Kada su čuveni novinari Washington Posta Carl Bernstein i Bob Woodword otvorili aferu “Watergate”, koja je koštala glave i predsjednika Nixona, informacije su dobivali od “dubokog grla”. Netko iz sjene dostavljao je povjerljive podatke i iskoristio utjecajni medij za svoj cilj! Istu metodu koristi i akcija “Offside 2”, koja je prikazala hrvatski nogomet kao “moralnu podrtinu”, marionetu u mreži kladioničarske mafije, a sve njegove velike rezultate je svrstala u rubriku “aplauz žalosnom varalici”.
Sve što se događa u toj akciji, vrlo je čudno. Njemačka policija je ozbiljna policija, ali kladioničarsku hobotnicu gura prema prljavom, korumpiranom i prijetvornom Bizantu (Balkanu), iako je “čudovište” začeto u Berlinu, a među glavnim akterima, osim Hrvata, bio je Nijemac Hoyzer, berlinski kafe bar “King”, da bi se u konačnom zbiru među akterima prljave rabote u naslovnim ulogama našle hrvatske nogometne svetinje Dinamo i Hajduk!
Sportske novosti su vrlo ozbiljan sportski list, iza kojega je više od 60 godina tradicije. Oni su “Biblija” sportskog novinarstva, naš L’Equipe, koji nikada nije bio sklon senzacionalizmu. Ako se i “žutilo”, koje je u zadnje vrijeme postalo trend, naselilo na stranice tog lista, ozbiljnost i dignitet vratio je Zvonimir Boban. I zato ne vjerujem da bi glavni urednik Robert Šola tako grubo pogriješio i stavio na kocku ugled jednog lista i njegovih 60 godina zbog jedne sumnjive informacije. Jer, ako se dokaže da je sve bila gola laž, list bi se mogao čak i ugasiti i zato vjerujem da je “duboko grlo” Roberta Šole pouzdan partner. U cijeloj priči pomalo komična i licemjerna je jedna tehnička neozbljnost; na naslovnoj stranici SN kreće se u obračun s kladioničarskom mafijom, a na zadnjoj stranici reklamiraju internetsko klađenje. No, od nečega se mora i živjeti, a danas se jedino možete pouzdati u platežnu sposobnost politike i mafije...
Nikada nisam bio u kladionici, jer znam da je tamo najteže pronaći vrata na kojima piše izlaz, ali, siguran sam da kladioničarska mafija postoji. Oni su u tami, nevidljivi su i imaju “dojave” čak i iz druge finske lige u hokeju na ledu. Međutim, ne mogu povjerovati da bi se Zoran Mamić zbog “šake eura” spustio tako nisko. Jer, Zoran Mamić ima sve; mlad je, bogat čovjek, iza sebe ima i nastup na svjetskom prvenstvu, broncu iz Francuske, bogatu nogometnu biografiju i mjesto u Dinamovoj povijesti. Zadnju sezonu u Dinamu je odigrao za pamćenje. Kao sportski direktor Dinama vukao je uspješne i manje uspješne poteze, ali, to se događalo i Alexu Fergusonu i Manchester Unitedu, koji je znao baciti malo ozbiljniji novac u vjetar nego Dinamo. I zato ne mogu povjerovati da bi čovjek, koji ima sve, moralno posrnuo za neki sitnež!
Ne vjerujem ni da bi se daruvarski sudac Bruno Marić, čovjek od izuzetnog utjecaja u svom gradu, “prodao” za tisuću eura. Pa to je tek malo bolja napojnica u boljem restoranu. Ne vjerujem, odnosno ne želim povjerovati ni da postoje ljudi koji su u stanju prodati najsvetije - emocije! A Dinamo i Hajduk su hrvatske sportske svetinje i ne mogu povjerovati da bi se netko usudio “krasti iz kaleža”. I još na ispitivanju biti toliko “drzak” i tražiti svjedočenje uz detektor laži...
Mnoge stvari u ovoj priči ne drže vodu, ali će poslužiti Zdravku Mamiću za obračun s njemu toliko “dragim” institucijama i kritičarima. Između ostalih, u svojoj tiradi okrznuo je i moju kuću, tvrdeći da mu je “EPH namjeravao oteti Dinamo”. Da je to istina, ja bih sasvim sigurno nešto o tome znao! Ali, moj gazda nikad nije nazvao i naredio “udri po Mamiću”. Nikad mi nije sugerirao da stavimo pod povećalo bilo koga iz sportskog svijeta, samo mi je jednom u prolazu rekao da je razočaran što se Dinamo odlučio za sponzorstvo Večernjeg, a ne Jutarnjeg lista. No, znam također da je drugi čovjek firme Stipe Orešković svojedobno bio član Dinamove uprave, da je 1984. godine sudjelovao u dovođenju Tomislava Ivića i on zna da je Dinamo, unatoč sjajnoj fasadi, vreća bez dna, makar izvana izgleda kao tvornica novca...
U cijeloj priči najveći misterij je ponašanje vrhuške Hrvatskog nogometnog saveza, koja se brani šutnjom, koja i dalje uporno gura glavu u pijesak, makar je “pola izvršnog odbora” po zatvorima zbog privrednog kriminala i seksualnog prijestupništva, a slučaj je poslužio i Ivanu Brlekoviću za “kućni obračun” s vječnim i nepoderivim Zorislavom Srebrićem. Benzinom je pokušao pogasiti vatru i Slaven Bilić, izjavivši - “u hrvatskom nogometu se događa svašta”. Događa se i u engleskom. Zna se da se Sir Alex Ferguson kladi na Gibraltaru i da svake godine jedna utakmica Manchester Uniteda završi “čudnim rezultatom”.
