Mi danas uopće ne bismo razgovarali o Anki Mrak Taritaš da Radimir Čačić prije devet godina nije skrivio prometnu nesreću u kojoj je poginula jedna osoba, a zbog čega je kasnije na mađarskom sudu osuđen na zatvorsku kaznu, a zbog koje je isti dan (14. studenoga 2012. godine) podnio ostavku na mjesto prvog potpredsjednika Vlade i ministra gospodarstva. Da u tom sudaru nitko nije poginuo, Čačić bi do kraja mandata bio prvi potpredsjednik Milanovićeve Vlade, a Anka Mrak Taritaš ostala bi zamjenica ministra graditeljstva Ivana Vrdoljaka, a za njezin bi rad dobro znala samo stručna javnost.
Obavljala bi administrativne, tehničke i operativne stvari, a politikom bi se bavili Vrdoljak, Vesna Pusić i Čačić. Uostalom, Anka je, sve dok za nju sretnim spletom okolnosti nije postala ministrica, cijeli život provela u javnoj i državnoj službi, uvijek u drugom ili trećem ešalonu - kaže jedan od bivših suradnika Anke Mrak Taritaš, odgovarajući na naše pitanje koji je bio prijelomni trenutak u njenom političkom usponu, putu koji ju je doveo danas do toga da joj njezini koalicijski partneri iz IDS-a i HSS-a tepaju da je šefica oporbe i tvrde kako bi ona jednog dana, u slučaju - iz njihove perspektive željenog, iako prilično nerealnog scenarija – da Amsterdamska koalicija postane druga snaga u državi, mogla jednog dana postati i predsjednica Vlade. Jer ako HDZ padne, nadaju se, Amsterdamska će biti u poziciji da sastavlja vladu, a ne kao do sada SDP.
Anka Mrak Taritaš dugo godina bila je simpatizerka HNS-a, u njihovoj kvoti došla je u zagrebačku gradsku upravu, gdje je od studenoga 2003. do srpnja 2015. godine bila pročelnica Gradskog zavoda za planiranje razvoja Grada Zagreba. U HNS-ovoj kvoti u prosincu 2011. imenovana je i za zamjenicu ministra graditeljstva Ivana Vrdoljaka u Vladi Zorana Milanovića. U stranku se formalno učlanjuje tek nakon što u rošadi Vlade zbog povlačenja Čačića na odsluženje zatvorske kazne postaje ministrica graditeljstva (u studenom 2012. godine).
Na krilima projekta legalizacije bespravno sagrađenih kuća, vikendica i drugih objekata, postaje sve prisutnija u medijima. Televizijske minute i novinske stupce spremno i spretno puni izjavama koje su se dobro “hvatale” u javnosti. Kasnije će joj upravo taj i tada stečeni politički kapital omogućiti da se prvo natječe za gradonačelnicu Zagreba, a kasnije i da u dijelu biračkog tijela figurira kao najpopularnija oporbena političarka i motor Amsterdamske koalicije koja ima vrlo ambiciozne planove na svibanjskim europskim izborima, ali i na parlamentarnim izborima 2020. godine. A ambiciozni su i osobni politički planovi Anke Mrak Taritaš, tvrdi više naših sugovornika.
Persona non grata u HNS-u
- S Ankom sam počeo intenzivno surađivati kada je krajem 2013. imenovana za šeficu zagrebačkog HNS-a, a ja za zamjenika. Ona je vrlo ambiciozna osoba, u politici je vodi osobna ambicija, smatra da je sposobna obnašati sve političke funkcije, pa i najvažniju u državi - onu predsjednice Vlade. Ako se baviš politikom, naravno da moraš imati neke ambicije, to samo po sebi nije loše. Ali ona je loša kao liderica, kada postane prva osoba, onda je ne zanimaju puno njeni podređeni, baš kao ni njihova mišljenja.
