Proteklih dana svjetski su mediji pozorno pratili zbivanja u Zimbabveu gdje su u ponedjeljak održani parlamentarni i predsjednički izbori, prvi na kojima nije bilo Roberta Mugabea, koji je tom državom vladao punih 37 godina. I dok su izbori prošli mirno, u srijedu su na ulicama glavnoga grada Hararea izbili prosvjedi u kojima su pristaše opozicije optužili vladajuću stranku ZANU-PF, na čelu s predsjednikom Emmersonom Mnangagwom, za pokušaj lažiranja izbora. Nakon što su u sukobima između snaga sigurnosti i oporbenih prosvjednika ubijene tri osobe, četvrtak je donio mir na ulice Hararea kojima patroliraju vojnici.
Emmerson Mnangagwa
- Sada je situacija mirna i pod kontrolom, ali su otkazane mnoge aktivnosti. Dobili smo i naputak da ne idemo u središte grada. Konačni rezultati izbora znat će se u subotu. Unatoč nemirima, to nije ni približno nasilno kao što je bilo 2000. i 2008. godine. Te 2008. godine Mugabe je praktički izgubio izbore, a dobio ih je opozicijski lider Morgan Tsvangirai kojega su onda stavili za premijera kako bi uvjerili javnost - rekao mi je u telefonskom razgovoru u četvrtak ujutro dr. Branislav Svoren (80), ugledni hrvatski liječnik koji već 33 godine živi u Zimbabveu.
- Kad su prije 10 godina bili izbori, bio sam direktor jedne bolnice u koju su dolazili svi ozlijeđeni u nemirima. Dopustio sam tadašnjem šefu opozicije Tsvangiraiju da uđe i vidi svoje pristaše. Rekao sam mu: ‘Ja sam liječnik i vi ste za mene isto što i Mugabe’ - prisjetio se dr. Svoren. Rodom je iz Našica, a u Zagrebu je stekao diplomu na Medicinskom fakultetu. - Nakon diplome, završio sam specijalizaciju iz sudske medicine i radio sam kao sudski liječnik, onda sam otišao u Libiju i specijalizirao kirurgiju. Zatim sam specijalizirao fizijatriju te sam radio sam kao fizijatar u DIOZ-u, organizaciji za zapošljavanje invalida. Kako je Partija smatrala da nisam politički podoban da budem direktor, prihvatio sam poziv da dođem u Zimbabve - ispričao je Branko Svoren.
Dr. Branislav Svoren (80), ugledni hrvatski liječnik koji već 33 godine živi u Zimbabveu (sasvim lijevo)
Kad je naš sugovornik stigao u Zimbabve, ta afrička zemlja angažirala je mnoge stručnjake s prostora bivše Jugoslavije. Resursima bogata zemlja, koju je britanski političar i imperijalist Cecil Rhodes 1895. godine po sebi nazvao Rodezija, 1980. godine postala je Republika Zimbabve. Na njezino čelo je kao premijer došao Robert Mugabe, vođa oslobodilačkog pokreta protiv politike rasne segregacije u nekadašnjoj Rodeziji te veliki poklonik jugoslavenskog predsjednika Tita.
Nestala karizma heroja
- Mugabe se s poštovanjem odnosio prema Titu, jer mu je Jugoslavija puno pomogla. Tito je ubrzao donošenje sporazuma u Lancester Houseu i oslobođenje Zimbabvea. Uostalom, Mugabe i njegovi pristaše došli su u Harare u jugoslavenskim uniformama. I danas na svim važnim mjestima u Zimbabveu imate nekoga tko je studirao u Jugoslaviji - pojasnio je Branislav Svoren, koji je u Zimbabve došao na tri godine.
- Od mene su zatražili da budem liječnik njihova potpredsjednika Simona Muzendea. Prihvatio sam to te sam liječio njega i njegovu ženu. Kad mi je ugovor istekao, rekao sam Muzendi da se vraćam. No, on je rekao: ‘Ne možeš se vraćati kad si moj liječnik’. Onda su mi dali stalni boravak pa sam umjesto tri, ostao 33 godine - prisjetio se Svoren koji poznaje i bivšeg diktatora Roberta Mugabea (95) i njegova nasljednika Emersona Mnangagwu (75).
- Prošle godine Mugabe me pozvao da budem njegov liječnik. Njegov osobni liječnik tada je bio još živ, ali teško bolestan. Pitao sam Mugabea: ‘Koji je vaš plan?’ Odgovorio mi je: ‘Moja je mama živjela 105 godina, a ja planiram živjeti 110 godina. Neću nikome dati vlast da ne pokvare što sam napravio’. No, mislim da je bio svjestan da je izgubio vlast - rekao je Branislav Svoren.
