Bosna i Hercegovina nije naša želja, ona je naše moranje. To je nemoguća i besperspektivna zemlja”, mantra je koju vožd srpskog entiteta u Republici Srpskoj Milorad Dodik ponavlja već godinama, stalno prijeteći raspadom i rastakanjem BiH, čime onemogućava punokrvno funkcioniranje te države, koje se zbog toga plete stalno na repu europskih integracija.
Da bosanskohercegovački apsurdni aksiom bude još bizarniji, “potrudila” se činjenica da je Milorad Dodik, dakle čovjek koji ne može smisliti državu BiH i sve radi da je upropasti, još i jedan od trojice njezinih predsjednika!? No, dok smo od Dodika već navikli na to, sada mu se u “koaliciji” pridružio uvrijeđeni lider tamošnjih Hrvata Dragan Čović, koji je na zadnjim izborima za predsjedništvo (priznajemo, glasovima Bošnjaka) izgubio od Željka Komšića, koji iskreno ne predstavlja narod s kojim nema gotovo nikakve poveznice ni podršku te se odlučio na pakt s Dodikom. Ta koalicija Dodik - Čović zapravo dovodi državu u još težu situaciju, a uz to, pojavio se i faktor Rusije, kojoj ovakva situacija u BiH odgovara jer nestabilnošću usred Balkana uvijek može nešto “ušićariti”, a dodatno i spriječiti približavanje BiH NATO-u, što je ruska noćna mora.
Najnovija kriza buknula je zbog Dodikova zahtjeva da se iz sastava Ustavnog suda isključe tri strana suca. Čović je tu spreman podržati Dodika, iako su EU i SAD jasno dali do znanja da od toga neće biti ništa, ali se oglasila Rusija koja je podržala taj Dodik-Čovićev prijedlog. No, što donosi “vražji pakt” Čovića i Dodika? Koliko taj pakt približava BiH raspadu te što on može donijeti Hrvatima u toj zemlji i koliko ruski faktor može dodatno zakomplicirati ionako destabilizirajuću i dezintegracijsku poziciju BiH? Najgore što se može dogoditi Hrvatima jest ono što radi Dragan Čović, a to je vezivanje “hrvatskog broda” za Dodikov vez. To je samoubilački potez i pucanj u obje noge.
Vječni predstavnici
Hrvatima u BiH i Hrvatskoj mora biti u interesu cjelovitost BiH i funkcioniranje BiH kao “normalne” države u kojoj su Hrvati važan politički čimbenik. Čović uz pomoć Dodika želi promijeniti izborni zakon kojim bi on, praktički, osigurao šefovima tamošnjeg HDZ-a da vječno budu hrvatski predstavnici, koketira s trećim entitetom, koji bi ako bi se ostvario, presudio BiH kao državi (a Hrvatska bi dobila Vučića i Dodika na 100 kilometara od Zagreba i 50 od Dubrovnika, uzduž cijelog toka Save. Je li to interes Hrvatske!?). Dodik podržava treći entitet, ali poručuje da on ne može zadirati u teritorij RS-a. Je li zato spreman, podržati Dodika i odustati i od NATO-a?
Teolog i publicist fra Drago Bojić iz franjevačkog samostana u Jajcu kaže nam da se trenutačno u BiH vodi politička borba između Dodika i Čovića na jednoj strani i tzv. probosanskog bloka na drugoj, koji predstavljaju Bakir Izetbegović, Fahrudin Radončić i Željko Komšić. No, prema njegovu mišljenju i jedna i druga strana vodi destruktivnu politiku, politiku međusobnih optuživanja i blokada. Takve politike ubijaju društvenu nadu, sprečavaju reforme i udaljuju BiH od europskog puta i civiliziranog demokratskog svijeta. I to je jedan od razloga zašto ljudi masovno odlaze iz BiH.
Danijel Vidović, politolog iz Mostara, kaže da je ovdje, sviđalo se to nekome ili ne, ipak riječ o racionalnom političkom savezu koji iz zagrebačke ili neke uže hrvatske perspektive možda izgleda svetogrdno, ali je ipak dubinski uvjetovan političkim realitetom današnje BiH i ponajviše potezima političkog Sarajeva, koje je preuzelo hegemonistički obrazac političkog Beograda s kraja 80-ih godina prošlog stoljeća.
Sarajevska politologinja Ivana Marić napominje nam pak da Čović i Dodik ne samo da misle nešto dobiti, oni su mnogo toga već dobili za sve ove godine, koliko traje njihova bliska suradnja. Ona napominje da je pri tome važno istaknuti da Dodik i Čović ovu svoju prednost najčešće koriste za blokade i uvjetovanja kako bi dobili ono što ide u prilog njihovim strankama. Pri tome nijednom od njih prioritet nisu Srbi i Hrvati jer da je tako, onda bi Hrvati u Republici Srpskoj i Srbi u kantonima s hrvatskom većinom imali mnogo bolje uvjete. Za fra Dragu Bojića politički savez Dodik-Čović postoji već petnaestak godina.
