Četiri su mjeseca prošla od početka novog mandata naših gradonačelnika i gradonačelnica. Vrijeme je to koje je i po Zakonu o sustavu strateškog planiranja, kao i po logici dobrog upravljanja, trebalo biti namijenjeno jasnoj definiciji potreba te određivanju strateških i operativnih smjerova za razvoj grada.
No, iskustvo nas uči da su gradske uprave pritom opterećene pripremom, a još više provedbom brojnih velikih infrastrukturnih projekata. Često zbog tog velikog opterećenja ne uspijevaju dignuti glavu i pogledati oko sebe, a kamoli u budućnost.
Tako smo došli do situacije da se u lokalnom razvoju u Hrvatskoj gradnja infrastrukture pretpostavlja razvoju društvenih usluga. U isto vrijeme već sada, a posebno ubuduće, u hrvatskim gradovima možemo očekivati puno veći nedostatak ljudi nego nedostatak prostora.
Bez stanovništva nema ni gradova
“Svi drugi razvojni aspekti podređeni su imperativu zadržavanja stanovništva. Zašto? Vrlo jednostavno, bez stanovništva nema ni gradova”, govori Ivana Novoselec, članica Uprave i voditeljica odjela priprema projekta javnog sektora u konzultantskoj tvrtki IMPULS savjetovanje.
Prema Eurostatu, Hrvatska spada među zemlje EU s najvišim očekivanim padom broja stanovnika u idućim desetljećima. Demografske promjene ipak se razlikuju po regijama: nastavlja se iseljavanje iz ruralnih područja u gradove te iz manjih urbanih sredina u metropole. Glavni gradovi EU, uključujući Zagreb, očekuju rast stanovništva, dok će većina drugih gradova bilježiti pad. Tako će Zagreb i veći gradovi morati osigurati funkcionalan prostor i usluge za rastuće stanovništvo, dok će manji gradovi i ruralna područja imati izazov zadržavanja ljudi i skrbi za sve stariju populaciju.
“Upravljanje klimatskim promjenama kroz ozelenjavanje i osjenjivanje, priuštivost stanovanja i razvoj društvenih usluga, sve su to alati za privlačenje i zadržavanje stanovništva”, dodaje konzultantica Ivana Novoselec, koja je magistrirala na Sveučilištu u Cambridgeu te se specijalizirala za rad s institucijama javnog sektora, uključujući investicijsko savjetovanje i organizacijski razvoj.
Zato će gradovi koji imaju dobre škole, bolnice, domove zdravlja, sadržaje za mlade i druge društvene usluge biti u dugoročnoj prednosti pred drugima.
Privlačenje radno sposobnog stanovništva kreće s dobrim uslugama. No ta logika intervencije podsjeća na priču o barunu Műnchhausenu koji je samog sebe za kosu izvukao iz bare. Jedinice lokalne samouprave moraju se iz problema izbaviti resursima čiji ih je nedostatak i doveo u nevolju.
Treba osigurati - nadstandard
“Moj je savjet krenuti od jednog sektora u čiji će se razvoj ljudskih resursa puno uložiti i osigurati nadstandard, ne bi li on privukao i druge. Ako razvijemo odlične vrtiće i škole, liječnici će možda radije doći živjeti i raditi u našem gradu. Ako imamo odličan dom zdravlja i socijalne usluge za starije, nastavnici će možda radije ostati ili doći k nama. Gradovi pritom moraju izići iz svoje zone komfora pa i fiskalnih ograničenja i upregnuti dodatna izdavanja za nadstandarde”, ističe Novoselec, dajući kao primjer poticaje koje neka mjesta već pružaju liječnicima.
Uz stanovništvo se vežu i dva povezana pojma koja su poznata svim lokalnim čelnicima - priuštivo stanovanje i migracije.
No, prije nego svi krenu raditi istu stvar, treba se pitati imamo li svi isti problem. Indeks priuštivosti stanovanja (koji bi poželjno bio do 10) u Dubrovniku je 31,6, u Splitu 26, u Zagrebu 14,8, a u Vukovaru poželjnih 4,6. Koreliran je tome udio praznih stanova, koji varira od 36% u Šibensko-kninskoj i 34% u Ličko-senjskoj do 19% u Zagrebačkoj i 20% u Međimurskoj županiji. Što nam to govori? Jedan dio gradova morat će primarno uložiti trud da na tržište dovede prazne stanove i privuče u njih stanovništvo, dok oni veći, bogatiji i turistički usmjereni moraju graditi stanove za priuštivi najam.
Privremeni radnici ili susjedi i kolege?
