeniji teret bila je sol iz brojnih solana na ovom mikropodručju.
- Sve dok se Mletačka Republika nije riješila turske opasnosti nakon Kandijskog rata te uništila i napustila tvrđavu - objašnjava profesor.
Bizantski castrum?
Za lokalitet se znalo iz povijesnih izvora, ali bio je gotovo potpuno neistražen. Profesor kaže da su u šest godina istraživanja dosad riješili samo neka osnovna pitanja.
- Najvažnije je da smo uspjeli posložiti slijed građevinskih zahvata i razvoja naselja od prapovijesti. Neke stvari su bile pretpostavljane, a neke nisu bile ni u primisli. Sada, recimo, znamo da ovdje imamo i fazu iz ranog srednjeg vijeka te kasne antike; vjerojatno je ovdje bio i neki bizantski castrum. To su informacije do kojih smo došli našim istraživanjem - govori profesor.
Stojimo pred ulazom u utvrdu koja se i danas jasno ocrtava. Na ulazu je stajala kula čiji se ostaci također vide.
- Kula je iz mlađih faza naselja, a zemljani nasip predstavlja ostatke velikog zidanog bedema, iako je on takav samo u dijelovima. Kada su stanovnici napustili utvrdu u 18. stoljeću i preselili se u današnje selo na obali, kamen su koristili za gradnju kuća, no dobar dio je i ostao - kaže profesor.
Živo je na groblju. Studenti pažljivo otkopavaju stoljećima netaknute posmrtne ostatke. Kroz njihova istraživanja trebali bi, kaže profesor, riješiti sve nedoumice oko groblja i crkve te se onda posvetiti starijim slojevima koji su se u međuvremenu pojavili.
Studentica treće godine Lucija Pučić prijavila je nalaz. U kamenom obzidanoj grobnici s jasno vidljivim skeletom pojavila se naušnica.
- Profesori smatraju da bi ovo mogao biti najbogatiji grob jer je cijeli ozidan. Grob je iskopan prošle godine, ja sam nastavila čistiti lubanju. Pronašla sam dosta dislociranih kostiju, što ukazuje na to da je moguće bila kosturnica. Kako sam skupljala zemlju, pronašla sam naušnicu - kaže Lucija.
Matafari i Frankopani
Profesor kaže da se radi o naušnici s koljencima - tipičnom nakitu razvijenog srednjeg vijeka. Obično su od srebra, neki imaju i pozlatu. Može se zaključiti da je vlasnik nakita osoba višeg društvenog statusa, ne samo po nakitu već i po grobnici u koju je tijelo bilo položeno.
Senzacionalno otkriće u Čazmi: Ispod grada leži još jedan grad, tu su boravili i kraljevi i velikaši
Lucija nam kaže da su skeletu oko kojeg je kopala dali ime Dražen. Zanimljivo, kostur je osobit po još jednom detalju - ima najveću lubanju od svih koje su dosad pronašli. Zaključili smo da je, osim imućan, to bio netko pametan.
S profesorom smo obišli i ostatke crkve svete Marcele, koja se nalazi na samoj litici. Vidljivo je da je imala tri oltara. Zanimljivo je da su se nakon napuštanja gradine i selidbe u selo mještani ovdje vraćali pokapati svoje mrtve. Profesor nam kaže da se uz gradinu veže i zadarska plemićka obitelj Matafar, pa čak svojedobno i Frankopani, a nakon što je postala mletačka komuna, više se uz nju ne vežu neka velika imena. Zapravo, u ovom slučaju značaj lokacije nadilazi značaj imena i ljudi koji su tijekom godina njome prolazili.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....