Kada će se danas u društvu Angele Merkel pojaviti u Zagrebu, mnogi Hrvati će prvi put čuti za Manfreda Webera, čelnika Kluba zastupnika Europske pučke stranke (EPP) u Europskom parlamentu, ambicioznog konzervativca koji želi postati predsjednik Europske komisije, umjesto odlazećeg Jean-Claudea Junckera. A opet, iako će pučani vjerojatno osvojiti najviše mandata, niti sam Weber kao njihov “spitzenkandidat” nije sto posto siguran da će kada za deset dana okončaju europski izbori, oni i dalje podržavati njegovu ambiciju da postane lider vlade Europske unije, i prvi Nijemac na ovom položaju nakon 52 godine.
Može se povući paralela s Walterom Hallsteinom, jedinim Nijemcem koji je do sada predsjedao Europskom komisijom od 1958. do 1967., koji se morao povući poslije sukoba s tadašnjim francuskim predsjednikom, Charlesom De Gaulleom. Kao što je De Gaulle isprovocirao Hallsteinovu abdikaciju, sada se na sličan način Emmanuel Macron pokušava otarasiti Webera. Pritom se manje radi o samom Weberu, a više o tome da Francuzima ne odgovara neformalno pravilo prema kojem spitzenkandidat dolazi na čelo Komisije.
U kompleksnim političkim igrama koje se vode unutar EU, potvrdit će za Magazin jako dobro informirani diplomat, Macron ima podršku njemačke kancelarke Angele Merkel, vlade Nizozemske i još nekih država. Angela Merkel je formalno podržala Webera i sudjeluje u njegovoj kampanji, ali s figom u džepu jer i ona ne podržava pravilo o spitzenkandidatima, zbog čega je prije pet godina pokušala zaustaviti izbor Jean-Claudea Junckera, ali bez uspjeha. Iako je njezina politička karijera na zalazu, u savezu s Parizom i još nekim zemljama, može zaustaviti ambicioznog Bavarca.
Nema bogzna kakvu karijeru
Osim toga, realno gledano, Manfred Weber iza sebe nema bogzna kakvu karijeru u usporedbi s prijašnjom trojicom šefova Europske komisije. Dok su Juncker, Jose Manuel Barroso i Romano Prodi u prošlosti bili premijeri svojih država, Weber nikada nije imao izvršnu funkciju, a u nedavnom istraživanju prepoznalo ga je svega 26 posto njemačkih birača. U prošlotjednoj reportaži koju je objavio londonski Guardian čiji su novinari pratili Weberov skup u Strasbourgu, kada su jednog od sudionika mitinga pitali zna li tko je MW, ovaj je odgovorio “je li to Martin Schulz?”, brkajući demokršćanskog kandidata s nekadašnjim SPD-ovim čelnikom Europskog parlamenta. Toliko o Weberovoj karizmi na europskoj razini.
Što nije čudno jer je riječ o klasičnom izdanku iz redova političkih birokrata koji drmaju Europskom unijom. Sebe će predstaviti kao onoga koji garantira sigurnost i najaviti kako će Unija pod njegovim vodstvom do 2022. godine opremiti europsku graničnu i obalnu stražu s najmanje 10.000 novih časnika i najnovijom tehnologijom, uključujući bespilotne letjelice. “Straža će imati izravno pravo intervenirati duž naših zajedničkih vanjskih granica. Stvorit ćemo europski FBI za borbu protiv terorizma i organiziranog kriminala. Zaustavit ćemo pristupne pregovore s Turskom. Europa i Turska trebale bi se usredotočiti na partnerstvo i suradnju u konkretnim područjima - no Turska se odmiče od europskih vrijednosti”, najavio je na svojim web stranicama.
Predstavio se i kao vizionar koji najavljuje pokretanje europskog Glavnog plana u borbi protiv raka, stvaranje 5 milijuna novih radnih mjesta diljem EU u nadolazećim godinama, kao i ukidanje više od 1000 zastarjelih zakona i smanjiti broj dužnosnika za tekuće zadaće Europske unije.
Unatoč Weberovim najavama, puno je onih koji sumnjaju u ovog inženjera, koji je nakon završetka studija osnovao dvije uspješne tvrtke. “Vođen demokršćanskim vrijednostima, politički sam aktivan od svoje rane mladosti. Duboko sam ukorijenjen u ruralnom području Donje Bavarske gdje sam s 29 godina osvojio mjesto u Bavarskom parlamentu. Danas sam potpredsjednik bavarskog CSU-a, treće najveće stranke u Njemačkoj. Sa svojom suprugom živim u malom selu u Donjoj Bavarskoj i aktivan sam u raznim katoličkim laičkim organizacijama”, opisao se u službenom CV-u.
