Zbunjuje rutina kojom se nabrajaju kreacije Stana Leeja, glasovitog strip autora koji je umro u ponedjeljak u 96. godini u Medicinskom centru Cedar Sinai. Kažu, on je stvorio Spider-Mana, Nevjerojatnog Hulka, X-Mene, Fantastičnu četvorku, Doktora Strangea, Silver Surfera, Black Panthera, Iron Mana, Ant-Mana, Osvetnike i tko zna koga još sve ne. Dobro, nikad to nisu bile isključivo njegove kreacije, nastajale su u suradnji s Jackom Kirbyjem ili Steveom Ditkom, no nevjerojatna je to galerija super junaka, nastala i etablirana tijekom 60-ih i 70-ih. Usporedite to s drugim uspješnim umjetnicima. Leejeva imovina procjenjuje se na 50 milijuna dolara, što nije previše ako se uzme u obzir činjenica da je u korporaciji Marvel proveo bar 65 godina i neko vrijeme bio čak i njezin predsjednik.
George Lucas “težak” je pet milijardi dolara a smislio je samo “Ratove zvijezda” i serijal o Indiani Jonesu. Za života je Lee objasnio zašto je tako: Lucas je kontrolirao svoje proizvode, čak i igračke, knjige i stripove koji su po njima rađeni, dok je strip legenda bio tek vrijedan zaposlenik, zadovoljan godišnjom premijom od milijun dolara, svojevrsnom otpremninom kad je umirovljen. Nisu svi tako nadareni za biznis poput tvorca “Ratova zvijezda”, koji je svoju kompaniju prodao Disneyju za 4 milijarde dolara, a što tek reći o J.K. Rowling, autorici serijala o Harryju Potteru? Ona ima tek jednu kreaciju, mlađahnog čarobnjaka, čiju je prvu knjigu pisala u londonskom kafiću jer nije imala gdje drugdje, no srećom kasnije je ekranizacije kontrolirala krajnje detaljno, pa i njihove budžete. Poslije je dodala i prednastavak “Fantastične zvijeri”, ali sve je to u sklopu iste franšize. Jedna ideja, ali vrlo unosna. Njezina tržišna vrijednost? Milijardu dolara.
Privremena zanimacija
Lee je bio siromašan samo u djetinjstvu kada se zvao Stanley Martin Lieber i odrastao u obitelji rumunjskih Židova: najprije su stanovali na Manhattanu, međutim, ne u elitnom dijelu, da bi se poslije preselili u manje prestižni Bronx. Zahvaljujući ujaku, dobio je svoje prvo zaposlenje, po jednim verzijama tada mu je bilo 17, po drugima 16 i pol godina, a i on sam se baš nije točno sjećao kad je to bilo. Zna samo da “tezge” s kojima je prije toga preživljavao, poput pisanja osmrtnica poznatim licima u opskurnoj publikaciji, nije osobito volio, a i angažman u Timely Comicsu nije baš bio ostvarenje njegovih snova.
Punio bi bočice za tintu crtačima koji su tamo bili zaposleni, brisao im pera, jurio po sendviče i kuhao kave, a kad je 1941. dobio svoj prvi strip, potpisao ga je pseudonimom “Stan Lee”. Nije htio koristiti pravo ime, mladić koji je kao klinac gutao Marka Twaina, sir Arthura Conana Doylea, Julesa Vernea i H.G. Wellsa htio je postati književnik i napisati “veliki američki roman”, stripovi su se tada smatrali petparačkom zabavom i računao je da mu je to samo privremena zanimacija, dok ne zaradi dovoljno da se počne baviti ozbiljnijim stvarima.
Već se tada spetljao s budućim partnerom Jackom Kirbyjem, uz redovne serijale poput “Kapetana Amerike” smislili su tri nova lika, a kad su se posvadili s Martinom Goodmanom, vlasnikom Timely Comicsa, privremeno su napustili kompaniju i pokazalo se da je Lee sposoban ne samo za urednika nego i ozbiljno vođenje poslova. Ipak, bili su to mladi dečki, on je imao tek 19 godina, izbio je 2. svjetski rat, javio se u vojsku i završio u odjelu za komunikacije da bi ga kasnije premjestili u filmski propagandni odjel. Tko su mu bili kolege? Nekolicina dosta poznatih tipova, od redatelja Franka Capre, književnika Williama Saroyana, Charlesa Addamsa, kasnijeg tvorca “Obitelji Addams”, do Theodora Geisela poznatijeg kao Dr. Seuss.
