Pornografski uradci koji prikazuju scene ženske ejakulacije, na internetu popularno znane kao ‘squirting’ (štrcanje), zabranjeni su nedavnim kontroverznim zakonom u Ujedinjenom Kraljevstvu, premda se radi o jednom od najpopularnijih termina pretrage na internetu. Takve scene pojavljuju se u brojnim ‘filmovima za odrasle,’ no iznenađujuće je koliko malo znanost uopće zna o toj malo istraženoj pojavi.
Neke žene, procjenjuje se između 10 i 40 posto, za vrijeme seksa nenamjerno ispuštaju tekućinu, ukupno između 0,3 do 1,5 dcl. Ta pojava opažena je i opisana još u antičkom svijetu, gdje su Aristotel i Hipokrat razmatrali podrijetlo ‘ženske sperme.’ Ženski ejakulat bio je spomenut i u Kama sutri, no tek je s početkom prošlog stoljeća počelo ozbiljno istraživanje ovog fenomena.
Godine 1904. psiholog Havelock Ellis je iznio teoriju da je ženski ejakulat analog sperme, te da potječe iz Bartolinovih žlijezda (koje su odgovorne za podmazivanje vagine).
Nekih 50 godina kasnije, Ernest Gräfenberg se suprotstavio toj teoriji, tvrdeći da ženska ejakulacija nema nikakve veze s lubrikacijom. Do tog je zaključka došao promatrajući žene kako masturbiraju, te je primjetio da do ejakulacije dolazi češće kada se stimulira erogena zona na prednjoj stjenki vagine, koja je kasnije postla poznata kao ‘G’ točka. Gräfenberg je tvrdio da se ne radi o urinu, što je u to vrijeme bila dominantna teorija.
Znanstvenici su nastavili istraživati ženski ejakulat, i 1982. godine su kemijskom analizom potvrdili da postoje definitivne razlike između urina i ejakulata. Isti rezultati potvrđeni su još nekoliko puta. Razvili su novu teoriju, po kojoj ženski ejakulat potječe iz Skeneovih žlijezda, ženskog ekvivalenta prostate.
Ipak, znanstvenici su ostali podijeljeni oko tog pitanja, i neki su nastavili insistirati da je ‘štrcanje’ zapravo nenamjerno ispuštanje urina, ili hiper-lubrikacija.
Najnovije istraživanje, koje je proveo Samuel Salama u Francuskoj, poslužilo se ultrazvukom i kemijskom analizom kako bi pružilo konačni odgovor na pitanje ‘otkud dolazi ženski ejakulat.’
Ženama bi pregledali mokraćni mjehur ultrazvukom prije spolnog odnosa, kako bi potvrdili da je mjehur prazan. Neposredno prije orgazma, mjehur bi bio znatno napunjen, a nakon ispuštanja ejakulata mjehur bi ponovno bio prazan.
Biokemijska analiza tekućine pokazala je da se, uistinu, radi većinom o urinu, no također i o antigenu specifičnom za prostatu (PSA), kojeg ispuštaju Skeneove žlijezde.
Koji je značaj ovih otkrića po osobno i spolno zdravlje, zasad nije jasno. Međunarodna anketa žena koje ispuštaju ejakulat ukazala je da 80% žena smatraju da im ta pojava obogaćuje seksualni život, iz čega se da zaključiti da se u većini slučajeva ne radi o problemu koji bi trebalo rješavati.
Unatoč tome, znanstvenici i dalje žele doznati više detalja o ovoj pojavi, koju još uvijek u potpunosti ne razumijemo, bez obzira na njenu popularnost na internetu.