Dio svijeta misli da je trebala ostati u zadanim vrijednostima, dio aplaudira naoko drskom odbacivanju privilegije. Meghan Markle svakako je zanimljiv fenomen. Rastavljena glumica kojoj je majka afroameričkog podrijetla, dijete iz jednoroditeljske obitelji, odgajana u Los Angelesu, zaljubljuje se na slijepom spoju u princa koji važi za divljeg brata od dvojice iz nesretnog braka Charlesa i Diane Kraljice Srca (narod uvijek lakše voli nesretnu princezu), za budalu koja u bezumlju privilegije ne razumije da on prvi ne bi smio za maškare odjenuti nacističku uniformu, za blesavog tipa smanjenih intelektualnih kapaciteta ali dobrog, Dijaninog srca, koji je vatren u duši kao što je vatrena i boja njegove kose.
Taj lik koji su stvorili što britanski što strani popkulturalni mediji u vječnoj gladi za bilo kakvim junk foodom koji mogu prodati svojim navučenim pretilim čitateljima, Harry je, činilo se, nosio gotovo nehajno, bez velikog uzrujavanja. Veze su mu bile burne i pune prekida, a uvijek je volio neke žene koje su emanirale blagi prijezir prema establišmentu iz kojeg on dolazi. No činilo se kao da je neukrotiv, kao da se nikada neće vezati. Sve dok nije došla Meghan.
Već je u samom startu postalo jasno da je jaka žena s podrijetlom kakvo Harry doista ne može ni zamisliti - jer ako su mu i pričali grozne priče o onima koji nemaju, koji su potrebiti, koji umiru u mukama od gladi i razornih epidemija - nisu mu, sigurno, pričali o običnom. A Meghan je jedna od milijun, samo mrvicu ljepša, upornija, pametnija, talentiranija i sretnija, jedna od milijun ženske djece ostavljene da žive sama sa samosvjesnom majkom. Jedna od milijun, samo u Los Angelesu, koje sanjaju o glumačkoj karijeri. Postoji urbana legenda čija je istinitost čak i potvrđena da je još kao malo dijete pisala proizvođaču sapuna za suđe kako nije u redu da reklame potiču ideju kako žene moraju same raditi kućanske poslove. (U pitanju je Procter and Gamble, koji je nakon Meghanine kritike zaustavio emitiranje reklame).
Zanimljivo je kako, iako taj slučaj mnogo govori o njezinu inherentnom identitetu, današnji mediji koji izvještavaju o kraljevskoj obitelji gotovo ne spominju kako je već tada, kao samosvjesna djevojčica iz rastavljenog interrasnog braka, imala autentičnu potrebu za feminističkom misli. Umjesto toga, nazivaju je “ženom koja se udala u kraljevsku obitelj” (pretpostavljajući tako da je udaja za princa ultimativna želja svake žene), “ženom koja je rastavila braću”, “ženom koja je razjedinila monarhiju”, “ženom koja je natjerala princa Harryja da odbije plaću za to što je princ”.
U redu, ovo posljednje je doista, čini se, istina, iako je sam glagol “natjerati” vrlo okrutan prema samom Harryju jer u sebi sadrži presumpciju da je on takav da bi, da nema njegove drske jedre žene, bio sasvim ok s tim da prima plaću za to što živi u palači i hoda od humanitarne udruge do humanitarne udruge. I bi, vjerojatno. Zašto? Jer je to, pak, njemu inherentno, a ne zato što je zao ili blentav. Jednostavno, rodio se u obitelji gdje je establišment iznad emocija, a tradicija se doživljava kao iskaz brige za strukturu koja ljudima u Britaniji daje osjećaj sigurnosti. Znate ono, kao što mala djeca trebaju u isto vrijeme ići spavati i znati da će tata stvarno doći kad kaže da će doći.
