Eugene Cernan ispunio je obećanje koje je dao svojoj kćeri Tracy te je na površini Mjeseca ucrtao njezine inicijale TDC (Tracy Dawn Cernan). - Želio bih samo reći ono u što vjerujem da će povijest zabilježiti: da je današnji američki izazov stvorio čovjekovu sudbinu sutrašnjice. Odlazimo kako smo i došli i uz Božju pomoć vratit ćemo se s mirom i nadom za cijeli ljudski rod. Bog te čuvao Apollo 17! - rekao je Eugene Cernan, zapovjednik misije Apollo 17, ispred lunarnog modula Challenger. Zatim se pridružio svome kolegi Harrisonu Schmittu kako bi uzletjeli s Mjeseca i vratili se na Zemlju. Toga 14. prosinca 1972. Eugene Cernan ušao je u povijest kao posljednji čovjek koji je hodao Mjesecom.
Lansiran desetljeće ranije, spektakularni program Apollo bio je američki odgovor na sovjetske uspjehe u osvajanju svemira. Kad su 4. listopada 1957. Rusi lansirali prvi umjetni satelit Sputnjik 1, čovječanstvo je ušlo u svemirsku eru. Lansiranje Sputnjika, za koje su u SAD-u saznali preko sovjetske agencije Tass, bilo je razočaranje za američku naciju, uvjerenu u tehnološku superiornost nad Rusima. No, ubrzo je uslijedio novi udarac jer je mjesec dana kasnije lansiran i Sputnjik 2 u kojem je bila moskovska kujica lutalica Lajka, prvo živo biće poslano sa Zemlje u svemir. Amerikanci su morali hitno odgovoriti pa je 31. siječnja 1958. lansiran i prvi američki satelit Explorer 1, a u jesen iste godine utemeljena je NASA. Američka svemirska agencija startala je s više ambicioznih projekata, a jedan od glavnih ciljeva bio je uputiti prvog Amerikanca u svemir.
No, opet su Rusi bili brži pa je tako prvi čovjek u svemiru bio kozmonaut Jurij Gagarin, koji je u putanju oko Zemlje poletio 12. travnja 1961. Prvi Amerikanac u svemiru bio je Alan Shepard, kojeg je NASA u svemir poslala 5. svibnja 1961. Bio je to kratki, podorbitalni let od samo 15 minuta. I prva žena u svemiru bila je Ruskinja, kozmonautkinja Valentina Tereškova, lansirana 16. lipnja 1963. u svemirskom brodu Vostok 6.
.jpg)
Eugene Cernan
- Vjerujem da se ova nacija samoj sebi treba obvezati da postigne cilj kojim bi prije kraja ovog desetljeća dovela čovjeka na Mjesec i vratila ga sigurno na Zemlju. Nijedan projekt u svemiru u ovom razdoblju neće biti tako impresivan za čovječanstvo - rekao je u Kongresu 25. svibnja 1961. američki predsjednik John F. Kennedy označivši tako rađanje programa Apollo. Osam godina nakon toga povijesnog govora misija Apollo 11, koju su činili Neil Armstrong, zapovjednik, Edwin Buzz Aldrin i Michael Collins, ispunila je Kennedyjevo obećanje i spustila se na Mjesec. - Ovo je mali korak za čovjeka, a veliki za čovječanstvo - rekao je Neil Armstrong kad je 21. srpnja u 3.56 sati prema našem vremenu napravio prvi korak na Mjesečevoj površini. Taj je spektakularni trenutak uživo putem TV ekrana gledalo oko milijardu ljudi diljem svijeta, koji su pratili prijenos što ga je vodio legendarni CBS-ov voditelj Walter Cronkite. Na našoj televiziji čovjekovo spuštanje na Mjesec komentirao je pokojni dr. Josip Kotnik.
Iako je čovjekovo spuštanje na Mjesec bio je jedan od najvećih pothvata u povijesti naše civilizacije, interes američke javnosti za sljedeće misije brzo je splasnuo. Tako je već iduću misiju Apollo 12, lansiranu u studenome 1969., podržavalo manje od 50 posto Amerikanaca. Samo godinu dana nakon što se misija Apollo 11 spustila na Zemljin prirodni satelit, NASA se morala boriti s velikim rupama u svom proračunu. Dodatni problem bio je i neuspjeh misije Apollo 13 koji je zamalo završio kobno kad je 13. travnja 1970., na pola puta do Mjeseca, došlo do velike eksplozije rezervoara tekućeg kisika. Srećom, tročlana misija uspješno se vratila na Zemlju, a već početkom 1971. uspješno je lansirana misija Apollo 14. Ipak, Bijela kuća je još 1970. godine željela potpuno otkazati Apollo program nakon misije 15, ali se NASA ipak izborila za Apollo 16 i Apollo 17 dok se od misija Apollo 18, Apollo 19 i Apollo 20 odustalo.
