Statistički su podaci obično dosadno štivo i skloni smo ih preletjeti bez zadržavanja čak i kad su i na prvi pogled dramatični. Ali ponekad ipak treba zastati. Recimo, nedavno objavljeno istraživanje o žrtvama seksualnog nasilja u Hrvatskoj kaže da su tijekom 2016. godine 98% žrtava bile žene. Štoviše, 90% njih bile su - djevojčice. Pa ako nam ovi postoci ne govore dovoljno ili ostajemo ravnodušni misleći da nas se ne tiču, pokušajmo jedan trik: zamislimo u toj situaciji svoju kćer, sestru ili rođakinju i odmah ćemo brojke gledati drukčije. Neće više biti apstraktne, nego ćemo iza svake vidjeti nasilno promijenjen život.
Kako statistika odjednom može oživjeti ne samo u mašti nego i na ulicama pokazuju i nedavni protesti žena u Španjolskoj. Naime, prošli tjedan javnost je uznemirila jedna presuda. Optužena su petorica mladića koji sebe slikovito nazivaju “vučji čopor”, među kojima je jedan bio policajac, a drugi vojnik. Oni su u vrijeme festivala borbe bikova u Pamploni prije dvije godine silovali mladu djevojku i to snimili. Ipak, djevojka je našla snage da ih prijavi i već su sljedeći dan uhićeni. Suđenje je izazvalo veliku pozornost i puno prigovora, primjerice unakrsnom ispitivanju žrtve umjesto počinitelja.
Znakoviti su i argumenti obrane. Naime, na snimci se vidi da djevojka nije pružila otpor, nego je cijelo vrijeme bila ukočena i zatvorenih očiju, što je obrana optuženika protumačila kao znak pristanka. Njezina je obrana, međutim, tvrdila da je ona bila previše prestrašena da bi reagirala ikako drukčije osim potpunom pasivnošću. Zatim, zamjera se sudu i da je kao dokaz da žrtva nije bila dovoljno snažno traumatizirana prihvatio fotografije privatnog detektiva kojeg su unajmili optuženi. Detektiv je slijedio djevojku nekoliko dana i snimio je nasmiješenu, u društvu prijatelja.
Slučaj “vučjeg čopora” već je tijekom suđenja postao neka vrsta #metoo za Španjolsku, a tisuće ljudi podupirale su žrtvu ujedinjeni sloganom “Yo te creo” (Vjerujem ti). A kad je nakon pet mjeseci razmatranja donesena presuda, izazvala je snažne reakcije i proteste javnosti. Naime, iako je tužiteljstvo tražilo 22 godine zatvora za svakog od petorice “vukova” zbog silovanja, sud je ipak njihov postupak okarakterizirao kao lakši prijestup, odnosno, prema njihovom zakonu, seksualno zlostavljanje.
I tako su dobili po devet godina zatvora, moraju platiti i 10.000 eura odštete svaki, a policajac je dodatno kažnjen jer je žrtvi ukrao mobitel. U obrazloženju stoji da je žrtva bila “pasivna ili neutralna”. Suci smatraju da nije primijenjena sila pa se prema španjolskom zakonu to ne smatra silovanjem. Ukratko, djevojka je trebala pružiti otpor, trebala se braniti od čopora. A da bi nepravedna i okrutna presuda bila još više ponižavajuća za žrtvu, jedan od sudaca izjavio je da je svu petoricu trebalo osloboditi i kazniti samo jednog za krađu telefona!
Svi znaju da pravo i pravda nisu isto, ali ovo je ipak bilo previše. Stotine žena demonstriralo je pred sudom noseći napise “Vjerujemo ti!”. Ne samo u Pamploni, nego i u Madridu, Barceloni, Valenciji, Alicanteu i drugim gradovima govorilo se i izvještavalo samo o tome. Na tren je zaboravljena Katalonija, a deseci tisuća građana izišli su na ulice i protestirali “protiv patrijarhalnog sudstva”. Nosile su se parole “Ovakva pravda je sr....!”, “To nije napad nego silovanje!”, “Sramota! “ i “Ne znači NE!”. Čak je i španjolska policija tvitala “Mi smo s vama”.
Žene su se masovno identificirale jer je svakoj od njih bilo lako zamisliti kako je to kad te okruži pet muškaraca s jasnom namjerom, pa čak i kad je ne ostvare. Kako se ta djevojka može - a isto pitanje vrijedi i za onu iz gornje hrvatske statistike - suprotstaviti svojim silovateljima? Pokušajmo još jednom upotrijebiti maštu pa zamislimo da se, recimo, onaj sudac koji je rekao da bi silovatelji trebali biti oslobođeni nađe u identičnoj situaciji, okružen s pet muškaraca koji ga žele silovati. Bi li se taj muškarac usudio suprotstaviti petorici ako nije Bruce Lee?
Možda je bit slučaja najbolje sažela novinarka El Paisa Luz Sánchez-Mellado, koja se upitala “Što da kažem svojim kćerima? Da, ako im se ovako što dogodi, budu pasivne da ih ne bi ubili? Ili da se, poput mučenica, odupru kako bi dokazale da se ne slažu?”
Prošlog 8. marta u Španjolskoj je štrajkalo oko pet milijuna žena u 120 gradova, na poslu i u kući, da pokažu kako je to kad žene ne rade jedan jedini dan. Nadajmo se da će te iste žene izboriti bitku za promjenu zakona. Španjolska je jedna od zemalja s najmanje silovanja i nasilja nad ženama u EU, a uloga medija u osvještavanju javnosti zaista je velika. Dosadni i tužni statistički podaci pokazuju da se silovanja ne događaju samo u Španjolskoj, ali njihovi građani imaju hrabrosti zbog toga izići na ulice. Kod nas je tako što teško i zamisliti.