Kad sam bio njezin zamjenik i kada je cijela zagrebačka organizacija HNS-a radila težak i veliki posao “na cesti”, među građanima, dakle potencijalnim biračima, ona se na naše ljude s terena nije obazirala. To nije dobro, jer ti vrijedni ljudi s terena nisu samo kamen temeljac uspjeha HNS-a nego su postavili i temelje na kojima je ona gradila svoju političku karijeru – kaže za Magazin aktualni zastupnik u zagrebačkoj Gradskoj skupštini i šef zagrebačkog HNS-a Tomislav Stojak.
Očekivano, ona je danas persona non grata u HNS-u, stranci koja joj je, barem tako aktualni lideri HNS-a smatraju, dala sve u političkom smislu i bez koje bi ona bila i danas samo jedna od tisuće vrijednih državnih službenika. Dok jedni kažu da je Anka Mrak Taritaš dobila prvu pravu veliku priliku u političkoj “A ligi” - ulaska u Milanovićevu Vladu kao zamjenica ministra graditeljstva - zahvaljujući osobnim vezama s nekim tada istaknutim članicama HNS-a, posebno s Vesnom Pusić, drugi kažu da je za njezino lansiranje u političke visine zaslužan Radimir Čačić. A glavni tajnik HNS-a Srećko Ferenčak kaže da je ipak on najveći “krivac”.
- Ona je moj križ. I sam sam utjecao na to da bude angažirana u zagrebačkoj gradskoj administraciji u vrijeme dok smo u Zagrebu bili na vlasti u koaliciji sa SDP-om, a 2011. godine upravo sam ja Ivana Vrdoljaka dugo nagovarao da uzme baš Anku Mrak Taritaš za svoju zamjenicu u Ministarstvu graditeljstva. Stvarno sam vjerovao u kombinaciju Vrdoljaka kao političkog lidera ministarstva i Anke kao osobe koja će svojim velikim i neospornim iskustvom u tom sektoru odrađivati odličan operativno-stručni dio posla. Što je stvarno i radila dobro. Dok Anka ima šefa, dobra je državna službenica. Ali kada je postala šefica, pokazala je da je “velika gazdarica”, da je najpametnija, da ne sluša suradnike. A to nisu odlike dobrog lidera - kaže za Magazin glavni tajnik HNS-a Srećko Ferenčak.
Sugovornik iz HNS-a kaže da je ministar graditeljstva i prostornog uređenja nakon Vrdoljakova odlaska na poziciju ministra gospodarstva trebao postati Željko Uhlir (koji je na koncu imenovan za zamjenika Anke Mrak Taritaš).
- Nije, jer je i Čačić vjerovao u Anku. Ne samo u njezinu stručnost, nego i u njezinu lojalnost stranci. Nakon što se morao povući iz Vlade, upravo je Čačić prelomio da Anka bude ministrica. Fino mu se to obilo o glavu. Kasnije je bila u prvim redovima kada je trebalo Čačića izbacivati iz stranke - kaže naš sugovornik.
Radimir Čačić kaže da je Mrak Taritaš bila vrlo kompetentna zamjenica ministra graditeljstva i da je s njom odlično surađivao u toj prvoj godini Milanovićeve Vlade u kojoj je bio prvi potpredsjednik i ministar gospodarstva.
- Sve projekte Vlade koje je vodilo Ministarstvo gospodarstva u suradnji s Ministarstvom graditeljstva, sve sam rješavao i dogovarao s Ankom, a ne s ministrom Vrdoljakom. To je bila dobra suradnja. Što se njenog političkog potencijala tiče, kao i njene stranke GLAS, smatram da ta stranka de facto niti ne postoji. Ona je stranka. Ali Anka Mrak Taritaš neće dobro proći na europskim izborima, neće osvojiti mandat. Nositelji liste Amsterdamske koalicije je IDS-ov Valter Flego za kojeg će posao odraditi IDS-ova stranačka vojska na terenu. IDS ima vojsku, GLAS i Anka je nemaju - kaže Radimir Čačić za Magazin.
Slažete li se s ocjenom da je Čačićev odlazak iz Vlade bila prekretnica u vašoj političkoj karijeri, pitali smo Anku Mrak Taritaš.
