Bila je vrela ljetna noć 1894. godine u New Yorku i reporter je odlučio da je došlo vrijeme da upozna Čarobnjaka. Reporter Arthur Brisbane iz “New York Worlda”, jedan od najpoznatijih američkih novinara tog doba, proslavio se pričama o egzekucijama elektrošokovima u zloglasnom zatvoru Sing Sing, tajni londonskog Jacka Trbosjeka i krvavom štrajku Homestead u Pittsburghu. Te noći uputio se u mondeni restoran Delmonico na Madison Squareu kako bi razgovarao s Čarobnjakom.
- Nikola Tesla ima upale oči. One su doista plave boje. Upitao sam ga kako je moguće da on, Slaven, ima tako plave oči. Rekao je da su nekada njegove oči bile znatno tamnije, ali da su mu zbog velikoga duhovnog rada postale za nekoliko tonova otvorenije - opisao je Brisbane Čarobnjaka, kako su u New Yorku zvali Nikolu Teslu koji je tada bio na vrhuncu medijske slave.
Opisom susreta poznatog novinara i Nikole Tesle, objavljenim u New York Worldu, počinje knjiga “Tesla: Inventor of Electrical Age” (Tesla: izumitelj električnog doba) Bernarda Carlsona, profesora povijesti znanosti i tehnologije na Sveučilištu Virginia u Charlottesvilleu. Ta nedavno objavljena knjiga, koja je dobila odlične ocjene kritičara, bavi se najproduktivnijim razdobljem u Teslinu životu, od 1884. do 1905. godine.
- Kada sam počeo rad na knjizi, postojala su dva pogleda na Teslu. Jedan stav je da je Tesla najveći genij nakon Leonarda da Vincija, a drugi da je crackpot - rekao je Carlson na predstavljanju svoje knjige u SAD-u. - Za biografa, Tesla je poput Mount Everesta svih izumitelja - dodao je Carlson koji je 15 godina pisao knjigu o njemu te istražio izumiteljeve radove, zapise o patentima, kao i napise u tisku iz tog razdoblja.
- Tesla je bio izvanredno talentiran - kaže Carlson koji inovacije dijeli u dvije kategorije. - Postoje mali izumi, poput boljih olovaka i krema za sunčanje, i ta poboljšanja potiču ljude da kupuju nove stvari. No postoje i inovacije koje mijenjaju naš način života. Mnogi će reći da su takve inovacije rezultat kombinacije genijalnosti i sreće - ustvrdio je Carlson. On smatra kako je cijela Teslina karijera bila ispunjena izumima koji su mijenjali način života ljudi.
Iako se u knjizi osvrće na to da je Nikola Tesla rođen 1856. godine u Hrvatskoj (tada u okvirima Austro-Ugarske monarhije) kao sin pravoslavnog svećenika, Carlson počinje pratiti enigmatičnog izumitelja 1884. godine kad je u dobi od 28 godina stigao u New York s četiri centa u džepu. Dva dana kasnije počeo je raditi za Thomasa A. Edisona, 38-godišnjeg izumitelja koji je tada bio na vrhuncu svog stvaralaštva. Jedan od pionira elektrotehnike, Edison je bio i glavni pobornik korištenja istosmjerne struje. No njihova suradnja nije dugo trajala: razočaran što ga je Edison izigrao jer nije dao obećanu nagradu za problem koji je riješio, Tesla ga je napustio nakon šest mjeseci. U svojoj knjizi Carlson ističe kako je Edison svoga zaposlenika smatrao vrlo sposobnim, ali jako čudnim čovjekom. Jednom je čak Edison pitao Teslu je li kanibal.
Carlson Teslu naziva “izumiteljem snova” jer nije izumio samo praktične stvari nego je ljude naveo da prihvate nove tehnologije povezane s njihovim željama i snovima. - Za razliku od Edisona, koji je uglavnom bio koncentriran na razvoj izuma prihvatljivih biznismenima, Tesla je odlično shvaćao da ljudi priželjkuju i nove tehnologije kako bi im uljepšale život - rekao je Carlson. On je opisao i novinski članak iz 1904. godine u kojemu Tesla govorio kako se nada da bi se njegov bežični sustav za prijenos energije mogao koristiti za prijenos do uređaja “ne većeg od džepnog sata”. - Neki kažu da je Tesla izumio 20. stoljeće, a nedvojbeno je da je među prvima razumio potrošačko društvo - istaknuo je Carlson.
