Je li konačno, nakon punih 25 godina muke i tegoba, nekadašnja najsiromašnija jugoslavenska republika Makedonija došla do rješenja koje će joj otvoriti vrata euroatlantskih integracija te je lišiti najružnijeg imena - Bivša Jugoslavenska Republika Makedonija?
Nakon sporazuma Kim Jong-una i Donalda Trumpa, u samo nekoliko sati još jedan povijesni čin, ali, kao i za ovaj prvi, tek treba vidjeti njegove učinke te kako će se implementirati i zabilježiti u povijesti - kao nešto dobro ili, pak, fijasko. Do kraja još ima puno prepreka, zamki i podvala.
Ambiciozni i hrabri premijer Zoran Zaev postigao je sporazum s premijerom Alexisom Tsiprasom, odnosno Grcima - koji su sve ovo vrijeme blokirali, kinjili i natezali Makedoniju - oko imena države. Odsad će se zvati Sjeverna Makedonija, jezik će se definirati kao makedonski, a nacionalnost “Makedonac/građanin Sjeverne Makedonije”. Tako Grci napokon priznaju jezik i identitet Makedonaca.
Makedonski korpus se (opet) raskolio - dok jedni viču “Poniženje” i “Predaja” te miniraju sporazum, drugi su odahnuli. Zaev tako postaje ili heroj ili pokojnik. Prema našem mišljenju, on je “racionalni heroj” koji će pokrenuti i pomaknuti Makedoniju s mrtve točke i izvući je iz taloga balkanske septičke jame u kojoj se davi. Otvorit će joj se članstvo u NATO-u, i to vrlo skoro, a moći će početi i pregovarački proces s Bruxellesom. Makedonija zbog zvocanja Grčke nije ušla u NATO s Hrvatskom 2009. godine, a još 2003. dobila je pozitivan odgovor od EU, ali otad je zacementirana u glibu Vardara. Pristupanjem NATO-u i EU Makedonija prestaje biti kronični bolesnik Balkana na čiji se teritorij ili pripadnost stalno ili na mahove bacaju svi njezini susjedi: Bugarska, Grčka, Srbija i Albanija.
Zaev radi salto mortale i već ga je počeo čerečiti dio nabrijane makedonske javnosti koja smatra da se protivljenjem novom imenu brani Makedonija. Opet vječno pitanje - tko je tu izdajnik? Barem je nama u Hrvatskoj sve to déjà vu. Sporazum Zaev-Tsipras trebaju još potvrditi građani Makedonije na referendumu koji će - možemo to, nažalost, konstatirati - biti na “rubu građanskog rata”, ali i sa zakulisnim doskočicama međunarodnih faktora. Prvo, oporbeni konzervativno-nacionalistički VMRO-DPMNE, koji hvata hladovinu kremaljskih tornjeva, već najavljuje prosvjede. Kažu da je Zaev prešao crvenu liniju koju oni brane već 25 godina, ali ne kažu što su oni napravili za tih 25 godina i kakva je perspektiva ako ne naprave taj mučan, ali ključan iskorak. Naime, Zaevu je potrebna dvotrećinska većina za promjenu Ustava kojom bi potvrdio novo ime. Dodatni uteg Zaevu je činjenica da će mu vjerojatnu prevagu na referendumu donijeti albansko stanovništvo čiji su čelnici pozdravili sporazum. To je u ovim uvjetima otežavajuća okolnost koju će koristiti makedonski oponenti da Zaeva dodatno “diskreditiraju” kao neprijatelja.
Iako za Balkan vole reći da je “zadnja rupa Europe”, međunarodni čimbenici prepredeno se motaju. Podrška “borcima” protiv novog imena stigla je, pomalo (ne)očekivano, s panonskih ravnica - od mađarskog “neliberalnog” premijera Viktora Orbána. Zašto se Orbán odjednom zabrinuo za Makedonce jer dosad nije pokazivao neki veliki interes? Je li to možda neka zakulisna igra u kojoj on, kao najpoznatiji putinovac u EU, odrađuje posao za “nekoga”? Jasno je da Rusija ne želi da im i Makedonija, poput Crne Gore, otkliže prema NATO-u i EU jer joj se time prostor na Balkanu sužava samo na Srbiju.