- Cijeli svoj radni vijek radila sam u javnom sektoru. Kad smo se vjenčali, suprug i ja smo se dogovorili da će on raditi u privatnom sektoru, a ja u javnom, kako bih imala fer vrijeme za dobar odgoj djece jer nismo imali “baku servis”. Meni se činilo da sam dosegla vrhunac karijere u javnoj službi kada sam imenovana za zamjenicu ministra graditeljstva. U trenutku kada sam postala ministrica, a što je došlo iznenada, to je apsolutno bila prekretnica u mom životu. Cijelom, a ne samo u političkom. Meni je tada jedan čovjek rekao da u politici opstaju ne oni koji zadaju više udaraca nego oni koji uspiju primiti više udaraca i ostati na nogama.
Od prvog trenutka kada sam ušla u politički ring, nije mi lagano. Ne očekujem pritom sućut, jer to je cijena bavljenja politikom. Postala sam zamjenica ministra graditeljstva kao nestranačka osoba, iako sam dotad dugo bila simpatizerka HNS-a. Kada sam postala ministrica graditeljstva, sama sam rekla da bi bilo pošteno da postanem i formalna članica stranke. Jer to je i moja zahvala HNS-u koji mi je pružio priliku da budem prvo zamjenica, a onda i ministrica. Mislim da je od mene bilo korektno da se politički angažiram - kaže Mrak Taritaš.
“Vjerujem u koaliciju”
Pitali smo je i hoće li Amsterdamska koalicija preživjeti do parlamentarnih izbora 2020. godine. Naime, dosta naših sugovornika – i bivših i sadašnjih suradnika, političkih saveznika kao i rivala - priznaje Anki Mrak Taritaš, odnosno GLAS-u, IDS-u i HSS-u da je format Amsterdamske koalicije odličan za njihov izlazak na svibanjske izbore za Europski parlament, da je taj format dobra platforma za predsjedničke izbore (bez obzira na to hoće li koalicija imati vlastitog kandidata ili s još nekim oporbenim strankama podržati zajedničkog kandidata), ali da nije najsretniji za parlamentarne izbore zbog podjele Hrvatske na deset izbornih jedinica i specifičnost fokusa IDS-a na samo jednu – osmu izbornu jedinicu.
- Apsolutno vjerujem u Amsterdamsku koaliciju, u njezin potencijal i budućnost. Da će biti jednostavno, neće. S partnerima treba razgovarati i pregovarati, ali mi nemamo fige u džepu. A u toj koaliciji se nitko ne smije osjećati loše, svaka stranka se može unutar okvira koalicije dodatno profilirati. Jako vjerujem u Amsterdamsku koaliciju. Svatko može u toj njoj naći svoju nišu i područje djelovanja - kaže Anka Mrak Taritaš.
Dosta naših sugovornika izrazilo je otvoreno nezadovoljstvo medijima. Tvrde kako olako prelazimo preko svih njezinih afera i aferica.
- Pa dajte, pogledajte njenu imovinsku karticu, pogledajte te silne nekretnine, pa zar stvarno vjerujete da je to sve čisto, da je ona kao donedavna vječna i samo solidno plaćena državna službenica mogla steći toliko bogatstvo? - kaže jedan od bivših političkih saveznika Anke Mrak Taritaš.
Prvo, nije točno da mediji nisu pisali o imovini Anke Mrak Taritaš, kao i raznim aferama poput one kada je njezin suprug Zlatko Taritaš bio zaposlen u državnoj tvrtki Plinacro u vrijeme dok je ona bila u Vladi. Štoviše, čim su novinari to otkrili, Taritaš je dao ostavku. Ali ne treba ga žaliti, jer je brzo dobio posao u Lukoilu, a plaća mu je – prema službenim podacima iz imovinske kartice Anke Mrak Taritaš - 24.819 kuna neto.