- Taj je savez Dodiku potreban jer na taj način lakše štiti interese ponajprije svoje stranke SNSD-a, a onda i RS-a. Politički udruženi, Dodik i Čović, imaju veću moć na razini države, odnosno u državnim institucijama. S druge strane, Čović savez s Dodikom koristi kao sredstvo antibošnjačke politike u Federaciji BiH, ali i antibosanske politike na razini države. Od toga saveza najviše koristi imaju Dodik ova i Čovića stranka, a svi drugi, i narodi koje predstavljaju i država i društvo u cjelini, na su gubitku - kaže fra Drago Bojić. Ivana Marić nam kaže da je zanimanje za ovu suradnju obostrano. Prema njoj, riječ je o dvojici jakih i inteligentnih igrača.
Odmjeravanje snaga
- Prava je šteta što te svoje prednosti ne koriste da se izbore za bolje uvjete života svojih naroda i građana BiH. Dodik i Čović su dosad nekoliko puta odmjeravali snage i uvjerili su se što se događa kad pokušaju jedan drugog izigrati. Ipak, postoji i treća, bošnjačka strana kojoj se obojica okrenu, čisto da onom drugom pokažu što bi se moglo dogoditi ako popusti njihova lojalnost. Fra Drago Bojić je uvjeren da taj savez Čović - Dodik gotovo perfektno funkcionira jer se međusobno nadopunjuju. No, po njemu od tog pakta koristi nemaju ni Hrvati u BiH, ni Srbi u RS, pogotovo ne Srbi u Federaciji, u onim dijelovima koje politički kontrolira HDZ. No, fra Drago Bojić kaže da time ne opravdava ni bošnjačku politiku koja u određenom smislu također pridonosi tome da je ovaj savez sve jači.
Kaže, ne želim u tom smislu poštedjeti ni bošnjačku politiku, zato što je i ta politika vrlo često, upirući prstom u Banjaluku, Mostar ili Zagreb, Beograd, nesvjesna vlastitih zabluda i promašaja, također i vlastitog nacionalizma. I kad imate jednu takvu situaciju, onda će taj savez Dodik - Čović još potrajati godinama. Ima još jedna stvar koju želim reći i koja je također opasna za ovo društvo: on nije samo savez političke prirode. On se u određenom smislu napaja iz religijskog rezervoara, zato što bi to, navodno, trebao biti neki hrišćansko-kršćanski, srpsko-hrvatski savez protiv bošnjačkog i islamskog saveza, odnosno muslimana u ovoj zemlji - rekao je nedavno fra Drago.
Ali Danijel Vidović je kritičan prema položaju Hrvata u BiH. Prema njegovu mišljenju, pritom treba razdvojiti dvije stvari: životnu svakodnevicu koju obilježava posvemašnja ekonomska besperspektivnost koja pogađa ne samo Hrvate u BiH nego, u većoj ili manjoj mjeri, sve građane BiH bez obzira na nacionalnu pripadnost. S druge strane, kad je politički kontekst u pitanju, dominantan problem jest obespravljenost hrvatskog naroda čiji je korijen u daytonskom sustavu s dva entiteta i tri konstitutivna naroda, koji se - kako će zaključiti - naknadnim intervencijama međunarodnih protektora dodatno pogoršavao na štetu najmalobrojnijeg konstitutivnog naroda, što se posljednjih godina ponajviše očituje u izbornim makinacijama bošnjačkih političkih elita te onemogućavanju da hrvatski narod izabere svog člana Predsjedništva.
No, Ivana Marić misli pak da je njihova suradnja za Hrvate u BiH opasna koliko i za sve druge građane. Problem je što Hrvati u BiH nemaju nikakvu korist od ove suradnje, a isto tako ni Srbi u BiH. Ne vidim nikakvu opasnost za Hrvate u Hrvatskoj, ali se može negativno odraziti na imidž Hrvatske ako njezini službeni predstavnici podržavaju Čovića u svemu što radi jer time se njegove greške pripisuju i Hrvatskoj. Sjetimo se što se dogodilo kad je hrvatski veleposlanik u BiH na poziv Čovića sudjelovao u proslavi neustavnog praznika Dana Republike Srpske na kojoj je dodijeljeno priznanje osobi koja je činila zločine u Hrvatskoj. Problem izbornog zakona za fra Dragu Bojića ima veliku težinu. On nam kaže da se izborni zakon treba promijeniti, a s time se slažu i pravni stručnjaci. Ali ta se promjena neće dogoditi onako kako to želi Čović jer na to ne bi pristala bošnjačka strana, a vjerojatno ni međunarodna zajednica.
