Ona zna da je omiljena među financijašima od Palm Beacha do Biskajskog zaljeva, ali to ne koristi. Cjenik je suhoparan, potražuje kao i ostale: 60 pesosa (oko 5 dolara) za masažu bez trljanja i 400 pesosa, što kaže Nabokov, za “trganje latica”. Honoriraju je s oko 300 dolara da jezik drži začepljenim za labrnju i da ga raspetlja tek u budoaru vile na otoku St. James. Ima 15 godina, otac je kubanski “alien” iz Boca Ratona, automehaničar koji umije popraviti tek “Moskviče” s ulica La Habane Vieje, a majka je omastila konopac. Hrani četvero mlađe braće, strahuje da ne pocrkaju od gladi, a otkako je na aerodromu Teterboro u New Jerseyju uhićen Jeffrey Epstein, multimilijarder i provodadžija koji cijeni da “kuša vlastitu robu”, tržište razodjevenih usluga u Sunshine Stateu teško da će biti isto.
Ovaj će tekst, između ostalog, predložiti i izazov, pa prije nego što se osvrnemo na detalje političke sapunice, kratki osvrt na perspektivu: aktualne medijske rasprave o općem potonuću Jeffreyja Epsteina, potentata, intimusa kraljevskih obitelji, pedofila te ljubitelja masaža sa sretnim završetkom, konsenzualne su i, razumljivo, istog sentimenta. Tek se The Spectator, poslovično torijevsko glasilo (čiji je nekadašnji glavni urednik bio Boris Johnson), dakle kontroverzno u okviru logičkih napora prosječnog čitatelja The Guardiana, usudilo ponuditi ugao koji svakako nije apologetski nastrojen prema Epsteinu, ali je općenarodnu raspižđenost, umjesto inherentno na pedofilčinu ili Trumpa i “izrabljivački kapitalizam”, dijelom prebacio na leđa čovjeku i epohi - A što ako je Jeffrey Epstein tek amblematski pervertit ove ere, poput izmišljenog Gatsbyja u epizodama “Roaring Twenties”? Ne?
U spomenutom tekstu autor Dominic Green čak se ni ne dotiče prijeteće etičke provalije. Ni blizu. Uostalom, kaže, kolektivna fascinacija seksualnim antijunacima iz prošlosti mogla bi rezolutno započeti sječu glava. Borghije su izlizani predmet popularnih televizijskih i crass produkcija, baš kao i vaćaroši među engleskim kraljevima, a Casanova, čiji memoari obiluju upravo Epsteinovim “masažicama”, još je uvijek tako glamurozan da umjetnički muzeji na istočnoj obali SAD-a guraju političku korektnost u stranu kako bi se dodvorili vjetrovima tržišta i preko venecijanskog ševca promovirali “biennale talijanske umjetnosti”. Dakle, ševci u pitanju su sada već toliko različiti, udaljeni i mrtvi da se njihove okrutnosti smanjuju “pravosudnom” zastarom iz koje, u udobnom komforu mrtvačkih ležaja, obilato napajaju naše nježne voajerizme.
Lolita Express
Epsteina su uhitili 6. srpnja, bilo je gotovo 16 sati kada je privatni mlažnjak (koji je žuta štampa požurila prekrstiti u “Lolita Express”) sletio na aerodrom Teterboro. Nagovještaj općeg užasa skrivao je čovjek vječno preplanulog tena koji pomalo nalikuje oplakanom Anthonyju Bourdainu, slične primitivne fizionomije, sijede kose i škiljavih laponskih očiju. Čim je 66-godišnji “hedge-fund mešetar” izašao iz svog Boeinga 727 s kapacitetom za 26 osoba, sve sa sjedalima obrubljenim crvenim baršunom, tepisima boje pijeska i privatnom spavaonicom smještenom u repu aviona, tim od nekoliko New Jerseyjevih “najboljih” upakirao je lisice oko njegovih zglobova - optužen je za trgovinu ljudima i seksualno iskorištavanje maloljetnika.
Tek sat vremena kasnije njegova je vila od 77 milijuna dolara na Manhattanu, poželjno stacionirana preko puta Billa Cosbyja, pretražena od portirnog praporca do tavanskih greda, kao i, razumije se, viletina u Palm Beachu. Geoffrey Berman, državni tužitelj za južni njujorški distrikt, osvjedočeni republikanac kojeg je na poziciji strastveno zagovarao Jeff Sessions, izjavio je da je pronađen “sef s krivotvorenim putovnicama (najvjerojatnije nizozemskih i britanskih karipskih sklavinija poput Curaçaa, Djevičanskih otoka ili Arube), kesice dijamanata te stupovi novca u sigurnim valutama”.