Ali Meghan, čiji tata, kako možemo pretpostaviti iz njegovih bizarnih i vrlo neugodnih medijskih ispada, nije dolazio uvijek kad bi rekao da će doći, zna dobro da je nedostatak strukture, koliko god opasan, često i oslobađajući. Naime, i bez nje, možemo odabrati biti dobri ljudi čije postojanje ima neki viši smisao. Koliko god bih ja voljela da je tajna velikog prekida s krunom upravo ta njezina želja da živi, jednostavno, onako kako se njoj ili njima živi, vjerojatno su razlozi višeslojni i ima mnogo toga i u pritisku na privatni život koji je, iako djeluje čudno onima koji to nisu probali, nepodnošljiv na duge staze. Meghan je od samog početka naime crna ovca (neumjesna šala nije namjerna) kraljevske obitelji. Sjećam se kako su svi čekali hoće li Meghan dobro odraditi svoj prvi javni poklon kraljici, kao da su poludjeli. Žena koja se poklanja baki svog muža, u redu, svaka čast monarhiji, ali kako smo i taj zabavni ritual, ostatak iz nekih prošlih vremena koji, kao i sve ostale, njegujemo jer se volimo prisjetiti odakle smo došli, uspjeli pretvoriti u nešto traumatično?
Na tren sam u tim prvim trenucima njezina javnog postojanja kao grofice od Sussexa ulovila Meghaninu slabost: na kojem je prozoru mahala, kakvu je tijaru nosila, hoće li joj kraljica posuditi onu koju baš ona želi ili neku drugu, zašto je stajala iza Harryja, kako će i kada roditi i je li to što ima trbuh nakon poroda odobrila policija za coolness ili nije. Meghan, koja je prije toga prošla nekoliko sezona snimanja serije i život na setu usred Kanade, djelovala je nesretno i pogubljeno, kao Alisa u Zemlji Čudesa. Žena koja je prije toga mamurluk rješavala jogom i kuhala za prijatelje, pa prije nego što su smjeli probati guacamole stavljala fotku na Instagram, odjednom se našla u videoigrici u kojoj se svi skupa pravimo da je neopisivo važno hoće li je suprug primiti za ruku ili ona njega ispod ruke ili će zauvijek biti dostojanstveni kao Kate i William koji se nikad ne dodiruju u javnosti. Gledala sam u njezine prozirne čarape u salonkama, sve po pravilima, i mislila: ženo, zaboga, dizala si se u nedoba i pila kavu sa seta, čemu sada taj tanjur na glavi?
Posve je prirodno da je žena “pukla” i rekla mužu da se spakira i odvede je nekamo gdje može u trenirci dojiti svog sina. Postoji na internetu neka okrutna šala na račun balkanskih žena koje ne mogu svoje frajere natjerati da dođu kući na vrijeme iz kafane, a gle što Meghan može - natjerati svog princa da dâ otkaz kraljici. Ima nešto istine u tome, iako ne bismo smjeli podržavati patrijarhalnu ideju kako žena nagovara, a muškarac popušta, jer Meghan je ono što je Harry odabrao na tom prvom spoju, gdje je sigurno sama naručila vino, rekla konobaru što želi jesti i hrabro zagrizla, zamišljam, u opasnu školjku koju kraljica zabranjuje u palačama. Dobro se oženio, reklo bi se, odnosno točno onako kako je, vjerojatno, htio.
Simbolika poruke u kojoj Meghan i Harry odbijaju biti plaćeni za to što su članovi kraljevske obitelji te odlučuju raditi za svoju egzistenciju je, također, duboko feministička i mnogo važnija od toga hoće li sada Meghan smjeti ikad više posuditi tijaru. Naime, Meghan, briljantnog uma od vremena kad je imala jedanaest godina, odbija biti svedena na kraljevsku maternicu i prozirne najlonke, što ne bi trebala biti revolucija. Ali ono što bi moglo biti jest njezina promjena monarhije kakvu poznajemo i koja opstaje jer nam u narativu o Europi očito i dalje treba. Žene koje vole kako žele, kada žele i koga žele, koje rađaju kako žele i koje odgajaju svoju djecu kako žele, odgajaju, da, i svoje muževe tako da im govore: moraš raditi za pare, dragi, a privilegiju moraš koristiti kao poruku slobode, a ne zatočeništva. Može li preodgojiti monarhiju i monarhiste? Sasvim sigurno može, pitanje je želi li.