SMIJEH ILI STRAVA?

Zašto se toliko bojimo klaunova i jesu li za to krivi horor filmovi i Noć vještica? Evo odgovora stručnjaka

Strašni klaun, ilustrativna fotografija
 Atilgan Ozdil
Unatoč tome što klaunovi uveseljavaju ljude, mnogi vide i njihovu zlu stranu klaunova koja im izaziva koulrofobiju

Već desetljećima klaunovi su česti gosti na dječjim rođendanima. Svojim šalama, trikovima i rekvizitima nasmijavaju djecu, no unatoč tome što donose vesele velik broj ljudi, mnogi vide i njihovu zlu, jezivu stranu, koja im izaziva osjećaj nelagode.

Budući da je Noć vještica vrlo blizu, Daily Mail je razgovarao s brojnim psiholozima kako bi im objasnili uzroke takozvane koulrofobije - iracionalnog straha od klaunova.

Stručnjak za fobije, Adam Cox, rekao je da dva ključna faktora objašnjavaju zašto ih mnogi ljudi smatraju toliko prijetećima i strašnima, a to je, smatra, u velikoj mjeri i proizvod našeg društva.

- Nitko se ne rađa sa strahom od klaunova - rekao je za Daily Mail.

- Jedina dva straha s kojima smo rođeni su strah od glasnih zvukova i strah od pada - kaže Cox.

Dakle, navedena fobija nije ukorijenjena u nama od rođenja, ali Cox tvrdi da je nelagoda zbog klaunova nešto što može početi u djetinjstvu.

- Kao dijete možda ste sreli nekoga čije lice niste mogli vidjeti, bilo da je to Djed Mraz, klaun ili netko odjeven u kostim umiljate životinje. Budući da im je lice zaklonjeno šminkom ili maskom, puno je teže pročitati njihove izraze lica i namjere. To je prilično uznemirujuće i nije nerazumno da mnoga djeca reagiraju na individualan način kad vide nekoga u kostimu. Reakcija straha je posve razumljiva - zaključio je Cox.

Dr. Frances Maratos sa Sveučilišta Derby dodaje: "Lica su jedan od naših najvažnijih neverbalnih komunikacijskih signala. Koristimo ih kako bismo razumjeli i protumačili što ljudi misle i njihove motive. Klaunovi često izgledaju kao da imaju zaleđeni osmijeh pa ne možete vidjeti što klaun zapravo misli niti što su njegove namjere."

Prema profesoru Marku Griffitsu, psihologu na Sveučilištu Nottingham Trent, sve u vezi s načinom na koji se klaun odijeva također može biti zbunjujuće.

- Klaunovi imaju pretjerano naglašene karakteristike, osobito lice, kosu i stopala - ogromne nosove, zastrašujuća usta, goleme duguljaste cipele i kosu žarkih boja, što također može biti zastrašujuće za neke ljude - rekao je za Daily Mail. Maratos, koji je napisao post na blogu o koulrofobiji, dodaje: "Jedan od razloga zašto se ljudi boje klaunova jest činjenica da ljudi misle da bi trebali biti poput ljudi, ali zapravo nekako ne izgledaju tako. 'Umjesto toga, ponekad izgledaju groteskno i vrlo često su im lica iskrivljena. To može biti vrlo uznemirujuće."

Cox je rekao da su klaunovi često "dehumanizirani" zbog svoje šminke.

- Ako klaunovi imaju tužne oči, a na licu im je veliki osmijeh, to je zbunjujuće. Sva ta šminka maskira ono što njihovi izrazi zaista pokazuju - dodao je.

- To ih dehumanizira, slično kao što je slučaj s policijom koja intervenira za vrijeme nereda, jer im se ne vide lica - tvrdi Adam Cox.

Još jedan ključni razlog, smatra Cox, je način na koji su klaunovi prikazani u medijima.

- Serijski ubojica John Wayne Gacy radio je honorarno kao klaun, ali nikada nije nikoga ubio dok je bio odjeven kao klaun. Unatoč tome, postao je poznat kao "klaun ubojica" i po tome ga javnost pamti - rekao je Cox.

Još u ljeto 2016. godine, ono što je bilo poznato kao "killer clown craze", odnosno "ludilo klaunova ubojica", proširilo se diljem SAD-a poput epidemije. Ljudi odjeveni kao zli klaunovi pojavljivali su se diljem zemlje. Fenomen se potom, kasnije te godine, proširio na Kanadu, Australiju i Britaniju, a policija je zabilježila desetke incidenata u kojima su šaljivdžije odjevene u "jezive klaunove" strašile ljude. Cox je rekao da je to također imalo utjecaja na to zašto se klaunove doživljava kao nešto zastrašujuće.

- Ljudi odjeveni u klaunove često su na YouTubeu objavljivali videa na kojima zastrašuju ljude. U nekim slučajevima, napravili su da voće, poput recimo dinje, izgleda kao nečija glava razbijena maljem. A cilj im je bio zastrašiti ljude - podsjetio je Cox.

A kada se uopće razvila koulrofobija?

- Vjerojatno se pojavila još 60-ih - rekao je Cox, navodeći za primjere Gacyja, knjigu "Ono" i val horor filmova u kojima nisu nužno bili klaunovi, već ubojice odjeveni u maske.

- Freddy Krueger u "Strahu u Ulici brijestova", Jason u "Petku 13." i "Vrisak" su imali veliki utjecaj na ljude - dodao je.

Stručnjacima je postavljeno pitanje i kako se riješiti koulrofobije.

- Postoji malo istraživanja o tome zašto se ljudi boje klaunova, a naravno, većina ljudi ih se ne boji - rekao je profesor Griffiths. - Međutim, neki imaju istinsku fobiju od klaunova u obliku koulrofobije, dodao je.

- Dobra stvar kod koulrofobije je to što jednostavno možete izbjegavati klaunove. Sve što trebate učiniti je ne ići u cirkus, ne gledati strašni film i ostati kod kuće za Noć vještica. Mnogi ljudi zapravo postaju klaunovi jer su nesretni ili se bore sa svojim društvenim okruženjem, tako da je to način stvaranja persone koja se može izraziti i razgovarati s ljudima. Oni koji ima koulrofobiju moraju zamisliti osobu iza tzv. "fasade klauna". Iza te šminke je čovjek, sa stvarnim mislima i osjećajima, koji je tužan. Tako većina preboli koulrofobiju - tvrdi profesor Griffiths.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
13. listopad 2022 17:53