Po izlasku iz vojske opet se bavio stripovima, ali ne o super junacima, oženio se, dobio dvije kćeri (jedna je umrla tri dana nakon poroda), solidno zarađivao, sa suprugom Joan kupio kuću na Long Islandu pokraj New Yorka i imao naizgled sve što mu treba. Osim posla koji bi ga nadahnjivao. Opet se povezao s Martinom Goodmanom, potonji je smatrao da bi trebalo odgovoriti na izazov moćnog DC Comicsa i njegove uspješne stripove Superman, Batman i Wonder Woman, krajem pedesetih uveli su i Flasha te kolektiv Justice League of America, pa je Lee napokon dobio priželjkivanu priliku. Uvijek je smatrao da super junak mora imati nekakvu manu, čitatelju će biti zanimljiv samo ako posjeduje ljudsku dimenziju (“humano u nehumanom”, govorio bi on) pa je s Kirbyjem koncipirao “Fantastičnu četvorku”, skupinu krajnje čudnih freakova u pogibeljnim situacijama. Lee je shvatio još nešto.
Poput francuskog novog vala
Stripove su prije gutali uglavnom klinci, no šezdesetih se ciljna publika sve više mijenjala: kada se 1968. “Fantastičnoj četvorki” priključio “Silver Surfer”, to je na koledžima postalo najpopularnije štivo. Prije toga su se već pojavili “Spider-Man”, “Nevjerojatni Hulk”, “Daredevil” i mnogi drugi. Povjesničar stripa Peter Sanderson tih je godina objašnjavao razloge velike draži Marvelovih stripova u odnosu na one iz DC Comicsa: potonji su sličili na proizvode velikih holivudskih studija, a oni prvi bili su neka vrsta francuskog novog vala. Crtalo ih se drukčije, zapleti su bili inovativni, a likovi ponekad iznimno slojeviti. Uveli su i meta-jezik, Lee se s kolegama počeo pojavljivati u vlastitim stripovima, ali u sićušnim epizodama, što je praksa koju je kasnije razradio u filmovima, osobito onima u Disneyjevoj produkciji.
Zašto se onda na svemu tome nije obogatio? Zato što je strip za njega bio kolektivni rad. Crtaču - bez obzira da li Kirbyju ili Stevenu Ditku - izložio bi zaplet, ovaj bi ga dopunio tijekom rada na pojedinoj epizodi, a zatim bi se zajedno dogovorili o završnoj verziji. Uvijek su pazili na to da navedu sve one koji su sudjelovali u nastanku pojedinog stripa, to je bila preteča kasnijih Pixarovih odjavnih špica na kojima su se nabrojale i bebe članova ekipe rođene za vrijeme pretprodukcije i produkcije dotičnog crtića. Provokativnost je bila posebno Marvelovo obilježje. Strip “X-Men” iz 1963. bavio se mutantima koji neprestano spašavaju čovječanstvo, a jedina im je zahvala bila to što umalo ne završe u getu. Mutanti su bili metafora za sve ljude drugačijih mogućnosti i sklonosti, što je uoči društvenih promjena koje će ubrzo potresti Ameriku bilo itekako znakovito.
“Doktor Strange”, također iz 1963., bio je svojevrsni uvod u psihodeliju, koja će uskoro opčiniti mladež, a ponekad su izazovi bili izravniji. Ministarstvo zdravstva, obrazovanja i socijalne skrbi naručilo je 1971. od Marvela strip koji bi se bavio zloupotrebom droge. Zadatak je obavio Marvelov najpopularniji junak Spider-Man, čiji je prijatelj postao ovisnik o pilulama. Čovjek-Pauk, odnosno pravim imenom Peter Parker, objašnjava mu opasnost takvog životnog posrnuća, ali pritom i sam ima problema s medijskom eksponiranosti. Strip nije dobio certifikat udruge koja je pazila na nedolične sadržaje u tom mediju, no Lee je uvjerio Goodmana da se na to ne obaziru: zamijećeni su na tržištu, osobito zaplet s drogom.
