Ruska aktivistička umjetnička skupina, globalno znani Pussy Riot, 3. prosinca u sklopu Human Rights Festivala nastupa u Zagrebu.
Svjetsku pozornost grupa je privukla 2012. kada je u srcu Moskve, u katedrali Krista Spasitelja izvela punk molitvu “Bogorodice, potjeraj Putina”, nakon čega je brutalno kažnjena od režima koji se tih godina suočavao s masovnim antivladinim prosvjedima. Maria Aljohina i Nadežda Tolokonikova robijale su u Sibiru, a zatočena je bila i Irina Loktijeva.
“Riot Days” je glazbeno-teatarski performans nastao prema knjizi što ju je po izlasku iz zatvora napisala Maria Aljohina, prepričavajući u njoj povijest borbe, opisujući prosvjede pod maskama, bježanja i skrivanja pred policijom, uhićenja, suđenja, zatvor… Knjiga je svojevrsni manifest.
Performans u Zagrebu bit će svjetska premijera nove verzije, a s prvotnom su u posljednje dvije godine obišli svijet. Skupina je imala turneju po gotovo svim europskim državama, većem dijelu SAD-a te tri puta po Australiji. Riječ je o glazbeno-teatarskom performansu za koji Aljohina čita dijelove iz svoje knjige.
Nastupaju dva pjevača, članovi skupine, Kot (Mačka) i Saša te četvrti član, Kiril Mašenka, glumac i pjevač, koji jedini nije iz Moskve, nego iz Bjelorusije.
O nastupu u Zagrebu za Jutarnji je govorio producent “Riot Daysa”, Aleksandar Čeparukin.
Aleksandar Čeparukin
Među zadnjim akcijama koje su privukle globalnu pozornost bila je i ona kad su članovi te skupine preobučeni u policajce utrčali na teren usred finalne utakmice Svjetskog nogometnog prvenstva, za što su kažnjeni s petnaest dana zatvora.
“Naravno da je Pussy Riot razumio zašto su Hrvati bili bitno više ljuti negoli Francuzi kad su njihovom gerilskom akcijom načas zaustavili utakmicu. Znam da je skupina tijekom cijelog prvenstva imala simpatije prema hrvatskom timu. Hrvati su u finalu gubili i reagirali su nervozno zbog prekidanja utakmice. Cilj je bio, jasno, iskoristiti prvenstvo kako bi se ukazalo na brutalnost ruske policije.
Premda, samo nogometno prvenstvo im se svidjelo, jer je Rusija tih dana bila drukčija zemlja. Policija je bila blaža, navijači iz cijelog svijeta civilizirani, atmosfera dobra, vizni sustav olabavljen. No, akcijom se željelo upozoriti na često lice ruske policije, ono koje se tada nije vidjelo - policija u Rusiji brutalna je, provodi torture, pogotovo nad političkim zatvorenicima”, tvrdi Čeparukin.
Popularna Media Zona
I dok većina Rusa ne podržava umjetnički izraz Pussy Riota, držeći ga radikalnim i bizarnim, posljednjih je godina postao vrlo popularan portal Media Zona, koji su osnovali neki od članova grupe. To je, govori Čeparukin, “jedan od najcitiranijih medija u zemlji”, s fokusom na prava zatočenika i uvjete u ruskim zatvorima.
Aleksandar Čeparukin u ključnim je trenucima pomogao skupini, kada je bila slabo poznata izvan Rusije. Koncem 80-ih godina 20. stoljeća kao znanstvenik se bavio ekologijom, a potom je napravio karijeru organizirajući glazbene festivale u Rusiji, na koje je dolazio plesati i tadašnji ruski predsjednik Dmitrij Medvjedev.
“Mislim da je dolazio jer se tamo stvarno osjećao dobro. A i vlasti su tada izdašno sponzorirale festivale. Zato sam mogao pozivati velika svjetska imena. No, uvijek sam bio vrlo kritičan prema vlastima i nisam se libio to isticati u intervjuima. Sudjelovao sam u prosvjedima 2011. i 2012. i počeo pratiti zbivanja vezana uz Pussy Riot. Po tadašnjim zakonima one su za akciju u katedrali trebale odraditi pet dana društveno korisnog rada, recimo da čiste crkvu.
Bio je to prekršaj, a ne kriminal. Takav proces kakav se vodio protiv njih u Rusiji, nije se vodio godinama, jer - koliko vam god to čudno zvučalo - Rusija je dugo bila među najslobodnijim zemljama svijeta. Ne, naravno, po izbornom zakonu i njegovoj primjeni, ali svakako po umjetničkim slobodama. Mogli ste napraviti svašta. Bilo je to razdoblje od kraja perestrojke, od konca 80-ih pa sve do, rekao bih, 2010. Konačno, Vojna (Rat), aktivističko-umjetnička grupa iz koje je poslije nastao Pussy Riot, u Sankt Petersburgu je nacrtala golemi penis na pomičnome mostu ispred zgrade ruske tajne službe. Za to su dobili nacionalnu nagradu nazvanu Inovacija. Dakle, ne zatvor, nego - nagradu. Naravno da ministarstvo kulture nije bilo oduševljeno.”
