1. Gospodine Bulj, prema svemu sudeći ovaj saborski saziv će biti raspušten za mjesec dana. Sve brojke kažu da ćete i ove godine biti najaktivniji zastupnik. Oko kojih tema ste imali najviše pitanja?
- Puno je bilo tema, a ja sam u Saboru govorio o stvarima iz svakodnevnog života, o onome što je ljudima važno. Borio sam se za besplatne udžbenike za naše školarce. Zalagao sam se za naše poljoprivrednike, otvarao pitanja kvalitete hrane koju jedemo, a koja uglavnom dolazi iz uvoza.
Često sam govorio i o samovolji teleoperatera kojima se dopušta postavljanje baznih stanica bez građevinskih dozvola pa čak i ispred škola, vrtića, bolnica, neovisno o previsokim koncentracijama zračenja koje mogu štetno utjecati na zdravlje. I da ne zaboravim, jako sam se zalagao protiv postojanja županija.
2. Što je vladajuća većina od vaših prijedloga uvažila, a što nije?
- Moj prvi amandman u Saboru bio je baš za besplatne udžbenike za svu djecu u svim školama u Hrvatskoj. Tad su me prvi put nazvali populistom, ali to me nije pokolebalo. Krenuo sam iz svoje lokalne baze u Sinju i najprije sam tamo progurao besplatne udžbenike.
Nakon toga, izborio sam se za istu stvar i u svojoj Splitsko-dalmatinskoj županiji kroz županijsku skupštinu. Kad sam u tome uspio, onda je bilo teško vladajućima u Saboru braniti se od pritiska, pa su i sami brže-bolje uzeli tu moju ideju. Ali za puno drugoga nažalost u Vladi nije bilo sluha.
3. Kako ste doživjeli da su se u saborske klupe vratili smijenjeni ministri koji nisu dobri za ta mjesta nakon niza afera, ali dobri da zastupaju svoje biračko tijelo koje ih je izabralo?
- Nije uopće važno tko sjedi u saborskim klupama vladajućih. Većina ih uopće ne dolazi, a puno njih sam tako rijetko vidio da im se ni imena ne mogu sjetiti. A što se tiče bivših ministara koji su zbog afera smijenjeni, oni su kirurški precizno odstranjeni kao uteg Plenkovićevom imidžu i sad ih čeka politički zaborav.
4. Promicali ste i razvoj poljoprivrede, prije krize oko koronavirusa koja je pokazala da nacionalni suverenitet ovisi o samodostatnosti u proizvodnji hrane. Što se od toga ostvarilo?
- Prije koronavirusa Plenković je govorio da su te moje teze o samodostatnosti u poljoprivredi i proizvodnji hrane nekakve tlapnje. Sad vidim da i on i ministar financija Marić propovijedaju o samodostatnosti i da treba mijenjati paradigmu. Sad bi njih dvojica više proizvodili i izvozili, a manje uvozili.
Jedini je problem te njihove priče što su do sad sve činili ‘kontra’, puštajući selo i poljoprivrednike da propadaju, a uvoz hrane da raste. Sramota je da u zemlji bogatoj plodnom zemljom i čistom vodom uopće raspravljamo o takvim stvarima, ali tu smo gdje jesmo. Treba se uhvatiti posla i motike tko može. Hrvatsko selo treba obnoviti.
5. Po čemu ćete pamtiti ovaj saziv Sabora?
- Pamtit ću uvijek trenutak kad je Božo Petrov u proljeće 2017. podnio ostavku na mjesto predsjednika Sabora i mirno napustio mjesto predsjedavajućeg, a nekoliko se HDZ-ovih zastupnika cimnulo prema fotelji, no akademik Reiner u niskom startu ih je sve pretekao. Ali inače, pamtit ću ovaj saziv Sabora i po stalnom preslagivanju žetončića, ne ponovilo se. To su mi bili mučni trenuci kad bih vidio da se netko novi prodao.
6. Sjećam se da vas je potpredsjednik Reiner pokušao izbaciti iz sabornice, ali nije uspio zbog težine. U čemu je bio spor?
- Bili su kasni noćni sati. I stavili su raspravu o Zakonu o poljoprivrednom zemljištu pa skoro u ponoć. Ja sam tada ustao i tražio da u Sabor dođe ministar poljoprivrede i da o toj prevažnoj temi ozbiljno razgovaramo.
Kako me nisu mogli ušutkati, predsjedavajući Reiner me ja mislio izbaciti, ali su se oko mene okupili svi moji kolege iz oporbe, pa Reineru nije preostalo ništa drugo nego da prekine sjednicu. A ja osobno nikad ne bih dopustio da me saborska straža iznosi iz sabornice, to nije moja razina.
7. Zabranio vam je Jandroković dva dana da postavljate pitanja, iako vam je zastupnik Bačić dobacio iz klupe “čobane jedan”, a nije dobio ni opomenu. Tko vam se u ovom sazivu svidio kao zastupnik bez obzira na stranačke boje?
- Biti čoban je časno zanimanje. Pa i moja majka je imala krave, a ja sam kao dijete dostavljao mlijeko ljudima koji su ga od nas kupovali i bio sam pastir i čuvao krave. A što se tiče kolega zastupnika, bez konkurencije tu bih izdvojio svog suborca Nikolu Grmoju.
8. Nedavno ste upozorili ministricu kulture da zanemaruje obnovu zgrade u Vrcanovom oboru koji prijeti da će ugroziti Alku. Kako riješiti taj problem?
- Zgrada u Vrcanovom oboru je jedna ruševina, ja je nazivam ‘kućom strave’, na vrhu alkarskog trkališta u Sinju. Vlasnik ruševine je u stečaju, a ona se nalazi uz prolaz i ugrožava ljude. I sad kuću bi trebalo srušiti, ali ne ide to bez birokracije.
U cijelu priču su uključeni i konzervatori i građevinska inspekcija i gradonačelnica Sinja pa i Ministarstvo kulture, i svi se oni međusobno dopisuju ima već tri godine, prebacuju odgovornost s jednih na druge, a ruševina i dalje stoji i ugrožava ljude. Pa sam ministricu Obuljen-Koržinek u Saboru pitao hoće li se to već jednom prelomiti, a ona mi je odgovorila da to nije tema, kao da se to nje ne tiče.
9. Što vi kažete kao bivši alkarski momak - hoće li se ove godine ipak trkat Alka?
- Ako idemo na izbore usred ljeta, onda očekujem i održavanje Alke.
10. Što vam se čini od pregovora sa Škorinom Domoljubnom koalicijom. Gdje je tu Most, gdje Bulj?
- Razgovori o mogućoj koaliciji još traju, o tome ćemo izvijestiti na vrijeme, a što se mene osobno tiče, ja čvrsto stojim na Mostu.