“Gradovi koji imaju nisku potražnju i puno praznih stanova moraju sami, uz nedostatan fiskalni pritisak poreza na nekretnine, osmisliti mehanizme za njihovo oživljavanje. Ali to je izazov vrijedan truda. Aktivacija napuštenih nekretnina u jezgrama naših malih gradova ne znači samo stvaranje stambenog prostora, nego i vraćanje dinamike u gradska središta. A ona i jest temelj urbaniteta i bitan element privlačnosti grada za život”, kaže konzultantica Ivana Novoselec.
Unatoč desetljećima negativnog prirodnog prirasta, Europa bilježi blagi rast stanovništva zahvaljujući migracijama: u 2024. uselilo je 7 milijuna ljudi - 4,3 milijuna više nego što ih se odselilo. Sličan trend vidi se i u Hrvatskoj: migracijski saldo je 2022. bio +11.600, a 2023. +30.200. Procjenjuje se da Hrvatska godišnje primi oko 170.000 stranih radnika, većinom iz Azije, na privremenim poslovima. O toj populaciji lokalne vlasti znaju malo, a javna politika je često zanemaruje, iako ona može biti ključna za očuvanje gospodarstva, mirovinskog i zdravstvenog sustava.
Hrvatska gospodarska komora procjenjuje da će Hrvatskoj do 2030. nedostajati 450-500 tisuća radnika. Dolazak stranaca stoga nije više pitanje izbora, već pristupa. Hoćemo li ih tretirati kao privremene radnike ili kao susjede i kolege?
“Integracija je ključna. Gradovi igraju presudnu ulogu kroz prostorno planiranje, obrazovanje, jezik i kulturne sadržaje koji uključuju doseljenike. Ako se lokalno ne posvetimo integraciji, riskiramo gubitak mladih i produktivnih stanovnika, pa i društvene probleme. Gradovi koji danas pametno oblikuju politiku integracije dugoročno će biti privlačnija mjesta za život”, tvrdi Ivana Novoselec.
Bez ljudi nema razvoja gospodarstva
Naravno, ne treba zaboraviti ni na gospodarski razvoj u uvjetima snažne centralizacije gospodarstva u glavnom gradu i turistifikacije cjelokupne ekonomije. Uostalom, gospodarstvo je u začaranom krugu povezano uz demografiju. Bez posla, ljude se ne može ni privući ni zadržati, a opet - bez ljudi nema razvoja gospodarstva
Novoselec savjetuje: “Moramo biti svjesni da se ne može krenuti ni iz čega, iako primjer Novske pokazuje da je, uz velik angažman fondova EU, moguće stvoriti gaming hub i mali ekosustav. Većina gradonačelnika treba ipak prvo realno procijeniti niše u kojima njihove sredine već imaju razvojnih prednosti. To često znači suočiti se s vlastitim ograničenjima: propalim industrijama, neriješenim imovinsko-pravnim odnosima i nedostatkom ljudi, ali i identificirati naslijeđene resurse i snage (prirodna bogatstva, postojeće tvrtke, stručnjake i obrazovni potencijal) te na temelju njih tražiti nišu za inkrementalne pomake. Tek kad se prepozna početna prednost, moguće je sustavno graditi ekosustav specijaliziranog gospodarstva.”
Dokumenti sami za sebe nisu dovoljni
Lokalni razvoj treba, dakle sustavno planirati, a vrijeme obavezne pripreme gradskih Provedbenih planova dobar je trenutak za to. No, pisanje dokumenata nije samo po sebi dovoljno. Svaki strateški dokument trebao bi biti izraz političkog smjera i plod uključivanja svih relevantnih aktera - inače ostaje mrtvo slovo na papiru.
Istovremeno, na vidiku su i konkretne prilike za akciju: najavljuju se novi EU natječaji za razvoj zelene infrastrukture u gradovima, energetsku obnovu javnih zgrada i digitalizaciju lokalnih usluga. To mogu biti prvi koraci u ostvarivanju odabranih strateških smjerova.
“Najvažniji je savjet gradonačelnicima i gradonačelnicama: žele li biti upamćeni kao osobe koje su svoje gradove odvele u svijetlu budućnost, neka ne grade zgrade koje će zjapiti prazne, nego neka promisle koje to strateške promjene njihov grad treba napraviti sada da bi za 20 godina bio ispred ostalih”, zaključuje Ivana Novoselec, članica Uprave i voditeljica odjela priprema projekta javnog sektora u konzultantskoj tvrtki IMPULS savjetovanje.
Sadržaj nastao u suradnji s konzultantskom tvrtkom IMPULS savjetovanje
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....