U ovim teškim danima, dok hara koronavirus (Rusija je po broju zaraženih pretekla Kinu i ušla u 10 najugroženijih zemlja, a vrhunac zaraze tek se očekuje sredinom svibnja), objavljen je jedan benigni intervju vratara nogometnog kluba Krilja Sovjetov iz Samare Jevgenija Frolova, koji je na nekom sportskom portalu između priče o nogometu i karijeri dao svoje viđenje stanja u Rusiji u doba korone te kazao kako su Putinova obraćanja naciji u ovim vremenima - isprazna te da nema nikakvih konkretnih rezultata.
- Ako nacionalni lider kaže da se nešto napravi, a nitko ništa ne poduzima i ne radi, onda ili on nije lider ili ga nitko ne cijeni - kazao je Frolov. I to je bilo dovoljno da baci u očaj rukovodstvo ruskog prvoligaša koji se bori za opstanak u ruskoj Premjer ligi. Vodstvo kluba odmah je reagiralo, odbacilo je i osudilo njegove izjave kao osobni stav koji nema veze s mišljenjem kluba, pohvalilo Putina i ruski politički vrh za mjere borbe protiv pošasti korone, stavilo Frolova na led i najavilo strogu disciplinsku i novčanu kaznu u skladu s klupskom politikom za one koji se nedolično ponašaju te onemogućilo komentiranje njihova priopćenja na klupskom web portalu.
Taj slučaj odmetnutog vratara izmučenog negiranjem utakmica na neki način najbolje oslikavaju stanje duha i politike u koronavirusnoj Putinovoj Rusiji, kojom taj nekadašnji operativac KGB-a vlada već 20 godina i stvara preduvjete da na tronu ostane, ako sve bude kako je zamišljeno - najmanje do 2036. godine, odnosno svoje 84. godine (na vlast je došao s 48 godina). Odnos prema Putinu u doba korone došao je u pitanje.
Političke nedoumice
Njegova neprikosnovena vlast i autoritet jačaju, ali popularnost mu jenjava te pokazuje mnoge propuste i napukline u tom kremaljskom putinovskom monolitu. Pandemija nije mogla doći u nezgodnije vrijeme za Putina, kada se taman počela ostvarivati ideja njegovog praktički doživotnog ostanka na vlasti te je samo izbacila na površinu pitanja koja su i inače tištala rusku javnost oko njegove vladavine. Na političke nedoumice nakalemila se korona, a sada još i uznemirujuća nadolazeća ekonomska recesija.
Kako kaže njegov nekadašnji bliski suradnik i savjetnik koji ga je oblikovao na počecima njegove vladavine Gleb Pavlovski (napustio ga je kada se Putin, nakon što mu je Dmitrij Medvedev čuvao tron, 2012. odlučio na treći predsjednički mandat), “pandemija je počela urušavati zlaćani Putinov hram”, dok politolog Genadij Gudkov ističe da je Putin u vrijeme korone pokazao dosta slabosti za lidera kakvog ga Kremlj i prokremaljski mediji predstavljaju i modeliraju.
Iako vijesti u svim medijima počinju s Putinom i njegovim angažmanom tijekom korone, a svaki njegov istup se satima euforično analizira, sigurno je da je ovo jedan od najdramatičnijih i najosjetljivijih trenutaka njegove 20-godišnje vladavine. Putin se povukao u svoju podmoskovsku rezidenciju Novo Ogorjovo, odakle rukovodi državom i pandemijom.
No, evidentno je da su kremaljski “piarovci” i ideolozi Putinu namijenili ulogu - dobrog policajca, zaduženog samo za dobre vijesti, suosjećanje s građanima te davanje financijske pomoći i podrške poduzetnicima i stanovništvu koje je sve više uznemireno zbog nadolazeće recesije, dok su za loše vijesti zaduženi neki drugi dužnosnici, prije svega gubernatori, a prvi i najistureniji među njima je Sergej Sobjanjin, moskovski gradonačelnik, jedan od najbližih Putinovih suradnika i čovjek koji ulazi u red najspominjanijih mogućih njegovih nasljednika.