- Zlatko Taritaš morao je dati otkaz u Plinacru zbog sumnje da je u njegovom zapošljavanju kumovala njegova supruga, koja je u trenutku kad je on dao otkaz bila ministrica graditeljstva. A silom te funkcije, ona je bila i predsjednica Skupštine Plinacra. Iz prve ruku znam da i ona i njen suprug Zlatko njegovo zaposlenju na dobro plaćenom poslu u Lukoilu barem jednim dijelom trebaju zahvaliti i meni. Time, naravno, nipošto ne aludiram da Zlatko nema potrebna znanja za obavljanje tog posla. Ali činjenica je da smo mu barem malo pomogli – kaže u neslužbenom dijelu razgovora za Magazin jedan od utjecajnijih ljudi u HNS-u. Stranci koja je poznata da se brine o svojim ljudima, pa i pomaganjem u traženju poslova.
- A što da vam kažem na to, mogli su onda i posredovati da dobije otkaz nakon što sam otišla iz HNS-a. Mislim da ljudi kada se rastaju trebaju ostati dostojanstveni i korektni tijekom i nakon rastave. Ja sam o HNS-u mogla svašta govoriti, ali nakon odlaska iz stranke nisam se njima željela baviti i neću ni ubuduće – poručila je anonimnom izvoru iz svoje bivše stranke Anka Mrak Taritaš u razgovoru za Magazin.
Ali vratimo se mi na imovinsku karticu Anke Mrak Taritaš u kojoj su trenutno upisana tri stana u Zagrebu, tri garaže, jedan poslovni prostor i šuma (jedna polovina vlasništva) kod Bjelovara procijenjena na 100 tisuća kuna. Pored toga, stanove u Zagrebu imaju i obojica njezinih sinova, koje su im darovali ona i suprug Zlatko Taritaš.
“Nemam što kriti”
- Hajdemo od početka. Kad sam iz Bjelovara došla studirati u Zagreb (na Arhitektonski fakultet), živjela sam u stanu od svojih roditelja. Kasnije, čini mi se 1981. godine, kupili su mi stan u Vlaškoj ulici. To možete vidjeti i iz gruntovnog izvatka. A moj suprug je jednako tako kada smo se oženili 1983. godine imao stan u Vrapču. Dakle, startali smo sa stanom u Vrapču i stanom u Vlaškoj, u kojem smo i živjeli. Kasnije smo stan u Vrapču prodali i za taj novac kupili smo stan u Mošćeničkoj ulici. Od nasljedstva preminulog oca (prije 18 godina) i sredstvima mog supruga zarađenima u privatnom sektoru, u kojem je stalno radio, kupili smo stan na adresi Višnjevac 4. Za vrijeme radnog vijeka kupili smo, dijelom gotovinom, dijelom kreditom od sto tisuća eura, stan u Ljudevita Posavskog.
Moj suprug je naslijedio i stan u Bulićevoj ulici. I to se sve dogodilo prije nego što sam ja uopće ušla u politiku. Sadašnja situacija je sljedeća: Stan u Vlaškoj 81, koji su meni kupili roditelji, ja sam poklonila jednom sinu. Drugom sinu sam poklonila stan u Ljudevita Posavskog. Suprug i ja živimo danas u stanu u Bulićevoj ulici, te imamo još stanove u Mošćeničkoj (na Trešnjevci) i Višnjevcu. Jednog dana ja ću, kad nažalost moja mama ode, naslijediti od nje još i kuću u Bjelovaru, jedan stan u Zagrebu i kuću na moru. To je tako, nemam ja što kriti niti se opravdavati – objasnila je kronologiju Anka Mrak Taritaš.
Osvrnula se i na sudski spor s Branislavom Brizarom, građevinskim poduzetnikom, vlasnikom tvrtke Ing-grad, koja je bila angažirana u obnovi Gunje nakon katastrofalne poplave, a za vrijeme dok je resorna ministrica graditeljstva bila Anka Mrak Taritaš. Brizar je 2017. godine javno optužio supružnike Taritaš da su mu ostali dužni 300 tisuća kuna (od ukupno 644 tisuće kuna) za poslove koja je njegova tvrtka izvela na uređenju stana u Bulićevoj ulici, u kojem i danas žive Taritaši.
- Prvo, Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa je utvrdilo da nisam u sukobu interesa (o navodnoj vezi preuređenja stana i obnove Gunje). Naša odvjetnica rješava taj spor s g. Brizarom – rekla je Mrak Taritaš, a potom priznala da je pogriješila kada novinarima odmah nije rekla cijelu istinu o preuređenju stana i sporu oko iznosa računa koji je dogovoren, odnosno koji treba platiti.
