.jpg)
Biste li vaše dijete poslali u svemir ako bi izrazilo takvu želju? Na prvi pogled pitanje se čini suludo, no američki edukator Mike Mongo misli da je došlo vrijeme da razmišljamo o slanju djece u svemir.
Mongo je čak i napisao knjigu “Astronaut Instruction Manual for Pre-Tens” (Priručnik astronautskih instrukcija za predtinejdžere”) koja je prije nekoliko dana objavljena u SAD-u. - Dopustimo li djetetu da ode u svemir, inspirirat ćemo cijelu generaciju osvajača svemira. Ako odlučimo da je svemir za djecu, ona će odrediti budućnost za nas - izjavio je Mongo nedavno na svemirskoj konferenciji u San Franciscu.
Rođen i odrastao na Floridi, Mike Mongo (49) od malih je nogu bio fasciniran svemirskim letovima.
- Kad je Neil Armstrong kao prvi čovjek prošetao po površini Mjeseca, imao sam četiri godine. To je imalo izvanredan učinak na mene i želio sam postati istraživač svemira - prisjetio se Mongo, potpredsjednik neprofitne organizacije Icarus Interstellar. Kad je prije sedam godina naposljetku spoznao da nikada neće postati astronaut, Mongo je napustio svoju karijeru istraživača mora u Key Westu na Floridi. Počeo je novu karijeru kao edukator na STEM području (znanost, tehnologija, inženjerstvo i matematika), držeći predavanja o svemiru diljem SAD-a te na Kubi i Jamajci.
- Kad već ja nisam mogao ispuniti svoj san, mogao sam djecu poučavati kako da postanu astronauti te da jednog dana žive, rade i zabavljaju se u svemiru - rekao je Mongo, koji je zatim prije nekoliko godina odlučio napisati i priručnik s instrukcijama za mlade astronaute.
- Želim ohrabriti mlade diljem svijeta da svoju karijeru izgrađuju u aeronautici i znanostima o svemiru. Za 10 godina poslat ćemo dijete u svemir, možda i za pet, u to sam siguran - istaknuo je Mongo.
Sputnjik 2
Kada je 2. studenoga 1957. godine na put u jednom smjeru lansiran sovjetski satelit Sputnjik 2, sa sobom je poveo i kujicu Lajku, prvo biće sa Zemlje u svemiru. Lajku su u svemiru slijedili moskovski psi lutalice poput nje: Belka, Strelka, Muška, Pčolka, Damka, Žulka, Čurnuška i Zvjezdočka, a onda je 12. travnja 1961. godine 27-godišnji sovjetski vojni pilot i kozmonaut Jurij Gagarin ušao u povijest kao prvi čovjek u svemiru. Nekoliko mjeseci kasnije u svemir je u letjelici Vostok 2 poletio i drugi sovjetski kozmonaut German Titov, koji je u to doba imao 25 godina. Od toga doba u svemiru je boravilo 550 ljudi, ali nitko nije bio mlađi od Germana Titova. Štoviše, NASA nikad nije lansirala astronauta mlađeg od 30 godina, tako da rekord i dalje pripada prvoj Amerikanki u svemiru, pokojnoj Sally Ride. Ona je 1983. godine imala 32 godine kada je letjela u space shuttleu Challenger.
Mike Mongo, međutim, smatra da je sada došlo vrijeme i da razmišljamo o letovima u svemir u koje će biti uključeni i mlađi od 20 godina. Ipak, postoje dobri razlozi zašto djeca ne bi trebala letjeti u svemir. Jedan od njih je svakako sigurnost, jer je svaki let u svemir opasan, o čemu govore i izgubljeni životi američkih astronauta i ruskih kozmonauta. Od početka svemirske ere NASA je u tri nesreće ostala bez 17 astronauta. Prva takva nesreća dogodila se 1967. godine, kada su u požaru kapsule Apollo 1 na lansirnoj rampi poginula tri astronauta. U havariji space shuttlea Challenger, koji je 1986. godine eksplodirao ubrzo nakon uzlijetanja, poginulo je sedmero astronauta, dok je eksplozija Columbije 2003. godine pri ulasku u atmosferu dovela do smrti još njih sedemero. Rusi, odnosno Sovjeti, izgubili su četiri kozmonauta: jedan je poginuo u misiji Sojuz 1 1967. godine, a tri u misiji Sojuz 11 1971. godine.
Rast potražnje
Drugi jaki razlog zbog kojeg djeca ne bi smjela letjeti u svemir je svemirsko zračenje, koje mnogo snažnije djeluje na mladi organizam nego na odrasle.