No, s obzirom na činjenicu da je neposredno pred pandemiju Putin odobrio izmjene ustava kojima se brišu svi njegovi dosadašnji mandati i koje omogućuju da mu se sve počne brojati ispočetka, odnosno da se na izborima 2024. godine kandidira kao da ničega prije nije bilo, očito je da više nema potrage ni potrebe za nasljednikom, ali ima potrebe za glancanjem njegove nepogrešivosti i nedodirljivosti.
Putin, prema zamislima kremaljskih stratega, politički i u smislu imidža ne smije iz pandemije izaći okrhnut ni na koji način. No, da je nešto ipak trulo u državi kremaljskoj osjetilo se već i onda kada Rusima nije baš dobro sjeo prijedlog brisanja dosadašnja četiri njegova mandata, kao ni rapidno širenje pandemije, ali ni sve očitije naznake recesije i gospodarskih teškoća izazvanih neviđenim padom cijene nafte kao glavnog ruskog izvoznog ekonomskog ali i političkog aduta. A tu je i znakovita najava da Rusija, kao jedan od najvećih svjetskih izvoznika i proizvođača pšenice, obustavlja izvoz zbog stvaranja zaliha za vlastite potrebe.
Prema predviđanjima, oko 10 milijuna ljudi će u Rusiji izgubiti posao, a propast će oko 3 milijuna poduzetnika, a kako kaže bivši ministra financija Aleksej Kudrin, i to u situaciji kada dvije trećine građana nema nikakvu ušteđevinu. MMF predviđa pad ruskog BDP-a za 5,5 posto, dok neovisni ruski ekonomski institut Gajdar (po Jeljcinovom premijeru Jegora Gajdara i ocu ruske privatizacije) predviđa pad od 7 do čak 12 posto te deficit ovogodišnjeg proračuna od 6 posto.
Osim toga, prema službenim podacima, početkom 2020. čak 12 posto stanovništva Rusija živjelo je ispod državnog minimalca od 145 dolara mjesečno. U Rusiji se pribojavaju da bi mogle stati mnoge važne civilne strateške investicije, a sada se pak postavlja i pitanje koliko košta Krim, koji uglavnom živi od moskovske dotacije. Na površinu isplivavaju i pitanja o cijeni Sirije, Libije, Venezuele i ostalih kriznih žarišta na kojima je Putin gradio Rusiju kao važnog globalnog igrača.
Na početku pandemije Rusija se hvalila kako šalje pomoć Italiji, Srbiji, SAD-u i Kini, ali se javnost suočena s problemima unutar ruskog zdravstvenog sustava počela pitati - zašto se to radi kada ni ruske bolnice nemaju dovoljno opreme, lijekova, sada se ustanovilo ni osoblja, pa se u liječenju angažiraju studenti završnih godina medicine, a aktivizirali su se i umirovljeni liječnici, sestre, tehničari te profesori na medicinskim fakultetima i školama.
Gubitak povjerenja
Pa tako zadnja istraživanja Putinove popularnosti, koja su provele dvije najveće sociološke kuće VCIOM i Levada centar, pokazuju da je u veljači i ožujku došlo do daljnjeg pada povjerenja u Putina te da je ono najniže u zadnjih 14 godina, od siječnja 2006. godine. Na pitanje koliko je vaše povjerenje u Putina, pozitivno odgovara tek nešto više od 28 posto Rusa, a recimo njih 43 posto ga podržava i vjeruje mu, ali samo “zato što na političkoj sceni ne vide nikog drugog na koga bi se oslonili”. Doduše, prema najnovijem istraživanju VCIOM-a, političar koji ima najvišu razinu povjerenja je novi premijer Mihail Mišustin - oko 50 posto.
Rusija je uvela stroge mjere izolacije zbog korone, ograničila kretanje i ostale stvari koje su više-manje uvele sve zemlje, ali i iskoristila situaciju da osim izmjena ustava uvede još neke političko-zakonodavne mjere koje dodatno ojačavaju autoritarni sustav te da potkreše ionako krhka demokratska krila današnje Rusije. Tako je Duma izglasala Zakon o jedinstvenom saveznom informatičkom registru (EFIR), odnosno o elektronskom ili digitalnom profilu građana, koji će sadržavati apsolutno sve dokumente i uvjerenja, diplome, liječničke kartone, bankovne i ine račune, imovinu, podatke o kreditima te o tome jesu li “savjesni” platiše ili ne, na što koliko troše te koji su im interesi.