Međutim, suđenje članicama nakon performansa u crkvi najavilo je novo doba policijske i državne represije.
“Bio je to zastrašujući trenutak. Vlasti su i prije radile gadne stvari, ali bi se političkih protivnika rješavale optuživši ih za korupciju, kakav drugi kriminal, a u ovom su slučaju otvoreno htjele poručiti da kažnjavaju djevojke za političku akciju, nisu ni pokušale naći neki drugi razlog. Bilo je to prvi put nakon sovjetske vlasti da se tako otvoreno kažnjava politički neistomišljenik. Tako se nije postupalo ni u kasno doba SSSR-a, za vrijeme perestrojke i Gorbačova. Dakle, bio je ovo prvi ovakav proces u više od 20 godina.”
Tada je Pjotr Verzilov, sudionik akcije za nogometne utakmice, koji je ovo ljeto bio i žrtva trovanja te je trenutačno na liječenju u Njemačkoj, molio Čeparukina, dobro umrežena na Zapadu, da im pomogne. Čeparukin se obratio b prijateljima - Patti Smith, Peteru Gabrielu i drugima koji su stali uz Pussy Riot. “Peter Gabriel poslao je poruku podrške koju je snimio svojim iPhoneom; poslije smo to, napravili u profesionalnoj produkciji s mnogim drugim zvijezdama. Sve sam stavljao na svoju Facebook stranicu odakle su to dalje prenosili mediji.”
Čeparukin je organizirao više koncerata potpore Pussy Riotu, otvoreno ga podupirući u Moskvi, primjerice, svirao je Faith No More; a na konferenciji u Oslo Centru za Nobelovu nagradu skupio je daljnje podrške zvučnih aktivističkih imena.
Podrška McCartneyja
Svi su bili iznenađeni da je djevojke koje Putin šalje u Sibir podržao Paul McCartney. “Govorili su mi da njega i ne pitam za podršku, jer ga je Putin osobno primio u Kremlju. Više svjetskih zvijezda reklo mi je da ne računam na McCartneyja.” No ni sat vremena nakon što mu je napisao, kako kaže, “vrlo angažirano pismo”, dobili su jasnu, snažnu poruku podrške.
Kako izgleda Rusija nakon gotovo dva desetljeća Putinove vlasti? “Najgore je što je vratio strah u svakodnevni život Rusa. Taj je strah u našem društvu bio počeo polako nestajati od sredine i rekao bih gotovo pa nestao do konca 80-ih. Putin ga je donio nazad. U Putinovoj Rusiji stvari su nepredvidljive, za ono što je do jučer prolazilo, danas lako završiš u zatvoru. Ili vas ubiju.
Stvorio je atmosferu u društvu koja govori da moć i novac mogu sve. Ta kombinacija u SSSR-u nije postojala; nije bilo te komponente novca. Ljudi ovdje shvaćaju da mogu zaraditi velik novac, ali da to ide s lojalnošću prema vlasti. Okrenete li leđa vlasti, tj. moći, možete ne samo izgubiti novac nego i slobodu. A i život. Putin je Ruse lišio nade. Najbolje vrijeme na ovim prostorima, rekao bih, bilo je krajem SSSR-a, kad je u ljudima bilo mnogo nade. I optimizam na svakom koraku.
Iskreno su vjerovali da je moguće izgraditi društvo političke i ekonomske slobode u kojem je život bolji i za većinu dobar. Putin je rusko društvo učinio ciničnim i konformističkim.”
Kako se danas osjeća Pjotr Verzilov?
Ubrzo nakon Svjetskog nogometnog prvenstva je otrovan, ali pretpostavlja se da je trovanje vezano uz njegov novinarski rad i priču kojoj je bio na tragu. Istraživao je slučaj ubojstva troje ruskih novinara u Srednjoafričkoj Republici koji su snimali dokumentarni film o ruskoj plaćeničkoj vojnoj postrojbi Wagner.
“U kontaktu smo vrlo često, mnogo razgovaramo. Oporavio se. Ali, ostale su posljedice. I slabo pamti što se događalo tih dana dok je ležao. Želi se vratiti u Rusiju, makar ovdje za njega nije sigurno, ali on želi što prije u Rusiju.”
Nastup Pussy Riota u Zagrebu organiziraju Human Rights Festival, GONG, klubovi Močvara i MaMa te zaklada Solidarna. Dio prihoda od ulaznica ide zakladi Solidarna u fond za ad hoc inicijative za promociju i zaštitu reproduktivnih prava žena.