- Zašto nikada nismo poslali dijete u svemir? Odgovor je jednostavan: ‘To je previše opasno’. No, opasnosti nisu spriječile djecu da lete u avionima, i to u doba kad su zrakoplovne nesreće bile zabrinjavajuće redovita pojava - rekao je Mike Mongo. Istaknuo je da je prvo dijete koje je letjelo u avionu bio 11-godišnji Andre Michalopoulos. On je poletio u avionu iz Francuske 7. listopada 1908. godine, pet godina nakon povijesnog leta braće Wright te samo tri tjedna nakon pogibije Thomasa Selfridgea, prve žrtve zrakoplovne nesreće (usput, zrakoplovom je upravljao jedan od braće Wright).
- Michalopoulos je naposljetku postao član kabineta grčke vlade, a od 1941. do 1943. godine bio je ministar informiranja. Igrao je važnu ulogu u borbama protiv nacista tijekom Drugog svjetskog rata. Kasnije je postao profesor klasične književnosti u SAD-u, gdje je umro 1982. godine u 85. godini života. Dopustili smo dječaku da leti u avionu i on je pobijedio naciste. Što bi se dogodilo kada bismo dijete stavili u raketni svemirski brod - propituje Mongo.
Na Mongove ideje osvrnuo se Ante Radonić, poznati popularizator znanosti i komentator svemirskih letova.
- Svemirska istraživanja imaju velik utjecaj na mlade ljude koji su njima snažno inspirirani da se zanimaju za znanost, tehniku i tehnologiju. Upoznavanje sa svemirskim istraživanjima širi potrebu kod mladih da se oni još više angažiraju u svladavanju znanja iz fizike, matematike, kemije, biologije, informatike. Često sam mladim ljudima govorio da ako budu odlični za vrijeme svog školovanja i ako jednog dana kao znanstvenici budu izvrsni u svom djelokrugu rada, možda će se jednog dana naći u prilici da se natječu za neki svemirski program - rekao je Radonić te istaknuo da svemirske agencije traže najbolje znanstvenike, inženjere i tehničare.
- Potražnja za njima stalno će se povećavati. Mnoga od današnje djece jednog dana moći će si osigurati i put u svemir kroz razne svemirske programe - naglasio je Radonić te komentirao mogućnost da u svemir odleti maloljetnik.
- Let nekog dječaka ili djevojčice u svemir, naravno, uz dozvolu roditelja, imao bi izuzetno snažno djelovanje u edukaciji, popularizaciji i propagiranju svemirskih istraživanja. Međutim, u slučaju neke nesreće, to bi bio težak udarac za neki svemirski program. Zasad ne vidim mogućnost da djeca lete u svemir. Ali, kada svemirski letovi postanu česti, kada se svemirski letovi privatnih tvrtki pokažu sigurnima kroz godine uspješnog operativnog rada, možda će doći doba da i djeca putuju u svemir - objasnio je Radonić. U slučaju da, primjerice, dođe do uspješnog razvoja putničkog interkontinentalnog raketnog aviona koji bi prevozio putnike s kontinenta na kontinent i koji bi djelomično imao trasu leta kroz svemirski prostor, onda bi se i djeca mogla naći među putnicima. Takva letjelica možda će biti ostvarena za 15 do 20 godina, ali teško je sada reći hoće li se nešto takvo isplatiti za redovni promet - dodao je Radonić.
Radijacija
On predviđa da će za desetak godina u orbiti postojati privatne svemirske postaje gdje će moći boraviti znanstvenici i turisti. - Možda će se dopuštati i obiteljski letovi i boravak čitave obitelji u takvoj postaji u orbiti nekoliko stotina kilometara iznad Zemlje, samo što će let biti prilično skup, kao i boravak u svemirskom hotelu. Zasad ne vidim drugačiji način za let djece osim u okviru putničkih letova i putničkih aranžmana u ne tako dalekoj budućnosti - naglasio je Radonić, koji se s osvrnuo i na opasnosti od zračenja u svemiru.
- Budući da su djeca osjetljivija na radijaciju, onda i njihov boravak u svemiru mora biti vremenski ograničen. Jednog dana bit će donesene stroge mjere o ukupnoj dozi radijacije koju će djeca moći primiti u orbiti oko Zemlje. Za današnje astronaute vodi se posebna briga o tome i smatra se da nije opasna doza radijacije koja se prikupi kad čovjek provede, primjerice, godinu dana u orbiti oko Zemlje.
Pritom se stalno mjeri radijacija kojoj je izložena svemirska postaja. Posebno se pazi je li sa Sunca došlo do izbačaja koronine mase i ako jest, putuje li takav izbačaj u smjeru Zemlje. U tom slučaju astronauti se privremeno sklanjaju u najzaštićeniji dio svemirske postaje dok ne prođe opasnost. Dakle, vodi se stalno briga o tzv. svemirskoj prognozi, koju stalno prate i operateri skupih satelita - zaključio je Ante Radonić.