Do trenutka kada je 1972. godine lansirana misija Apollo 17 interes za istraživanje Mjeseca u američkoj javnosti se drastično smanjio, a Bijela kuća je usmjerila pozornost na rat u Vijetnamu. Apollo 17 bila je jedanaesta je misija s ljudskom posadom u sklopu programa Apollo, te šesta koja je sletjela na Mjesec. Za zapovjednika misije izabran je iskusni astronaut Eugene Cernan, koji je u svibnju 1969., kao član misije Apollo 10 već bio u orbiti oko Mjeseca. Eugene Cernan rođen je 1934. godine u Chicagu u obitelji slavenskog porijekla: njegova majka bila je Čehinja, a otac Slovak. Završio je studij elektrotehnike na sveučilištu Purdue, te je 1950-ih prošao obuku za pilota mlažnjaka leteći na zrakoplovima FJ-4 i A-4, a zatim završio mornaričku zrakoplovnu školu u Miramaru. U listopadu 1963. godine NASA je izabrala Cernana u trećoj skupini pilota koji su postali astronauti, a trebali su sudjelovati u programima Gemini (NASA-in program koji je prethodio Apollu s ciljem razvoja metoda naprednog svemirskog leta). Prvotno je izabran kao pričuvni pilot za misiju Gemini 9 1966. godine. No, cijela prva posada Gemini 9 poginula je u zrakoplovnoj nesreći pa je Cernan preimenovan u glavnog pilota misije. Tri godine kasnije Cernan je s Tomom Staffordom i Johnom Youngom u sklopu misije Apollo 10 izveo probni let do Mjeseca.
Ipak, Eugene Cernan ušao je u povijest kao zapovjednik misije Apollo 17, a samo nekoliko mjeseci prije lansiranja jedva je izvukao živu glavu jer se sa svojim helikopterom Bell 47G srušio u rijeku Indian pri čemu se gotovo utopio. - Pitao sam se kako sam mogao biti tako glup i helikopterom izvoditi ekshibicije. Ugroziti mogućnost da vodim misiju koja je bila pred vratima. Ali to je bio udarac, zemlja se tresla, ribe su iskakale iz rijeke - prisjetio se puno godina kasnije Cernan svoje nepromišljenosti.
Uz avanturistički nastrojenog Cernana kao članovi misije Apollo 17 izabrani su Harrison Schmitt i Ron Evans. Geolog Harrison Schmitt prvi je i dosad jedini znanstvenik na Mjesecu, a prvotno je trebao letjeti u otkazanoj misiji Apollo 18. No, zbog pritiska znanstvene zajednice taj doktor geologije ušao je u misiju Apollo 17 kao pilot lunarnog modula Challenger umjesto Joea Englea.
Misija Apollo 17 lansirana je 7. prosinca 1969. iz Svemirskog centra “John F. Kennedy” u Cape Canaveralu na Floridi. Njezin je temeljni cilj bio uzeti i istražiti uzorke stijenja s uzvišenja te napraviti geološka istraživanja tih uzoraka. Let prema Mjesecu odvijao se prema planu, a tom prilikom astronauti su snimili i glasovitu fotografiju “Plavi mramor u crnom bespuću”, najprikazivaniju sliku Zemlje u povijesti.
Lunarni modul Challenger s Eugeneom Cernanom i Harrisonom Smithom sletio je 11. prosinca u regiju Taurus-Littrow. Fotografije snimljene prije slijetanja Apolla 17 pokazale su da je na tom području moguće skupiti velik broj uzoraka i da je tlo pogodno za polaganje različitih instrumenata. Uočeno je nekoliko kratera koji su rezultat udara meteorita te nekoliko zanimljivih tamnih kratera, za koje se pretpostavljalo kako su vulkanskog porijekla.
Nakon što su se spustili na Mjesec, Cernan i Schmitt su tri puta izlazili u šetnje koje su trajale od sedam, osam i 7,3 sata. Kretanje im je uvelike olakšao lunarni rover iako je tijekom prve šetnje došlo do njegova oštećenja. Cernan i Schmitt u roveru su prešli ukupno 33,88 kilometara po dolini Taurus-Littrow gdje su ostavili velik broj instrumenata, koji su sve do 1977. godine slali podatke na Zemlju. Također, lunarni rover kojim su se koristili tijekom tri izlaska i dalje je na Mjesecu.
Četiri sata nakon slijetanja astronauti su prvi put izašli na površinu, izvukli američku zastavu, lunarni rover i opremu, a potom postavili znanstvenu postaju s instrumentima (ALSEP) oko 185 metara od modula Challenger. Astronauti su se nakon iskrcavanja opreme odvezli do blizine kratera Steno gdje su uzeli uzorke kamenja. Pri povratku Cernan je ugledao žuto-smeđu stijenu koju su pokupili. Ispostavilo se da je žuto-smeđi materijal pjena od eksplozije koju su ranije izveli.
Dok je Evans kružio oko Mjeseca u zapovjednom modulu America, Schmitt i Cernan su sakupili 111 kilograma kamenja, što je rekordan “ulov” u svim misijama na Mjesecu. Među tim uzorcima bio je i Troctolite 76535, kamen koji je pronašao Harrison Schmit. Taj je kamen proglašen “najpoznatijim uzorkom nađenim na Mjesecu”, a kasnije je pomogao znanstvenicima da spoznaju kako je na Zemljinu prirodnom satelitu nekad bilo jako magnetsko polje.
