Od početaka interneta, ljudi rado s drugima razglabaju o svojim simptomima.
Ponekad oni s vrlo neobičnim simptomima pronađu ljude sa sličnim iskustvima o kojima mogu otvoreno razgovarati bez straha da će im se netko smijati.
U grupama za diskusiju tako se nerijetko otkriju nova medicinska stanja. Jedno od takvih stanja je tripofobija, prenosi portal IFLScience.
Tripofobija ili 'strah od rupa' je stanje pri kojemu osoba doživljava negativnu emotivnu reakciju na prizor grupe objekata, najčešće rupa. Stanje je prvi put opisano 2005. godine, no još nije priznato kao medicinsko stanje.
Slike zbog kojih će se neki uznemiriti obično su strukture nalik na saće ili lotusove sjemenke, kao i neke strukture koje je napravio čovjek poput čokolade s mjehurićima ili više industrijskih cijevi složenih jedne uz drugu. Iako se ovakvi prizori većini ne čine posebno uznemirujući, kod nekih ljudi stvaraju izrazitu nelagodu što uključuje i kognitivne promjene koje se očituju u osjećaju tjeskobe i manifestiraju na razne fizičke načine poput svraba kože i trnaca, te psihološke promjene poput mučnine, ubrzanog rada srca i poteškoća s disanjem.
No s obzirom da prizori nakupina rupa potiču emocionalne reakcije koje nisu ozbiljna prijetnja, tripofobija se razlikuje od ostalih fobija.
Matematička svojstva
Fobije su tjeskobni poremećaji koji se javljaju nakon nekih spoznaja (ugriz psa može dovesti do fobije od pasa) ili zbog urođenih evolucijskih mehanizama poput straha od pauka ili zmija. Obično, postoji neka opasnost, specifična ili općenita, stvarna ili zamišljena.
U slučaju tripofobije, nema očite prijetnje, a prizori koji uzrokuju fobiju nisu međusobno povezani – osim povezanosti oblikom.
Čini se da je kod ove fobije konfiguracija ključna za emocije koje izaziva. I osobe koje ne pate od tripofobije, često će tripofobne prizore proglasiti odbojnima, iako kod njih oni neće izazvati emocionalnu reakciju. To je zato što ta posebna konfiguracija ima matematičke značajke prisutne u većini prizora koji izazivaju vizualnu nelagodu.
Prizore s takvim matematičkim odlikama mozak ne može jednako učinkovito procesuirati, te mu je potrebno više kisika. Znanstvenici pretpostavljaju da se nelagoda javlja upravo zato što ljudi odvraćaju pogled od takvih prizora s obzirom da je potrebna veća doza kisika za njihovu obradu. (Mozak koristi oko 20 posto energije tijela i potrošnja energije mora biti svedena na minimum)
Zato su tripofobni prizori među onima intrinzično nelagodnima za gledanje, a sada se istražuje zašto neki ljudi na takve prizore reagiraju burnije od ostalih.
Prizori poput plijesni ili kožnih bolesti kod većine ljudi izazivaju gađenje, ne samo kod onih koji pate od tripofobije. To gađenje je vjerojatno evolutivni mehanizam kojim se izbjegavaju bolesti i povećava vjerojatnost preživljavanja.
Slike plijesni i kožnih bolesti imaju slične matematičke odlike kao i tripofobne slike, a trenutno se ispituje uzrokuju li i one kod mozga veću potrošnju kisika, osim što su generalno neugodne. Možda je nelagoda koristan mehanizam koji ne služi samo tome da spriječi preveliku potrošnju kisika, već i da bismo izbjegavali objekte koji su potencijalno opasni i zarazni. Kod ljudi s tripofobijom taj je mehanizam vjerojatno preaktivan.