Berman zna što govori, a teško da bi čudilo da se na postojeću optužnicu protiv Epsteina, u slučaju misterioznog zamračenja dokaza kao 2008., nakalemi i ona za financijsku prijevaru, naročito uzevši u obzir Bermanovu histeriju sličnim slučajevima. Berman je ekspertirao na istim procesima, naročito u onima elektroničkog praćenja zamračenog novca (1993. je na naslovnici Hacker Quarterlyja, najčitanije sezonske publikacije američkih “informatičara”, izašla vudu-lutkica s natpisom “BERMAN”, dekorirana čakijama). Najvažnije, u obje Epsteinove pretražene nekretnine pronađen je katalog od nekoliko tisuća fotografija i dijapozitiva raspalih maloljetnica koje su na otok St. James otegljene poput stoke, anonimnog statusa pogubljene u zbrkanim očekivanjima i nagurane u plutajuće Cessne da bi komemorirale krepana međunožja Epsteinovih milijardera.
Epsteinovo uhićenje uzdrmalo je utrobu njujorških i floridskih socialita. A kako i ne bi? Rijetko je kome palo na pamet zaobići legendarne karipske terevenke, škropljenje larahom i zalaske sunca pred vodama Lapis lazuli, na sprudovitom škoju St. James (mještani su ga od prve Epsteinove optužnice 2008. ležerno prekrstili u “Pedo Island” - “to je naš tamni kutak”, kaže jedan domorodac). Uzvanici na saturnalije su poznati ili se o njima makar komotno pretpostavlja. U pretresu Epsteinovih nekretnina nađen je i itinerar, mala crna knjižica, koja je u suštini karta Epsteinove premreženosti i hodokaz kroz američki politički, financijski i umjetnički jet set.
Od plutokrata poput braće Koch, Bismarckove loze iz Njemačke, medijskih mogula Ruperta Murdocha i Conrada Blacka (proveo 42 mjeseca u zatvoru zbog financijskih malverzacija, napisao knjigu o Trumpu pa pomilovan), restoranskih magnata kao što je Giuseppe Cipriani, izumitelj Bellinijeva koktela, prvog ešalona harvardskih nasljednika poput Billa Berkmana (koji je onomad traumatizirao sekretaricu da katalogizira njegove “creepshotove” s njujorških avenija), do brojnih ostalih europskih slabokrvnika i nekretninskih sultana te, naravno, Bakha osobno, neizostavnog princa poreznih oaza - Flavija Briatorea.
No, ovi se kontakti u američkom javnom diskursu i njihova povezanost s Epsteinom razmatraju manje-više u modalitetima poremećenih ekshibicija visokog plemstva čiji put do orgazmičkog pljuckanja na izvjestan način i treba uključivati raznorazne igračke, vesla i konope. Priča se na bitnije promijenila kada su u Epsteinovoj bilježnici pronađena i imena visokih političkih dužnosnika poput Tonyja Blaira, Billa Clintona i, jasno, Donalda Trumpa. Počela se zahtijevati politička odgovornost, a Epsteinov se slučaj krenuo ratosiljati u demokratskim i republikanskim šatorima.
Zatvorska premijera
Epstein je, naime, svoju zatvorsku premijeru imao prije više od deset godina kada je osuđen za slučaj seksualnog zlostavljanja maloljetnica na Floridi. Tada je, to je sada kristalno jasno, eskivirao vjerojatno doživotnu kaznu zatvora na račun sada već bivšeg Trumpova ministra rada Alexandera Acoste, a tada državnog odvjetnika Južnog okruga Florida koji se s Epsteinom nagodio u trenutku kada mu je prijetilo federalno gonjenje - u izvanrednoj manifestaciji tužilačke traljavosti Epstein je utamničen na tek 13 mjeseci, u zatvoru s minimalnom zaštitom, na 12 sati dnevno mogao je komotno napustiti zatvorsko krilo koje je držao samo za sebe, i tako šest dana u tjednu.