- Dok sam drugi put bio na Mjesecu, u jednom trenutku pogledao sam otiske svojih stopala i znao sam da se nikada više neću vratiti tamo. Tada sam prvi put poželio zaustaviti vrijeme - poslije se prisjetio Eugene Cernan.
Prije nego što su napustili Mjesec, Harrison Schmitt je spoznao da će Eugene Cernan baciti njegov čekić. Pitao je može li to on učiniti. - Zaslužio si to. Bacač čekića... Ti si geolog. Baci ga, ali nemoj pogoditi rover - odgovorio je Cernan. Prije uzlijetanja astronauti su ostavili i posvetu na ljestvama silaznog dijela lunarnog modula Challenger na kojoj piše: “Na ovome je mjestu ljudski rod okončao svoje prvo istraživanje Mjeseca. Prosinac 1972. A.D. Neka se duh mira u kojem smo stigli odrazi na život cijelog čovječanstva.”
Eugene Cernan i Harrison Schmitt uspješno su se 14. prosinca 1972. spojili s Ronom Evansom u zapovjednom modulu America u orbiti. Kad su se pridružili Evansu, Cernan i Schmitt skinuli su kacige. No, odjednom je Schmitt počeo kihati, oči su mu se zacrvenjele, a grlo zapeklo. - Nisam znao da sam alergičan. Prašina je zaista smetala mojim očima i grlu - objašnjavao je kasnije Schmitt. Simptomi su trajali dva sata, a NASA-ini liječnici su kasnije potvrdili da je Schmitt alergičan na Mjesečevu prašinu.
Tijekom povratka na zemlju Ron Evans je izveo svemirsku šetnju od jednog sata. Trojica astronauta sletjela su 19. prosinca u Tihi ocean u blizini Havaja gdje ih je dočekala američka raketna krstarica Ticonderoga. Zanimljivo je da je Evans kao mornarički pilot u Vijetnamskom ratu polijetao baš s te krstarice, na kojoj se nalazio i 1966. godine kad je doznao da ga je NASA izabrala za astronauta.
Misija Apollo 17 postavila je niz rekorda. Osim što su astronauti donijeli na Zemlju najveću količinu Mjesečeva kamenja, ostvarili su i najduži boravak na površini Mjeseca: čak 3 dana, 2 sata i 59 minuta (usporedbe radi, prvi čovjek na Mjesecu, Neil Armstrong, nije bio ni jedan cijeli dan). Također, Cernan i Schmitt bili su u najdužem hodu po Mjesecu. Postavili su rekord u najdužem radnom danu (sedam sati i 37 minuta), najdužem ukupnom vremenu provedenom izvan letjelice (22 sata i 4 minute), najvećem udaljavanju od landera (7,5 kilometara) i najvećoj ukupnoj prijeđenoj udaljenosti (33,88 kilometara). Ipak, sve je to bilo nedovoljno pokriće za planiranje novih misija na Mjesec.
NASA-in proračun do 1966. godine, koji je iznosio 4,4 posto BDP-a, više nije bio održiv, naročito kad se Amerika suočila s velikom naftnom krizom 1973. godine koja je potpuno promijenila prioritete nacije. I dalje se ulagalo u svemirske programe, ali s puno više ograničenja nego ranijih godina. Program Apollo, u koji je ukupno bilo uključeno 400.000 ljudi, naposljetku je okončan 1975. godine, a američku je naciju koštao 20 milijardi dolara, što bi preračunato danas iznosilo oko 120 milijardi dolara. U sklopu programa Apollo na Mjesecu je boravilo 12 astronauta koji su na Zemlju donijeli ukupno 380 kilograma kamenja za istraživanje.
Nakon misije Apollo 17 trojica astronauta otišla su različitim putovima. Ronald Evans napustio je NASA-u 1977. godine i napravio karijeru u industriji ugljena. Umro je 1990. godine od infarkta u snu u dobi od 56 godina. Eugene Cernan se nakon odlaska iz NASA-e okrenuo privatnom biznisu, no uživao je u medijskoj slavi “posljednjeg čovjeka na Mjesecu”. O njemu je 2014. godine snimljen i film. Cernan je preminuo 2017. godine u 83. godini. Jedini znanstvenik među astronautima, Harrison Schmitt (85), posvetio se akademskoj i političkoj karijeri, a danas je umirovljeni sveučilišni profesor geologije. Taj bivši republikanski senator iz Novog Meksika u prosincu 2017. godine u Ovalnom uredu Bijele kuće bio je uz Donalda Trumpa dok je američki predsjednik držao govor o povratku Amerikanaca na Mjesec.
Nakon smrti Eugenea Cernana, titulu “posljednjeg živućeg čovjeka koji je hodao na Mjesecu” nosi Harrison Schmitt. Komandni modul misije Apollo 17 izložen je u Svemirskom centru Johnson u Houstonu u Teksasu.