Dok se čovječanstvo i dalje bori s pandemijom koronavirusa, kalifornijski milijarder Elon Musk entuzijastično razvija svoje projekte. Tako je nedavno njegova kompanija za neurološke inovacije Neuralink predstavila svinju Gertrude, koja već dva mjeseca u mozgu ima računalni čip veličine kovanice.
Tijekom demonstracije koja je prenošena na YouTubeu Musk je objasnio da uređaj LINK VO.9 sa 3000 fleksibilnih, neinvazivnih elektroda prati signale oko 1000 neurona. Dok je Gertrude, kojoj je implantat ugrađen u dio mozga za kontrolu njuha, njušila je i jela hranu, njezina se neurološka aktivnost pratila na ekranu.
Elon Musk tvrdi da je njegov eksperiment s Gertrude prvi korak prema tome da se pomoću implantata pacijentima vrate izgubljeni govor i mobilnost.
Osnovana 2016. godine, kompanija Neuralink razvija implantat sastavljen od tisuća elektroda koji bi se ugrađivao u ljudski mozak radi liječenja neuroloških bolesti poput Alzheimerove i ozljeda leđne moždine. Neuralink najavljuje i prva klinička ispitivanja na malom broju paraliziranih pacijenata. Ipak, deklarirani cilj Neuralinka jest izraditi dvosmjerno sučelje između mozga i računala, sustav visoke protočnosti, koji bi mogao primati verbalne i motoričke naredbe iz mozga te omogućiti ljudima da s računalima komuniciraju “brzinom misli” - brže nego što bi mogli govoriti, tipkati ili klikati mišem, a dobivati povratne informacije brže nego što bi ih mogli čuti ili pročitati.
Što o eksperimentu s Gertrude misle neuroznanstvenici?
- Muskov interes da uloži u znanstvena istraživanja u području neuroznanosti za mene je indikativan iz više smjerova. Jedan je što potvrđuje da je fascinacija ljudskim mozgom, njegovim funkcioniranjem i neotkrivenim potencijalima i dalje iznimno atraktivna te je ‘spustiti se na planet zvan mozak’ vrijedno izazova. Međutim, ono što je još važnije jest da pokazuje da su znanstvena istraživanja vrijedna ulaganja kao ključni element u iznalaženju prijelomnih tehnologija koje mijenjaju djelovanje čovječanstva - smatra neuroznanstvenik prof. Srećko Gajović iz Hrvatskog instituta za istraživanje mozga (HIIM).
- Također je poticajno što se ulaže privatni novac u ovakvu inicijativu, koji se ovim nadodaje javnom novcu, što znači da bi se ukupnim znanstvenim naporima do rješenja trebalo doći brže. U današnjem svijetu nejednakosti nije tajna da je ogromna količina financijskih sredstava u vlasništvu relativno malog broja ljudi, a zamislite kad bi se oni počeli u cilju javnog dobra natjecati koje li će prijelomno otkriće potaknuti. Sad da se još pojavi hrvatska verzija Elona Muska i uloži u hrvatsku verziju Neuralinka, u kojem god području znanosti, intelektualne i strukturne osnove za takav pothvat postoje - naglasio je Gajović.
Postoje li već moždani implantati kod ljudi?
Da. Od 1987. godine u liječenju Parkinsonove bolesti primjenjuje se dubinska moždana stimulacija (DBS). Riječ je o kirurškom tretmanu kod kojeg se pacijentu u mozak ugrađuju elektrode koje provode slabu električnu struju. Izvor struje je “moždani pacemaker”, baterija koja je ugrađena u prsištu. Pacemaker šalje električne pulsove, a elektrode mogu biti smještene u različitim dijelovima mozga ovisno o stanju koje trebamo liječiti. No, generalni je princip da ti električni pulsovi interferiraju s električnim signalima u mozgu te smanjuju simptome bolesti. Dubinska mozgovna stimulacija primjenjuje se i kod distonije (stanja u kojemu mozak nema kontrolu nad mišićnim aktivnostima), esecncijalnog tremora, ali i kod vegetativnih stanja te minimalnog stanja svijesti.