On smatra da od trećeg entiteta nema ništa, jer bi to ponovno otvorilo Pandorinu kutiju. Politika trećeg entiteta, u čiju mogućnost ne vjeruje ni sam Čović, služi HDZ-u da bi mogao manipulirati Hrvatima u BiH. Tu politiku ne podržava bošnjačka strana, ali ni srpska, jer bi to moglo dovesti u pitanje status i granice RS-a.
Doduše, Vidović je pak zagovornik tzv. belgijskog modela koji se s obzirom na naše povijesno iskustvo, kao i trenutačni bosanskohercegovački društveno-politički kontekst, čini kao dobar put utemeljen na konsocijacijskim načelima primjerenim podijeljenim društvima. Ovaj model unatoč objektivnim manjkavostima bio bi vrlo djelotvoran i za naš eurointegracijski proces koji je već dulje u zastoju. A kad smo već kod belgijskog modela, analizirajmo status tamošnje njemačke zajednice (višestruko malobrojnije od Hrvata u BiH uz višestruko brojnije većinske narode nego što su Srbi i Bošnjaci) pa se odgovor na pitanje o hrvatskoj federalnoj jedinici unutar BiH nameće sam od sebe: Da i to condicio sine qua non! Jedino federalna jedinica sa svojim institucijama i jasnim ustavnim ovlastima može biti jamac opstanka i prosperiteta Hrvata u BiH, ističe Vidović.
Za fra Dragu Bojića BiH je na putu u NATO i vjerojatno će i postati član kao i druge zemlje na ovom prostoru. Čović podržava ulazak BiH u NATO i mislim da će tako i ostati jer je to u interesu i Hrvatske koja velikim dijelom utječe na hrvatsku politiku u BiH. Naravno, s procjenama treba biti oprezan, jer u stajalištima i savezima naših političara ima puno nedosljednosti i često nije lako znati što sve zastupaju ili ne zastupaju.
Dragana Čovića u bošnjačkim krugovima sve češće nazivaju “ruskim igračem”, pa je o tome govorio i Željko Komšić, a sarajevski mediji uvjereni su da Moskva “još od 2014. godine aktivno podržava secesionističke i antidržavne tendencije u SNSD i HDZ BiH”. No, Marić smatra da Rusija ne pokazuje veliki interes za BiH, ali im ona služi kao adut za zauzimanje boljih pozicija u pregovorima s drugim svjetskim silama oko područja koja ih više zanimaju. Ova igra odgovara i Dodiku jer građani ne znaju razlikovati nijanse političke propagande i vjeruju da je Rusija spremna svim sredstvima braniti Srbe bez obzira na to gdje žive i da je upravo Dodik, zajedno s Vučićem, zaslužan za to. Mislite da bi Dodik smio potpisati program reformi tj. godišnji akcijski plan da je Rusija istinski protiv približavanja Bosne i Hercegovine NATO-u?
Ruska priča
Dodik, kaže Marić, održava političke odnose sa Srbijom i Rusijom, a Čović s Hrvatskom. Budući da se tu zatvara krug država s kojima surađuje, upućeni su na to da dijele te dobre veze. Pa tako npr. Čović ode na sastanke u Rusiju i Srbiju, a Dodik Plenkoviću pravi ustupke u BiH.
- Zbog toga ne bih rekla da je Čović ruski igrač, nego da sastancima s ruskim političarima pokušava popuniti nedostatak sugovornika iz drugih država, ponajprije EU i SAD - kaže Marić, a fra Drago Bojić napominje da mu je teško komentirati “rusku priču”, ali misli da Čovićeva podrška Dodikovoj politici pridonosi interesima srpske Vučićeve politike u BiH i na ovim prostorima. - Ovo što se posljednjih mjeseci događa u Crnoj Gori i BiH inspirirano je Vučićevom politikom, koja na krilima velikosrpskog nacionalizma konstantno pokušava destabilizirati cijelu regiju - smatra fra Drago Bojić. No, Danijel Vidović u približavanju Rusiji ne vidi problem.
- Ako se već vežemo za globalni kontekst, neka mi bude dopušteno postaviti i jedno protupitanje: zašto je netko iza koga stoji Rusija a priori ‘bad guy’, a netko iza koga stoji Amerika ‘good guy’? Probajte se postaviti u ulogu političara koji je predvodnik naroda čiji je demokratski politički izbor, ma kakav on bio, u posljednjih dvadeset godina više puta brutalno i nedemokratski osporen upravo uz izravno sudjelovanje činovnika američke administracije (vlada Alijanse 2001. i Platforme 2010.) Ako analiziramo stvari iz ove perspektive, možda će nas začuditi zašto Čović ipak ne gradi čvršće veze s Rusijom - zaključio je Vidović.