Sjedinjene Države ne poznaju dekompresivni zatvorski sistem, poput mučeničke Kolumbije u godinama olova i narkoterorizma, ali teško se sjetiti epohe u kojoj su osuđeni za teške zločine kaznu umjeli odležati na način da su je dizajnirali po vlastitim ambicijama. I to ništa manje nego na Floridi koja odano tetoši smrtnu kaznu i kaznu doživotnog zatvora. Epstein je tada prihvatio ući u registar seksualnih prijestupnika, a Acosta danas tješi javnost da je njegova nagodba pomogla tome da se Epstein smjesti u prdekanu makar na sitno vrijeme.
Demokratska klupa u Kongresu, počevši od Nancy Pelosi, polovicu je srpnja tuširala republikance tražeći Acostinu ostavku na položaju ministra rada, u rijetko patetičnim verbalnim proljevima, čak i za demokrate, i naposljetku su je dočekali. Acosta je, na južnom travnjaku Bijele kuće, uz pokroviteljski zabrinutog Trumpa “primio metak za epiku” inzistirajući da je “postao uteg administraciji”, makar je jasno da odluka nije donesena u njegovu kabinetu. I taman kada se činilo da će po Trumpa jedina posljedica Epsteinova skandala biti gubitak jedinog latinoameričkog participanta u vlasti, NBC News je zavrtio video iz 1992. godine na kojem Trump sa zadihanim Epsteinom partija u Mar-a-Lagu okružen cheerleadersicama Buffalo Billsa.
Trump, koji tada još nije figurirao kao “wettpunkt” inačica Silvija Bersluconija, opetovano negira bliske odnose s Epsteinom tvrdeći kako je njihovo poznanstvo proizvod hermetičkih društvenih krugova s Palm Beacha, a da osobno “nije njegov najveći obožavatelj”. U intervjuu 2002. godine izjavljuje kako je “riječ o fantastičnom muškarcu koji dobro živi i voli lijepe žene”.
Medijska mašinerija
A sada, ozbiljnije indikacije. U ono malo republikanskih medija što je ostalo na američkoj medijskoj pozornici Clintonovo ime nastoji se što čvršće vezati uz ono Jeffreyja Epsteina. Omiljeni “Big Dog” Clinton, čija se administracija među Greenwich hipicima i mazalima od milja naziva “Sex between the Bushes” (Clintonov dupli mandat odrađen je u međusmjeni između Busha starijeg i Busha mlađeg, a aludira na aferu s Monicom Lewinsky), s Epsteinom je, čini se, imao daleko tješnju vezu nego što je to slučaj s Trumpom.
Fox News je iskopao letačke manifeste Epsteinove “Lolite Express” u kojima je Clinton, u periodu između 2001. i 2003., dakle neposredno nakon završetka mandata, u 26 navrata letao Epsteinovom erotskom igračkicom, a za jednog se od tih letova s milijarderom i bivšim predsjednikom družila i stanovita dama koja je u “charter log” upisana tek kao Tatiana. Clinton je u nekoliko navrata za druženja s Epsteinom navodno otpuštao i agente Tajne službe na koje, kao bivši predsjednik, ima doživotno pravo, a jedna od možebitnih žrtava tvrdi da je Clintona sretala na Epsteinovu St. Jamesu, ali ga “nikada nije vidjela kako upražnjava odnose”. Clintonov glasnogovornik objavio je priopćenje u kojem tvrdi da otok nikada nije posjetio, no njegove javne epifanije o Epsteinovu “prodornom intelektu i filantropskom sentimentu” nije umio utišati.
Medijska mašinerija demokrata iscrpljena je Clintonovim spolovilom, a sada je ponovno primorana o njemu pisati. “Stress relief” predstavlja činjenica što je Clintonova u ožujku definitivno otpisala kampanju za 2020. (na predsjedničkim debatama 2016. u publici su, podsjećamo, čučale žene koje su Clintona optuživale za seksualno zlostavljanje), ali sjena sumnje nepovratno baca džinovski hlad na brojna tjeskobna liberalna pera - jesmo li moralno kompromitirani dosadašnjim obranama Clintonovih afera i hoćemo li se, konačno, suglasiti s impotentnim republikanskim puritancima?
Epsteinov se slučaj s ove točke tek treba u cijelosti odmotati. U međuvremenu, suđenje čeka u Manhattan Metropolitan Correctional Centeru, bajbuku poznatijem kao “njujorški Guantanamo”, za debljinu knaufa od sebi sličnih, na pljuvomet od El Chapa koji upravo tamo čeka konačni premještaj za “Supermax”, američku državnu nekretninu gdje sunce sija tek 15 minuta dnevno.