U stvarnosti, Weber je u prvi plan izbio tek prošle jeseni kada je njemačka kancelarka Angela Merkel podržala 46-godišnjeg inženjera iz Bavarske nakon što je izrazio jasnu namjeru da postane vodeći kandidat EPP-a na izborima za novi saziv Europskog parlamenta. Weber je, inače, visoki dužnosnik Kršćansko-socijalne unije (CSU), bavarske sestrinske stranke Merkeličinog CDU-a, a pristaše ga opisuju kao mladog i agilnog političara koji je vrlo popularan u stranci i uživa pozitivan imidž kao graditelj koalicije. Dajući mu zeleno svjetlo, Angela Merkel je izbjegla potencijalni sukob s CSU-om uoči državnih izbora u Bavarskoj koji su se održavali u listopadu 2018., a sebi dala više vremena za odluku dok se ne završe EU izbori ovoga svibnja.
To što ga ne poznaje dobar dio europske javnosti, ne znači kako je Weber “no name” u političkim krugovima. Početkom 2017, portal Politico objavio je tradicionalnu godišnju listu najutjecajnijih zastupnika u Europskom parlamentu. Na prvom mjestu se našao lider pučana Manfred Weber, drugi je bio novi predsjednik Europskog parlamenta Antonio Tajani, dok je treći liberal Guy Verhofstadt.
Webera su jako dobro upoznali HDZ-ovi europarlamentarci, koji su također dio kluba zastupnika Europske pučke stranke. U prvom redu Davor Ivo Stier, nekadašnji ministar vanjskih poslova i zastupnik u Europskom parlamentu, za čiju je knjigu “Nova hrvatska paradigma”, koja je objavljena prije četiri godine, predgovor engleskom izdanju napisao upravo Manfred Weber. Razumije se kako Stier o njemu ima pozitivno mišljenje:
“On je prototip klasičnih demokršćana, kakvih je sve manje u politici. S jedne strane se zalaže za liberalno-demokratske vrijednosti poput nezavisnog sudstva ili slobodnih medija, a s druge, na njegove stavove snažno utječe kršćansko naslijeđe. Mislim da bi mogao biti dobar predsjednik Europske komisije, bude li izabran”, drži Davor Stier.
Liberali i Zeleni ga ne žele
Problem je u ovom “ako”, posebno kada se udruži s animozitetom Angele Merkel i Macrona oko biranja spitzenkandidata. Jer prema trenutnim projekcijama, pučani sa socijalistima neće imati potrebnu natpolovičnu većinu u Europskom parlamentu, i trebat će podršku liberala (ALDE grupacija u kojoj je Amsterdamska koalicija), a možda i Zelenih. Kako su liberali i zeleni protiv Webera, a skupa sa socijalistima će imati više glasova nego EPP, mogli bi uvjetovati formiranje iduće Europske komisije, time da pučani predlože drugog kandidata. Možda čak Michaela Barniera, glavnog pregovarača oko Brexita, mada se on zaklinje da nije zainteresiran, što je ovih dana rekao i prilikom posjete Zagrebu, kako je za Magazin potvrdila Dubravka Šuica iz HDZ-a.
Prema mišljenju Josipa Glaurdića, politologa sa Sveučilišta u Luksemburgu, Weber se iz hrvatske perspektive može činiti čudnim političarem punim suprotnosti. Istovremeno je jasno vrijednosno određen u okvirima svoje kršćansko konzervativne stranke CSU, ali i govori o globalnoj zabrani jednokratne plastike, o ulaganju u nove tehnologije i medicinu, ili o “pametnoj” i “blagoj” Europi. “No to što se on nama čini čudnim je jedino slučaj zato što naši konzervativci nisu evoluirali u mjeri u kojoj su evoluirali konzervativci u zapadnoj Europi, a pogotovo u Njemačkoj. Oni su shvatili da je politički i ekonomski centar u suvremenoj Europi zapravo zelen.
Ostali su više-manje vjerni svojim vrijednostima, ali su i kooptirali čitav niz zelenih političkih i ekonomskih ideja. Nije čudno da su, na primjer, CDU i Zeleni u vladajućim koalicijama u četiri od šesnaest njemačkih pokrajina. Weber je poprilično agilno krenuo u kampanju za šefa Europske komisije, no upitno je kakav će mandat zapravo imati - ako ga i dobije. Mislim da je sposoban za nužne kompromise kako bi još jednu veliku koaliciju držao na okupu tako da očekujem zapravo politiku kontinuiteta”, pojasnio je Glaurdić.