I zato me čudi neodlučnost i oklijevanje predsjednika i glavnog tajnika HNS-a, čije bivše izbornike, direktore i reprezentrativce ispituju inspektori Uefe na temelju nagađanja njemačke policije, koja je zbog kladioničarske strasti braće Šapina iz berlinskog kafe bara “King” stavila pod sumnju cijeli hrvatski nogomet. Vlatko Marković i Zorislav Srebrić ne mogu se skrivati, gurajući glavu u pijesak, već moraju u Nyonu i Berlinu razjasniti stvar i povući poteze. Pa ako je toliko prljav i pokvaren, ako je hrvatski nogomet “slika Doriana Graya”, treba ga baciti u - amaterizam! A ako je postao pista kladioničarske mafije - i rasformirati! To je njihova moralna obveza. Moraju se prestati ponašati kao u poslovici: “Jedino vjerujem da - ništa ne vjerujem!”
Trudit će se protiv Hajduka biti najbolji
U sjeni afera, koje su hrvatski nogomet pribile na stup srama, u tišini se odvijao povratak Ante Rukavine u našu ligu. U četvrtak navečer iz Atene je stigao u Zagreb, uvjeren da je Dinamo njegova nova šansa. Na njegovom dolasku inzistirao je Velimir Zajec, koji je, prodajom Mandžukića, ostao bez klasnog napadača, a na tržnici se za “sitniš” ne može dobiti poznato ime, koje će biti uteg na vagi.
Čim je sletio, želio je razjasniti jedan detalj:
- Prije nekoliko dana objavljena je u hrvatskom tisku jedna moja neugodno intonirana izjava: ‘Ne vidim se u Dinamu!’ Nije to bila odbijenica, već time-out. Morao sam se srediti, razmisliti, razgovarati i s trenerom Panathinaikosa. Rekao mi je da nisam njegova prva opcija, da su ispred mene i Cisse i Govou.
- Kako ćete doživjeti utakmice s Hajdukom?
- Kao profesionalac, koji će učiniti sve da moja momčad pobijedi! I pokušat ću biti najbolji baš na tim utakmicama!
U posljednji čas je pobjegao iz Grčke, gdje vlada potpuni kaos. Kaže da je, osim želje za nogometnom afirmacijom, presudila i želja Velimira Zajeca, koji je inzistirao na njegovom dolasku! I perspektiva mlade Dinamove momčadi, koja nije bez izgleda ni u Europi!
Ne daj se, Zeko, blizu si Lige prvaka
Možda je u Maksimiru bilo većih nogometaša od Velimira Zajeca, neki su, poput Bobana, Šukera i Prosinečkog, osvajali Lige prvaka, ali, samo se Zajeca moglo usporediti s Beckenbauerom, igrao je u reprezentaciji svijeta s Cruyffom, a jedini je, kao trener Dinama, pobjeđivao u Ligi prvaka. I rekao “ne” Pantovčaku kad su htjeli spaliti Dinamovo ime.
Vratio se u Dinamo kada su svi digli ruke od “modrih”. Bio je trener u Ateni i Portsmouthu i svugdje je jednostavnije nego vratiti se u Maksimir. I vratiti nogomet i publiku na podrtinu od stadiona. Kada je prvi put bio trener Dinama, tada Croatije, pobijedio je Porto i Ajax te remizirao s Olympiacosom. Ali, tada je imao Mihaela Mikića, Josipa Šimića i Joška Jeličića, a danas ima Sammira, Badelja i Rukavinu, te hrpu nadarenih klinaca, kojima treba njegovo strpljenje, ali i strpljenje publike i klupskog vodstva.
Vjerojatno zna da su za Dinamo opasne uzvratne utakmice, da su u Maksimiru obično kretali s minusom od jednog gola. I protiv Salzburga je Dinamo imao kapital (1-1) pa ispao. I Koper je poveo, i Ajax i Anderlecht i Temišvar i Salzburg. Da “Zeko” zna za taj hendikep, govori i njegov poziv publici da podrži Dinamo protiv Šerifa. “Ne daj se, Zeko!” U slučaju pobjede nad Moldavcima, na korak si do Lige prvaka.
Zašto nemamo Rinata Ahmetova
Ne znam kako je vlasnik Šahtjora, Rinat Ahmetov, zaradio prvi milijun, ali njegovo nogometno carstvo me impresioniralo. Posebno stadion, koji u noći, osvijetljen u plavo, blješti kao svemirski brod. Ne znam ni ime arhitekta koji je nacrtao taj 400 milijuna eura vrijedan stadion, ali bih ga rado doveo u Maksimir i pitao - što možete napraviti od ovoga? Vjerojatno bi me pitao: “Je li čovjek, koji je konstruirao ovu nakazu, studirao arhitekturu?” A ja bih rekao: “Po nacrtima amatera koji je ovo projektirao, gradit će se aerodrom u Donjecku”. Jer, IGH je navodno prodao projekt zagrebačkog aerodroma Donjecku! Hoće li i taj aerodrom imati “velški krov” i crveni tepih na daljinski, kako su to zamislili u Maksimiru?
Maksimir i Donbass Arena! Dva svijeta. Štagalj i dvorac. Jedan u srcu srednje Europe, drugi na istoku. Tamo je Ahmetov, tu Mamić. I Šahtjor je sve jači, nogomet popularniji, Liga prvaka češća, a u Maksimiru sve manje velikih imena i gledatelja i sve više afera.
Zašto HNS nije inicirao izgradnju nacionalnog stadiona? Gdje su milijuni od Modrića, Kranjčara, Eduarda, Ćorluke, zarade od TV prava, premije od europskih i svjetskih prvenstava? Često sam bio advokat nogometne kuće, a sve češće mislim da sam bio - idiot!