Čovjek je prvi puta vanzemaljcima poruku poslao u studenom 1962. godine iz radarske stanice locirane na zapadnom dijelu poluotoka Krim. Poruka je sadržavala tri ruske riječi napisane Morseovim kodom - "mir", "Lenjin" i "SSSR", a poslana je na 2.160 svjetlosnih godina udaljenu zvijezdu HD 131336. Što se opće svjetske javnosti tiče, ne zna se jesu li nas čuli i jesu li i oni nama poslali neku poruku.
Wired piše da je u međuvremenu u svemir poslano više poruka različitih stupnjeva kompleksnosti.
Plaketa sa shematskim prikazom vodika stavljena je na svemirsku letjelicu Pioneer 10 koja je 1972. godine lansirana i koja je kružila oko Jupitera. Astronomi Frank Drake i Carl Sagan sastavili su i 1974. godine u svemir poslali poruku Arecibo koja je sadržavala grafičke prikaze DNK, čovjeka i Sunčevog sustava. Voyager 1 je 1977. godine u svemir ponudio zlatnu ploču s fotografijama ljudi, kartama i glazbom Johanna Sebastiana Bacha, Wolfganga Amadeusa Mozarta, Slijepog Willieja Johnsona i Chucka Berryja.
U svemir su poslane i više štosne poruke, kao što su primjerice one proizvođača grickalica Doritos i internetskog oglasnika Craigslist, no to su bile više marketinške akcije tih brendova, a manje pravi pokušaji da se stupi u kontakt s vanzemaljcima.
Dok je potraga za vanzemaljskom inteligencijom (SETI) urodila s nekoliko dobro financiranih i značajnih projekata kao što su Breakthrough Listen pri Berkeleyjevom centru za SETI istraživanje i kineski teleskop FAST, većina znanstvenika i amaterskih astronoma koji su predano pokušavaju uspostaviti komunikaciju s vanzemaljcima to rade o vlastiti trošak i bez puno institucionalne pomoći.
Zašto je komunikacija s vanzemaljcima čini se osuđena na entuzijazam pojedinaca i nejasne pokušaje stručnjaka? Ne postoji dogovor oko toga što bi točno poruke vanzemaljcima trebale sadržavati i bi li ih uopće trebalo kontaktirati.
Kada je na ljeto 1997. godine institut SETI u Kaliforniji - neprofitna organizacija koja istražuje nastanak života u svemiru - detektirao signal iz svemira koji je bio usmjeren direktno na Zemlju, znanstvenici koji u njemu rade prvo su se bacili utvrđivanje je li signal uistinu vanzemaljske prirode. Dok se provjeravala priroda signala, znanstvenici su počeli razgovarati o protokolu u slučaju detekcije vanzemaljskog signala.
Međunarodna akademija aeronautike definirala je 1989. godine "Deklaraciju principa koji se tiču aktivnosti koje trebaju uslijediti nakon detekcije inteligentnog života u svemiru" koja se sastoji od devet dijelova i koja u nešto više od tisuću riječi navodi što čovječanstvo treba napraviti u slučaju pojave dokaza da stvarno "nismo sami".
Prvih nekoliko točaka protokola tiču se potvrde vjerodostojnosti signala i obavješćivanja relevantnih međunarodnih organizacija te opće javnosti o otkriću vanzemaljaca. "Najvažnija uloga znanstvenika koji djeluju u ovom području je potvrda vjerodostojnosti signala i istraživanje svakog otkrića", rekao je Andrew Siemion, direktor Berkeleyjevog centra za SETI istraživanje. "No, najveće pitanje je odlučiti kako odgovoriti na komunikaciju, ako se doista odlučimo odgovoriti."
To pitanje za sada nije dobilo konačan odgovor. Siemion kaže da je to zato što slanje poruka u svemir traje jako dugo. Primjerice, u slučaju da pronađemo život na planetu koji kruži oko zvijezde Proxima Centauri, nama najbliže zvijezde osim Sunca, naša poruka tim bićima putovala bi četiri i pol godine. Njihova poruka nama bi putovala jednako dugo.
Naravno, to je pod uvjetom da znamo što trebamo odgovoriti. Naime, osma točka Deklaracije iz 1989. kaže da se odgovor na vanzemaljsku ne smije poslati bez "adekvatnih međunarodnih konzultacija". Prije osam godina je ta točka ažurirala te se sada oko poruke vanzemaljcima treba konzultirati s Ujedinjenim Narodima. Siemion kaže da to samo ilustrira koliko je SETI pokret mlad. Ta projekt Breakthrough Listen pokrenut je tek 2016. godine.
"Puno mi još moramo tražiti. A prije nego što počnemo slati poruku trebali bismo nekoliko godina samo slušati", pojašnjava Siemion koji je 2015. bio jedan od potpisnika dokumenta koji je pojasnio koliko komunikacija s vanzemaljcima može potencijalno biti opasna.
"Šanse su velike da su vanzemaljske civilizacije puno naprednije od nas, a mi o njihovim namjerama ne znamo ništa i nemoguće je reći hoće li biti miroljubivi ili ratoborni", stoji u dokumentu koji je između ostalih potpisao i poduzetnik Elon Musk.
S druge strane, neki znanstvenici tvrde da nas hipotetske razvijene vanzemaljske civilizacije već čuju jer televizijski i radijski signali stalno cure u svemir. Siemion kaže da upravo zbog toga što potencijalno svatko može poslati poruku trebamo paziti kakve poruke šaljemo.
Znanstvenici se slažu da slanje šifriranih poruka nema previše smisla jer vanzemaljci možda neće znati interpretirati poruku. Astrobiolog Doug Vakoch iz organizacije za slanje poruka u svemir METI International kaže da će njegova organizacija iduće godine vanzemaljcima poslati poruku koja se temelji na periodnom sustavu kemijskih elemenata. Računaju valjda da će raširenost određenih elemenata po svemiru pomoći u komunikaciji. Istraživač Jacob Haqq-Misra kaže da bismo trebali komunicirati jezikom matematike.
"Ako definiramo jezik, onda možemo razgovarati", kaže Haqq-Misra.
Problem je što se oko ničega za sada nismo uspjeli dogovoriti.