Po čemu se Neuralinkov implantat razlikuje od ostalih?
- Neuralinkov implantat natječe se s ostalima u dva smjera, kapacitetom te biokompatiblnošću. Kapacitetom jer je broj elektroda koje se koriste velik, čime se može prikupiti više informacija iz okolnog tkiva, a biokompatibilnošću jer se teži da ovakav implantat bude što manji, što savitljiviji, spoji se s nekom centralom bežično i isto bežično dobije potrebnu energiju za rad te da je obložen naprednim biomaterijalima koji ne bi nadraživali okolno tkivo. Također treba uočiti da nitko ne zna kako bi se očitala ta ogromna količina signala koja se prikuplja iz mozga svinje, koja sada izgleda kao malo više ili malo manje šuma. Za njegovu analizu Musk ima namjeru upotrijebiti umjetnu inteligenciju koja uspoređivanjem aktivnosti svinje i prikupljenih signala trebala ‘naučiti’ razumjeti što svinja ‘misli’ - pojasnio je Gajović.
Koliko je Musk blizu spajanja ‘mozga i računala’ čemu teži?
- Ovakav dugoročni cilj potreban je za poticanje mašte kako suradnika i investitora tako i opće javnosti, koja ovakvim raspravama, kakva je i naša, razmatra domete i primjene novih tehnologija. Međutim, ne treba smetnuti s uma da se radi o privatnom ulaganju, koje treba imati barem približno definiran cilj povrata novca. On je ovdje u razvoju medicinskih tehnologija i patentima, prototipovima i konačnoj proizvodnji medicinskih pomagala koji bi nadomjestili izgubljene funkcije zbog neuroloških bolesti - rekao je prof. Gajović.
Postoje li već kompjutori koji mogu čitati ljudske misli?
- Takva računala ne postoje. Međutim, i jednostavna mjerenja kao što je snimanje frekvencije srca mogu dati određeni uvid u stanje neke osobe. Aktivnost mozga može se, primjerice, mjeriti snimanjem funkcionalnom magnetskom rezonancijom, kojom se vide koji se dijelovi mozga aktiviraju pri nekoj aktivnosti. Moguće je aktivirati dijelove mozga samo zamišljajući neku aktivnost: primjerice, kad zamišljate igrati tenis, aktiviraju se različiti dijelovi mozga od onih kada zamišljate da ste upravo ušli u nepoznatu kuću. Međutim, obrnuti smjer, u kojem bi na osnovu aktivnosti mozga prepoznavali misli, za sada nije moguć. Jedna od mogućih namjena, usavršiti detektor laži kroz snimanje mozga, za sada također još nije realizirana - istaknuo je Gajović.
Koje su etičke dvojbe oko tehnologija čitanja misli?
- Za početak trebamo uočiti da svaki čitatelj ovog članka ‘čita’ moje misli. Ljudska civilizacija zasnovana je na dijeljenju misli njezinih članova te smo, osim direktne komunikacije među ljudima, tijekom povijesnog razvitka prvo iznašli načine zapisa naših misli, a danas ih cijelim nizom elektronskih aplikacija izmjenjujemo na udaljeni način. To nazivamo digitalno društvo. Nas je, zapravo, strah da netko bez našeg pristanka ‘pročita’ naše misli. Cijeli niz novih tehnologija ima mogućnosti narušiti našu privatnost, ali istodobno napreduje i naša mogućnost zaštite. Radi se o širokom pitanju kako u digitalnom društvu postići zaštitu osobnosti pojedinca, a također povezati nas u djelotvorno zajedništvo. Kako se u ovu sliku uklapa implantat u mozgu svinje i hoće li to dovesti do tehnologije koja će značajno izmijeniti odnose u digitalnom društvu, teško je procijeniti, ali u nekoj skoroj budućnosti ne čini se vjerojatnim - zaključio je Srećko Gajović.