Kratko i u HSU
- Ta je priča od početka krenula lošim smjerom. Ugovor smo imali na posve drugi iznos od onog koji je naveden u računu koji je javno objavljen i smatrala sam u to vrijeme da su svi troškovi podmireni. Mogla sam i trebala sam znati sve odmah na početku. Nažalost, nisam jer se sve izdogađalo u jednom danu. Nisam ništa skrivala, ali znam da bi bilo puno bolje da sam odmah imala sve informacije i to rekla - kaže Mrak Taritaš.
Jutarnji list prije nekoliko dana otkrio je da je Anka Mrak Taritaš u vrijeme dok je bila ministrica graditeljstva samu sebe imenovala predsjednicom ispitnog povjerenstva za polaganje stručnog ispita za područje arhitekture i za to je u četiri godine dobila ukupni honorar u visini 38.950 kuna neto, a da taj novac nije prijavila u imovinskoj kartici. Mrak Taritaš se odmah ispričala i preuzela odgovornost za svoj propust, ali je jednog našeg sugovornika iz Amsterdamske koalicije to podsjetilo da ona, kako kaže, jako vodi računa o svakom novčiću.
- Nakon izbora za zagrebačku Gradsku skupštinu 2017., na kojoj je Anka Mrak Taritaš mandat osvojila kao članica HNS-a, nastao je problem jer se odmah nakon tih izbora HNS podijelio. Ona je sa skupinom kolega krenula u osnivanje nove stranke (GLAS), ali u tom intermezzu održavala se konstituirajuća sjednica Gradske skupštine. Kako Anka ne bi novac koji stranke redovno dobivaju na račun osvojenih mandata (i koji se dijeli sukladno stranačkoj pripadnosti na dan konstituiranja) ostavila HNS-u, tada već svojoj bivšoj stranci, zamolila nas je da se privremeno učlani u Hrvatsku stranku umirovljenika. Mi smo joj izašli ususret i potpisali ugovor o suradnji tako da smo joj novac koji smo dobivali zbog toga uredno prosljeđivali za njezin rad u Skupštini. Nije tu ništa protuzakonito, ali pokazuje da vodi računa o svakoj kuni - kaže naš sugovornik.
I na koncu razgovarali smo s Ismarom Avdagićem, glasnogovornikom GLAS-a i osobom koja je s Mrak Taritaš bila u istom timu još od početka njezine kampanje za gradonačelnicu Zagreba.
- S Ankom Mrak Taritaš počeo sam surađivati 2014. nakon što je postala predsjednica zagrebačkog HNS-a jer je u tom trenutku bila jedina svijetla točka jedne stranke u propadanju. Reputacija HNS-a bila je na najnižoj mogućoj razini i angažman Anke Mrak Taritaš bio je posljednji pokušaj da se spasi što se spasiti da. Vidio sam je kao normalnu osobu, s dvije noge na zemlji, lišenu bahatosti i taštine, osobu koja ne mora biti uvijek najpametnija i u pravu i koja je spremna priznati svoju pogrešku. Imala je i onda i danas veliko povjerenje u nas kao svoje najbliže suradnike i taj odnos je prerastao u prijateljstvo lišeno svake formalnosti.
Takvi ljudi su rijetka pojava u hrvatskoj politici, a Ana je takva ostala i do danas. Uporna je i nikad se nije predala ni kad ju je stranka, kao najuspješniju ministricu Milanovićeve Vlade, dva puta javno ponizila tako što ju je stavila na 8. mjesto na listi. Osim toga svoj integritet je dokazala i činjenicom da je odbila sudjelovati u najvećoj prevari birača u povijesti hrvatske demokracije u režiji HNS-a i HDZ-a. Da joj je bio važniji vlastiti privatni interes i da je htjela ići linijom manjeg otpora, danas bi bila ministrica u ovoj ‘frankenštajn vladi’ HNS-a i HDZ-a - zaključuje Ismar Avdagić.