Iako je Robert Mugabe na početku svoje vladavine imao karizmu heroja borbe protiv ostataka kolonijalizma u Africi, s vremenom je postao omražen. Zimbabve, nekad bogata afrička država, pod njegovom je vlašću strahovito osiromašila, nezaposlenost se popela na 90 posto, a inflacija je dostigla neslućene razmjere. Mugabeovoj omraženosti svakako je pridonijela i njegova druga supruga, 40 godina mlađa Grace Mugabe (55) koja je držala sve konce vlasti u svojim rukama. Naposljetku, u studenome prošle godine, nakon što je vojska preuzela vlast u Zimbabveu, prosvjedujući protiv Mugabeove odluke da smijeni potpredsjednika Emmersona Mnangagwu, ostarjeli diktator je potpisao abdikaciju.
- Sadašnji predsjednik Mnangagwa, kao potpredsjednik je pod teškim uvjetima pješke pobjegao u Južnu Afriku. Onda je milijun ljudi izašlo na ulicu da kažu da neće više Mugabea. Rekao bih da to nije bio državni udar, to je bila volja naroda. Na sadašnjim izborima Mnangagwa ima prednost nad svojim protukandidatom Nelsonom Chamisom. Mnangagwa je političar cijeli život, završio je vojne škole u Kini, a bio je uz Mugabea 50 godina. Chamisa je mladi pravnik i propovjednik koji je u predizbornoj kampanji obećao neostvarive stvari. Zanimljivo je da je Chamisu podržao Mugabe koji je sad protiv vladajuće stranke ZANU-PF na čijem je čelu bio desetljećima - pojasnio je Svoren.
Tijekom života u Zimbabveu naš je sugovornik jako zavolio tu zemlju, koja je površinom sedam puta veća od Hrvatske, a broj stanovnika procjenjuje se na više od 12 milijuna. - Ima i kod njih nacionalnih napetosti kao na našim prostorima između Hrvata i Srba. Vodeća nacija su Shona i oni dominiraju, a Matabele su potisnuti. Ono što je kod nas u SFRJ bio Beograd, to je njima Harare, a Bulawayo je kao što je bio Zagreb. Većinom su kršćani, no ovdje ima 16 religija, svi čitaju Bibliju, ali svatko na svoj način - rekao je Svoren. Oko 98 posto stanovništva Zimbabvea su crnci, a ostatak su ljudi miješane rase, bijelci i azijati.
- Nakon jednog sastanka s kolegama koji su me angažirali kao volonterskog savjetnika imali smo zakusku s pićem. Jedan je kolega malo više popio, prišao mi i rekao: ‘Što vi radite ovdje’? Upitao sam ga zašto. Na to je rekao: ‘Pa mi smo svi crni, a vi ste bijeli’. Sasvim mirno sam mu odgovorio: ‘Ma ja sam albino’. Na to se otrijeznio i ispričao se - prisjetio se dr. Svoren. Naglašava kako je u Zimbabveu klima među najugodnijima na planetu.
- Ovdje nikad nije hladnije od 12, niti toplije od 35 Celzijevih stupnjeva. Harare je lijepo urbanistički oblikovan grad koji se prostire na 960 četvornih kilometara. Kad se 1946. godine kod nas gladovalo, ovdje je bilo kao u Parizu - rekao je Svoren te istaknuo da su Englezi iza sebe ostavili korektno uređenu zemlju.
- Iako su bili njihovi kolonizatori, ljudi u Zimbabveu i danas poštuju Engleze jer se u Rodeziji lijepo živjelo. Englezi su radili državu za sebe, ali ipak su iza njih ostale bolnice, škole, sveučilišta, crkve. U Zimbabveu postoje besplatne državne, ali i privatne škole koje roditelji skupo plaćaju. Iako sam na Sveučilištu u Harareu osnovao Fakultet za fizioterapeute, ne znam kolike su sada školarine na fakultetima - kazao je Svoren.