Sve to zna i Weber, koji se zato pokušava približiti socijalistima i liberalima pa se nedavno žestoko posvađao s mađarskim autokratskim predsjednikom Viktorom Orbanom. Weber je podržao suspenziju Orbanovog Fidesza iz EPP-a, uz objašnjenje da je do suspenzije došlo jer je prevladalo mišljenje da “Mađarska ide u krivom smjeru pod vodstvom Fidesza. Stoga smo pojasnili stvari jer je EPP stranka vrijednosti i zajedničkih ideja za budućnost Europe. Oni koji ne vjeruju u te vrijednosti moraju napustiti EPP”, rekao je da bi ga Orban ubrzo pošteno ispsovao.
Međutim, premda su danas na ratnoj nozi, prije manje od godinu dana, Weber i Orban su bili kao prst i nokat, i skupa širili teze o potrebi zaštite EU od najezde bliskoistočnih migranata. Zajedno su otišli u Sloveniju podržati SDS i Janeza Janšu, a Weber je tom prilikom upozorio na još uvijek neriješen problem migracija, kazavši kako je potrebno zaštititi granice Europe i njene kršćanske korijene te spriječiti ilegalne migracije, a državama u Africi i na Bliskom istoku, iz kojih migranti dolaze u Europu, pomoći vrstom Marshallova plana pa u priču ubacio kršćanske vrijednosti:
“Stranke iz obitelji europskih pučkih stranaka podržavaju Europu različitosti koja se ogleda u raznolikosti jezika, kultura, povijesnih i drugih specifičnosti, ali da je ono što je Europi zajedničko njeno kršćansko nasljeđe. Od Portugala do Finske, od Irske do Grčke Europi je jedno zajedničko, a to su mnogobrojne kršćanske crkve koje su svugdje prisutne, i zbog toga Europa treba braniti svoje kršćanske temelje i svoje vanjske granice”, izlazile su Orbanove misli iz usta Manfreda Webera.
Zato ne iznenađuje da ga u njemačkom SPD-u ne namjeravaju podržati ako dođe do glasanja u Europskom parlamentu, što je potvrdio Josip Juratović, socijaldemokratski zastupnik u Bundestagu:
“Weberovi stavovi su dosta nejasni, s puno političkog taktiziranja i poprilično iznenađujuće umjereni jer dolazi iz CSU-a, sestrinske stranke CDU-a, za koju smo svjedoci da dosta šuruje s desnim populizmom. Na jednoj strani bi htio zadržati liniju, ne bi se htio zamjeriti Orbanu, dok na drugoj strani ako želi postati šef Europske komisije treba pridobiti liberale, tako da mu ovaj izlazak Orbana iz EPP-a ide u prilog, te može s liberalima osigurati svoje mjesto za predsjednika Europske komisije. Na ovu funkciju zasigurno treba zasjesti netko tko je uravnotežen i čovjek centra, s jasnom vizijom Europe, sloge, mira i blagostanja, a svojim talasanjem u dosadašnjem političkom radu, Weber je pokazao da on to nije”, kritičan je Juratović.
Josip Glaurdić će dodati kako Manfred Weber i Angela Merkel nisu na istoj liniji, osim što se u izbornoj kampanji moraju pretvarati da zastupaju iste politike. Logično je da ga Merkel mora sada podržati, ali same politike su apsolutno različite jer ona odbija svaku suradnju s desnim populistima poput Orbana dok Weber vodi s njima dijalog i traži kompromis izvan granica demokratskih vrijednosti. Međutim, reći će ovaj politolog, “predstojeći izbori su izbori koji će biti ključni za sudbinu Europe, dakle prije svega hoće li EU krenuti reformama koje će voditi više zajedništvu, zajedničkoj obrani, gospodarskoj politici, socijalnoj sigurnosti i ekološkoj odgovornosti i time opstati i biti i dalje projekt mira i stabilnosti, ili će jačanjem desnog populizma jačati sve više podjele u EU koje će voditi balkanizaciji Europe. Zato je neophodno imati jaki parlament koji će na principu demokratskih vrijednosti graditi zajedničku budućnost, a time mir i stabilnost”.
Pitanje je, međutim, hoće li o sudbini Europe odlučivati Manfred Weber.
