Stotine milja od obale Ekvadora, na otočju koje je nadahnulo Darwina da razvije teoriju evolucije, otkriven je fenomen koji kao da ide unatrag u vremenu, piše CNN. Na Galapagosu raste divlja vrsta rajčice, Solanum pennellii, koja pokazuje znakove takozvane „obrnute evolucije“. Znanstvenici sa Sveučilišta Kalifornije u Riversideu primijetili su 2024. da biljke s mlađih, zapadnih otoka proizvode kemijske spojeve koji su nestali iz rajčica prije milijuna godina. Usporedbom s biljkama s istočnih otoka zaključili su da zapadne rajčice nisu zaostale u razvoju, već su se vratile drevnim genetskim oblicima.
„Nije često da vidimo obrnuti smjer evolucije,“ rekao je biokemičar Adam Jozwiak. „Čini se da su ih okolišni uvjeti natjerali da se vrate u izvorno, pradavano stanje. Priroda je fleksibilnija nego što mislimo.“
Rajčice s mlađih otoka imaju tamnije plodove i vinove grane, ali ključna razlika leži u molekulama: posjeduju alkaloide kakve danas imaju patlidžani, njihovi daleki rođaci iz porodice pomoćnica. Analize su pokazale da je dovoljno nekoliko promjena u aminokiselinama da se ponovno aktiviraju ti stari geni. Kada su znanstvenici istu genetsku promjenu unijeli u biljku duhana, dobili su iste drevne spojeve — potvrđujući mehanizam.
Ova spoznaja mogla bi pomoći u stvaranju otpornijih usjeva, učinkovitijih pesticida ili novih lijekova, ali i u razumijevanju same evolucije — možda je ona, zapravo, povratna i prilagodljiva, a ne linearna.
Solanum pennellii potječe iz Južne Amerike i stigla je na Galapagos vjerojatno putem ptica prije milijun ili dva milijuna godina. Na starijim istočnim otocima, s bogatijom vegetacijom, razvila je suvremene obrambene mehanizme. Na mlađima, sušnima i vulkanskim, vratila se drevnim toksinima koji joj, osim što odbijaju predatore, možda pomažu u prikupljanju hranjivih tvari ili zaštiti od bolesti.
Fenomen izaziva i rasprave među biolozima. Neki, poput Erica Haaga sa Sveučilišta Maryland, podsjećaju na „Dollov zakon“ prema kojem se izgubljene osobine ne mogu u potpunosti vratiti. Ipak, u galapaškim rajčicama zabilježene su identične promjene aminokiselina kao u davnim precima, što taj zakon dovodi u pitanje.
Drugi, poput Beth Shapiro sa Sveučilišta u Santa Cruzu, smatraju da je pojam „obrnute evolucije“ koristan jer popularizira znanost: „Evolucija nije usmjerena — ona je nasumična. Ponekad geni koji su nestali ponovno postaju česti. To je i dalje evolucija.“
Iako alkaloidi koje te rajčice proizvode nisu jestivi, njihovo proučavanje otkriva kako vrste mogu ponovno aktivirati genetske potencijale svojih predaka. Jozwiak vjeruje da se slično može događati i u drugim organizmima — možda čak i u čovjeku, koji i dalje nosi biološke tragove svoje prapovijesti, što je upravo nevjerojatna pretpostavka.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....