Bila je to potpuna katastrofa. Apokalipsa. Globalna katastrofa koja je utjecala na živote velikog broja ljudi. Eksplozija sovjetske nuklearne elektrane koja se dogodila u noći s 25. na 26. ožujka 1986. bila je u pravom smislu globalni ekološki događaj.
Saniranje radioaktivne centrale koštalo je zastrašujućih 18 milijardi dolara, izoštravajući ionako goruću ekonomsku krizu u SSSR-u, a daleko najveća tragedija bila je gubitak života više tisuća vatrogasaca, rudara, vojnika i pilota. Od posljedica radijacije umirala su i tek rođena djeca.
Preminulo je tada i dijete Ljudmile Ignatenko i černobilskog vatrogasca Vasilija, jednog od prvih poginulih od radijacijske bolesti.
Tada 23-godišnja djevojka bila je trudna u vrijeme nesreće, no to je zatajila osoblju bolnice. Uslijed izloženosti radijaciji iz Vasilija, koji je primio golemu dozu radijacije u kratkom periodu, dijete je u razvoju također ozračeno, te je malena Nataša umrla samo nekoliko sati nakon rođenja. Ljudmila, čiji je lik prikazan u HBO-ovoj uspješnici "Černobil" zbog toga je, nakon serije, bila izložena brojnim kritikama.
- Tvrdili su da sam ubila svoje dijete. Ali u to vrijeme mi nismo znali mnogo o radijaciji. Ljudi su me pitali zašto sam bila uz mužev krevet u tom stanju. Ali kako sam ga mogla ostaviti? Mislila sam da je dijete u meni zaštićeno - rekla je uznemireno Ljudmila prije dvije godine za BBC. Nikada se nije ponovno udala nakon Vasilijeve smrti.
Sada, pak, istraživanje nedavno objavljeno u časopisu Science pokazuje da se posljedice radijacije u Černobilu nisu prenijele na drugu generaciju.
Riječ je o studiji koja su obuhvatila djecu čiji su roditelji bili izloženi zračenju u toj nuklearnoj katastrofi, ali koja su začeta nakon nje.
Prema tim rezultatima na potomstvu nije došlo dodatnih oštećenja na DNA, što je izuzetno zanimljivo s obzirom na to da su pregledani geni djece čiji su roditelji angažirani kao pomoć u čišćenju nakon nesreće 1986. u Černobilu. Dakle baš oni koji su bili na licu mjesta i bili izuzetno izloženi zračenju. Sudionici istraživanja rođeni su između 1987. i 2002. godine i njima su znanstvenici vrlo pomno pregledali genome. Studija je pokazala kako nisu pronašli nikakve mutacije koje se mogu povezati s izloženošću njihovih roditelja radijaciji.
Profesor Gerry Thomas iz Imperial Collegea u Londonu, koji je desetljećima proučavao biologiju raka, posebno tumora koji se povezuju s radijacijom, piše BBC, objasnio je kako je ova nova studija prva koja je pokazala da "čak i kad su ljudi bili izloženi relativno visokim dozama zračenja - u usporedbi s pozadinskim zračenjem - to nije imalo utjecaja na njihovu buduću djecu".
Novo istraživanje predvodila je profesorica Meredith Yeager iz Američkog nacionalnog instituta za rak (NCI) u Marylandu. Kako je dodatno pojašnjeno - fokus je bio na djeci radnika koji su angažirana za pomoć u čišćenju visoko kontaminirane zone oko nuklearne elektrane, ali i na djecu evakuiranih iz napuštenog grada Pripjata i drugih naselja unutar 70 kilometara zone oko njega. Istraživački tim regrutirao je cijele obitelji, kako bi znanstvenici mogli usporediti DNA majke, oca i djeteta.
- Ovdje ne gledamo što se dogodilo s onom djecom koja su bila u maternici u vrijeme nesreće; mi istražujemo nešto što se naziva 'de novo' mutacije - kazao je jedan od vodećih istraživača iz NCI-ja, dr. Stephen Chanock pojasnivši kako su te nove mutacije u DNA one koje se javljaju se slučajno u jajnoj ili spermatozoidnoj stanici.
- Postoji između 50 i 100 ovih mutacija svake generacije, i one su slučajne. Na neki su način oni građevni blokovi evolucije. To je način na koji se nove promjene unose u populaciju. Gledali smo genome majki i očeva, a zatim i djece. Proveli smo dodatnih devet mjeseci tražeći bilo kakav signal, u broju ovih mutacija koji bi bio povezan s izlaganjem roditelja zračenju. Nismo mogli pronaći ništa - iznio je dr. Chanock.