Farme su propale
Smatra da je u Zimbabveu dobro bilo sve do 2000. godine, kad je Mugabe uveo nacionalizaciju zemlje koja je 90-postotno bila u rukama bijelih farmera. - Kad me moj pacijent, potpredsjednik Muzenda pitao što trebaju raditi, rekao sam mu da nikako nacionalizaciju zemlje. Jer mi smo nakon Drugoga svjetskog rata bili gladni zato što smo seljacima uzeli zemlju. Mugabe je uzeo zemlju bijelcima. Ja sam Muzendi rekao da bi bilo dobro da sklope sporazum s bijelcima koji su imali tehnologiju. No, umjesto toga oni su im uzeli zemlju.
Čim su bijelci, koji su zapošljavali radnike na farmama, istjerani, to su preuzeli domaći. No, te su farme propale jer su Britanci sa sobom odnijeli i znanje u obradi zemlje. A imali su u Zimbabveu dvije žetve godišnje i izvozili hranu. Sad se hrana mahom uvozi i ovdje je skuplje nego u Zagrebu i New Yorku - ispričao je Branislav Svoren. Ipak, ističe da se situacija posljednjih godina mijenja. - Sadašnji predsjednik Mnangagwa na stadion je pozvao bijele farmere te rekao da nema više bijelih i crnih nego da smo svi Zimbabveanci. Prvi je put rekao da svi imaju ista prava. Ako Mnangagwa pobijedi, on će obećanje i izvršiti - rekao je Svoren.
Tijekom višegodišnje gospodarske krize u Zimbabveu zemlju su napustili mnogi bijelci, a smanjila se i zajednica stručnjaka s prostora bivše Jugoslavije. Sada ona broji stotinjak ljudi, a kako ističe dr. Svoren, među njima nema nacionalnih podjela. Osim Branislava Svorena i njegove supruge Milene, u Harareu živi i Zagrepčanka Nikolina Kobali.
- Neko vrijeme sam živjela u Južnoj Africi gdje je moj bivši suprug vodio bolnicu. Onda smo bili u Istočnom Timoru gdje smo radili za Ujedinjene narode. No, jako nam je nedostajala Afrika pa smo 2002. godine došli u Zimbabve, gdje je u jeku bila kriza s farmerima i opskrbom hrane koju više nisu proizvodili u dovoljnim količinama. Došli smo u Zimbabve na šest mjeseci, a ostali 16 godina - rekla je Nikolina Kobali koja je diplomirala agronomiju na Sveučilištu Reading, a magistrirala javno zdravstvo na Sveučilištu Queensland.
Nelson Chamisa:
Mladi pravnik i propovjednik kampanju je bazirao na velikim obećanjima. Zanimljivo je da ga podržava Mugabe koji je okrenuo leđa svojoj stranci ZANU-PF
- U međuvremenu sam se prebacila na digitalni marketing, novi način rada da nisam ‘vezana za stol’. Sama sam svoj šefica u našem sada digitalnom svijetu i mogu raditi otkud hoću. Moj posao u Zimbabveu je uspješan i meni se sviđa raditi sa zimbabveanskim narodom. Naravno, sve zemlje imaju svoje specifičnosti, pa tako i Zimbabve. Primjerice, ovdje se baš ne poštuju pravila na cestama - rekla je Nikolina Kobali koja smatra da Zimbabve ima puno privlačnosti.
- Prije svega, ovdje je klima fantastična. Također, životni stil je lijep iako su cijene visoke. Možemo putovati, iako ne možete otići u banku i dići novac na ruke. Kad se putuje u inozemstvo, to je onda otežano - ispričala je Nikolina Kobali, majka dvojice tinejdžera.
- Harare uopće nije opasan grad. Ne šećete se, naravno, po noći i svuda se morate voziti automobilom jer su velike udaljenosti, a od 2000. godine nema javnog prijevoza. Sigurno se događaju provale i neki incidenti. No, imajte na umu da je ovo populacija s oko 90 posto nezaposlenih, a jako je mali postotak kriminala. To su jako miroljubivi ljudi, nisu rabijatni i ne žele nasilje. Kad se uzme u obzir da su se u posljednjih 50 godina u Zimbabveu često događale dramatične promjene, nevjerojatno je kako su ljudi ovdje otporni i elastični - rekla je Nikolina Kobali koja je vrlo optimistična prema budućnosti Zimbabvea.
- Zemlja je bogata resursima, a posljednjih godina se počela oporavljati poljoprivreda. Velika je stvar da se ljudi u dobi od 35 do 40 godina počeli vraćati u zemlju jer vide u njoj budućnost. Ovdje je uzrečica ‘We will make a plan’. Uvjerena sam da će nastavkom reformi Zimbabve ponovno postati prosperitetna zemlja kakva je nekad bila - zaključila je Nikolina Kobali.