Nakon odlaska od Edisona Tesla je u proljeće 1885. godine utemeljio vlastitu tvrtku, Tesla Electric Light Company, no ona je ubrzo propala. Zatim je prionuo na razvoj svojih patenata izmjenične struje, u čemu mu je pomogao njegov tadašnji poslovni partner Charles Peck. U proljeće 1887. godine utemeljena je tvrtka Tesla Electric Company, a Nikola Tesla konačno je dobio dugo priželjkivani laboratorij na Petoj aveniji u kojemu je često demonstrirao eksperimente pred svojim prijateljima, među kojima je bio i poznati književnik Mark Twain. Uz pomoć Charlesa Pecka, Tesla je 1888. godine svoja prava na patente izmjenične struje prodao George Westinghouseu, industrijalcu iz Pittsburgha. Na temelju toga 1896. godine sagrađena je hidrocentrala na Niagari da bi se zatim Teslin višefazni sustav izmjenične struje proširio diljem svijeta.
Charles Peck umro je 1890. godine, baš kad je i Tesla svoju fokusiranost na elekrične motore zamijenio drugim interesima, uljučujući i onaj za radiovalove. Dok je bio u najvećem istraživačkom zanosu, u noći 13. ožujka 1895. godine izbio je požar u Teslinu laboratoriju na Petoj aveniji u kojemu su uništeni svi Teslini nacrti i bilješke, uključujući i one koje su se odnosile na nepoznate zrake koje će uskoro biti nazvane prema Wilhelmu Röntgenu. U to doba Tesla je imao i novog mecenu, J. P. Morgana, koji mu je dao početni kapital od današnjih tri milijuna dolara za gradnju laboratorija Wardenclyffe na Long Islandu. Gradnja Wardenclyffea počela je 1901. godine, a bio je to najveći i najhrabriji Teslin projekt. Bilo je zamišljeno da uz zgradu laboratorija, što ju je projektirao slavni arhitekt Stanford White, bude podignut 29-metarski toranj za bežični prijenos energije.
- Iako je imao Morganov novac i laboratorij koji mu je projektirao Stanford White, Tesla nije uspio realizirati svoje ideje - zapisao je Carlson te opisao kako je propao Teslin laboratij na Long Islandu. Najprije je 12. prosinca 1901. godine Guglielmo Marconi prvi uspio poslati radiosignal preko Atlantika. Iako je Marconi iskoristio Teslin radiopatent, Nobelova nagrada za fiziku 1909. godine pripala je talijanskom inženjeru.
Tek nakon Tesline smrti 1943. godine američki Vrhovni sud priznao je da je Tesla, a ne Marconi otac radiotehnike. Nakon nekoliko godina gradnje tornja na Lond Islandu, Teslin glavni mecena Morgan povukao se iz projekta, a 1906. godine ubijen je arhitekt White. Tijekom Prvog svjetskog rata toranj je srušen, a zgrada laboratorija prelazila je iz ruke u ruku. Posljednjih godina vodi se borba da se Wardenclyffe pretvori u muzej.
Propast laboratorija na Long Islandu uzrokovala je Teslin živčani slom 1905. godine i nanijela mu financijske gubitke od kojih se nikad nije oporavio. Teslina karijera tada je bila gotova, tvrdi Carslon. Iduća četiri desetljeća živio je po hotelima ovisan o tuđoj pomoći, ali je uvijek izazivao medijsku pozornost, dijelom zbog svojih lucidnih ideja, a dijelom i zbog ekscentričnosti. Novinarima koji su ga posjećivali na njegov rođenadan 10. srpnja, Tesla je govorio da će doživjeti 130 godina. Umro je od posljedica pada nakon udara automobilom u 87. godini. - Na kraju života bio je jako siromašan, a vrtio je razne verzije o životu koji dolazi - rekao je Carlson.
Carlson smatra da je Tesla evidentno bio čudan i problematičan čovjek. Izračunavao je volumen juhe u tanjuru, kave u šalici ili komada hrane, a užasavao se i bisera. U svome uredu imao je kupaonicu koju je samo on smio koristiti. Prao je ruke svaki čas i svaki put je od tajnice tražio novi ručnik. Tesla je uporno izbjegavao rukovanje te je svaki tjedan kupovao nove rukavice od jelenske kože. Katkad se, ipak, događalo da se morao rukovati, što bi ga toliko izbezumilo da se nije mogao usredotočiti na razgovor.
Povremeno u knjizi Carlson se osvrće i na Teslinu seksualnost. Baš kao i neki raniji Teslini biografi, osvrće se na mogućnost da je genijalni izumitelj bio homoseksualac. No on Teslin celibat povezuje s asketizmom, potrebom intuitivnih genija da budu sami. Ipak, Carslonova knjiga uglavnom govori o Teslinim postignućima u najkreativnijem razdoblju njegova života dok njegova osobnost i dalje ostaje enigma.