Pušile smo marihuanu i Martinez me počela dirati, prvo po grudima, a onda me potpuno svladala. Na silu me, bez mojega dopuštenja, oralno zadovoljila, a onda me silovala seksualnom igračkom. Da, moguće je da djevojka siluje djevojku, meni se baš to dogodilo”, objavila je na društvenoj mreži mlada pjevačica Timothy Heller. Napadačica je u ovom slučaju bila njezina tadašnja prijateljica iz šoubiz voda Melanie Martinez.
Mučna scena odigrala se prije nekoliko godina. Ono što u nekom od brojnih nastavaka muči glavnog junaka “Potrage za izgubljenim vremenom”, naime da njegova djevojka tajno ulazi u odnose s drugim ženama, i to s onima koje nisu u poziciji (jer su niže na društvenoj ljestvici) da joj kažu “ne”, izronilo je tako pred nama u jednom suvremenom slučaju, u kojem djevojka dopusti drugoj da joj napravi nešto na silu, po svoj prilici kako ne bi “pokvarila” njihovo prijateljstvo. U međuvremenu, oglasila se i Melanie Martinez koja negira bilo kakvu silu u njihovu seksualnom odnosu i podcrtava zajednički pristanak. Htjeli ili ne, našli smo se u sivoj zoni.
U nas još neratificirana Istanbulska konvencija primarno se bavi nasiljem nad ženama, koje je jasno definirano kao nasilje muškaraca nad ženama. I doista, u većini slučaja muškarac je taj koji, zato što je tjelesno jači, a to mu dopušta i njegova društvena uloga, provodi nasilje nad ženom. Prateći crne kronike redovito se srećemo s takvim situacijama. Muž prebije ženu jer mu je prigovorila da je pijan ili žena nakon duge šutnje prizna da ju je zlostavljao njezin suprug koja je pritom na visokoj poziciji pa bi samim time trebao biti uzor širem susjedstvu. Slični su se scenariji odigrali među protagonistima i lijeve i desne opcije. U oba primjera visokopozicionirani muževi izjavili su da njihove žene lažu, bez obzira na to što u jednom slučaju postoji čak i snimka.
Tu je i nedavni mračni događaj u kojem je muškarac ubio lijepu mladu ženu po svoj prilici zbog toga što je odbila ući u vezu s njime. To što je potom presudio sebi baš i nije neka utjeha. Postavlja se pitanje odakle mu oružje. U prizorima kućnog zlostavljanja nerijetko sudjeluju djeca, bivajući pritom i sama zlostavljana. Uglavnom se o svemu šuti. Zlostavljač sutradan mirno nastavlja sa svojim poslom, ponekad i društveno odgovornim. Nasilnik može biti niskokvalificirani radnik ili visokokvalificirani biznismen, sveučilišni profesor ili radnik na traci. Uz fizičko zlostavljanje, tu su i verbalno maltretiranje, povišeni tonovi, pucanje stakla, razbijanje namještaja. Nekad je dovoljno da nekoga ne možete “skinuti” s telefona pa da se osjetite žrtvom. Najčešće jači maltretiraju slabije, muškarci žene i djecu. Međutim, što se događa u sivoj zoni, naime, kada žena maltretira ženu ili žena muškarca?
Nije točno da je ženama nasilno ponašanje strano, da su one samo krhka bića koja na svakom koraku netko muči. Iskustvo pokazuje da postoje majke koje zlostavljaju svoju djecu i/ili muževe na ovaj ili onaj način. Postoje žene koje mrcvare svoje ljubavnike. Poznavala sam ženu koja je udarcem iščašila vilicu svojem ljubavniku koji se uporno odbijao razvesti. Čovjek je završio na Hitnoj. Kasnije se razveo. Prilično radikalna mjera, priznat ćemo. Već pomalo star film s tada slavnom Demi Moore i Michaelom Douglasom u glavnim ulogama priča nam o šefici koja seksualno zlostavlja svojeg zaposlenika. Ne znam kome bi danas palo na pamet nešto takvo. Pa ipak, i o tom nasilju treba progovoriti.
Tim je zanimljiviji slučaj mlade Timothy koja je prilično vjerno opisala svoj mučni doživljaj s Melanie. “Ona laže”, odgovorila je prijateljica. Možda laže. A možda govori istinu. Kako u ovom slučaju, tako i u ostalima: treba zaštititi ženske žrtve od muških nasilnika, ali i muške žrtve od ženskih nasilnica, kao i ženske žrtve od ženskih nasilnica. Tek tada ćemo cjelovito odgovoriti na problem nasilja.