Neosporno, Lee je bio glavni kreativni pogon Marvela. Početkom osamdesetih preselio se s obitelji u Los Angeles kako bi kontrolirao televizijsku i filmsku produkciju po njihovim stripovima, ali su proizvodi za mali ekran bili puno popularniji od onih za veliki. Štoviše, Marvel je u devedesetima iskusio veliku krizu, kada se tržište stripa činilo ugroženim, međutim, stanje se popravilo čim je 2000. “X-Men” u režiji Bryana Singera postao veliki hit. Dvije godine kasnije nadmašio ga je “Spider-Man” Sama Raimija i pritom su se oba filma etablirala kao uspješne franšize. Uslijedila je prava jagma za filmska prava na njihove stripove, Marvel baš nije bio zadovoljan kako se drugi poigravaju njihovom riznicom, pa je osnovao Marvel Studios čiji je prvi proizvod bio “Iron Man” iz 2008.
Distribuirao ga je Paramount, ali ga je kasnije zamijenio Disney i skupo platio ulazak u Marvelovo carstvo, kupovina Marvel Entertainmenta koštala ga je 4,2 milijarde dolara. Postoje dvije verzije koliko je od toga dobio Lee: po jednoj, 10 milijuna dolara, po drugoj - ništa. Odnosi njega i matične kompanije uvijek su bili prijateljski s povremenim trzavicama, na primjer, 2005. kad je autor tužio Marvel, smatrajući da nije dovoljno obeštećen za zarade od filmova i serija po njegovim stripovima. Dogovorili su se izvan suda za brojku višu od milijun, ali ne i preko 10 milijuna dolara.
Stan Lee sa suprugom Joan
Žamor u kinu
Lee je izborio posebnu poziciju zahvaljujući redovnim kratkim pojavama u filmovima, koje su sličile onima Alfreda Hitchcocka, samo što su ponekad bile vrlo ambiciozno režirane. U kinima bi se uvijek čuo žamor kad bi se on pojavio na ekranu, što znači da ga je prepoznavala i široka publika. Kako i ne bi kad se redovno pojavljivao na Comic Conu, američkim konvencijama posvećenima filmovima, televiziji i stripovima čija je tema bila fantastika, redovno bi potpisivao albume koje bi mu donosili obožavatelji (u nalivperu je navodno bila smjesa tinte i njegove krvi), na YouTubeu je imao vrlo gledan program “Svijet junaka Stana Leeja”, a jedan od njegovih zadnjih stripova, “Romeo i Julija: Rat” (u pitanju je, dakako, futuristička fantastika) s kraja 2011. proveo je nekoliko tjedana na top listi The New York Timesa.
Lani ga je teško pogodila smrt supruge Joan, s kojom je bio u braku 69 godina. Ona ne samo da ga je redovno šišala (nikad nije odlazio brijaču), nego je brinula i o njegovim financijama. Pazila je da to ne radi njihova kći Joan Celia (poznatija kao J.C.), jer ju je smatrala rasipnicom i neradnicom (nikad nije uspjela zadržati posao za koji bi je angažirali). U proljeće je izbio skandal kad se njegov tadašnji odvjetnik John Lallas požalio da se J.C. ne obazire na dokument koji je potpisao sam Lee, kojim joj se zabranjuje pristup očevom novcu. Kći je očito bila za nešto sposobna, znala je s odvjetnicima, pa je angažirala hrpu njih i u srpnju ishodila sudski nalog da Lallas više ne smije u Leejevu vilu.
Štoviše, ispalo je da je ona od samih početaka radila s ocem u Marvelu, pomagala mu u osmišljavanju stripova, a navodno su zadnjih dana radili na novom stripu “Dirt Man”. Lee oko tog procesa nije imao komentara, naposljetku je ipak podržao kći, ali se pritom doimao kao zombi, jer je ionako bio narušena zdravlja, s pacemakerom koji koristi od 2012. i neprestanom upalom pluća. Loš kraj velikog umjetnika.