Prema nekima, jedan takav digitalni dosje može sadržavati i do pola milijuna dokumenata i podataka. I dok jedni s užasom govore o potpunoj kontroli države nad životima građana i definitivnoj realizaciji i utjelovljenju Orwellovog utopijskog Velikog brata, zakonodavac pak tvrdi da se radi samo o olakšavanju života građana, ukidanju nepotrebne birokracije i stajanja u redovima za vađenje dokumenata i uvjerenja, ali i dokidanju mita i korupcije u administrativnoj sferi te se kunu da država neće zlorabiti i iskorištavati digitalnu karticu za nadgledanje ili pritisak na pojedinca.
Osim toga, i organi represije, pogotovo policija, dobili su nove, šire ovlasti, poput toga da lakše mogu ulaziti u osobne automobile, pa i onda kada nema vlasnika u blizini (o tome ga moraju obavijestiti u roku od 24 sata), a ako blokiraju neki kvart, mogu svakoga koga tamo zateknu pretresati i prevladavati stvari koje nose, ali i lakše potezati oružje u slučaju neposluha ili procjene da im je život ugrožen.No, unatoč tome, Rusija je razradila novu geopolitičku strategiju za vrijeme nakon pandemije.
Obnavlja svoju staru želju da bude ne samo suparnik, nego i alternativa Zapadu te najavljuje okupljanje oko sebe svih ostalih, odnosno “nezapadnih” zemalja, a potom, kada ta koalicija ojača, a Zapad oslabi (Rusija smatra da će EU i ekonomski i politički nakon ove pandemije doći u probleme te da će ideja suverenih država ojačati, pri čemu misle da su ideje Viktora Orbána one koje će biti postpandemijske), krenut će i na privlačenje zapadnih zemalja.
Moskva želi ojačati pravo svake države “na svoj put”, a sve zato da spriječe daljnje širenje NATO-a i EU. Rusija nakon pandemije vidi sebe kao predvodnicu “nezapadnih” država, koje će pod njihovom palicom zapravo postati na neki način “država” broj jedan. Naime, Kremlj je uvjeren da će nakon pandemije doći novi svjetski poredak i da će se karte ponovno miješati, a Rusija ne želi nespremna ući u to razdoblje. Ali pitanje je hoće li politički i ekonomski ona moći to izdržati.
Važni parlamentarni izbori
Zato ruski mogul Vladimir Putin, svjestan situacije, jača svoj politički sustav i utjecaj te radi na promijeni ustava (još bi trebao biti referendum oko toga, jer je on zbog korone odgođen, premda istraživanja javnog mnijenja pokazuju da preko 45 posto Rusa nije sklono podržati Putinovu brisovnicu mandata), a sljedeće godine u rujnu čekaju ga i vrlo važni parlamentarni izbori, koji bi trebali učvrstiti sadašnje zamisli “vječnog” o(p)stanka na vlasti.
Naime, na tim izborima važno je da nikakva nepredviđena oporba ne uđe ni u natruhama, a kao predigra onemogućavanju takvih kandidata poslužili su prošlogodišnji lokalni izbori u Moskvi, kada su liberalni i demokratski oporbeni političari skinuti s izbora zbog raznih izmišljenih proceduralnih i administrativnih razloga, prosvjedi protiv toga bili su brutalno rastjerivani, a sudionici kažnjavani i uhićivani.
U “pandemijsku” javnost je prodrlo i pismo novog glavnog urednika utjecajnog (barem do sad) lista Vedomosti Vadima Šmarova, koji je zabranio da se objavljuju rezultati socioloških istraživanja o Putinu Levada centra, ali i kritički komentari o brisanju Putinovih predsjedničkih mandata.
Korona će svakako ostaviti trag u ruskom društvu, pogotovo kriza koja neumitno dolazi, ali mnogi ipak smatraju da će politički vrhunac, odnosno “utakmica istina”, za Putina i njegov režim te za Rusiju biti predsjednički izbori 2024. godine.