StoryEditor
Doživotni suputnik

ANA JELUŠIĆ NIKAD OTVORENIJE O BOLESTI KOJA JOJ JE PROMIJENILA ŽIVOT 'Druga djeca su mi se smijala jer su mislili da namjerno proizvodim zvukove...'

 
 CROPIX

Sredinom devedesetih kao klinka sam bila na ljetnim skijaškim pripremama. Išli smo u jednu kućicu na brdu i trener je rekao 'hajde sad svi trčite do gore'. Negdje na tri četvrtine puta pluća su me izdala, nisam mogla udahnuti i samo se čulo glasno škripanje i pištanje. Ostala djeca su se počela smijati jer su mislili da namjerno proizvodim zvukove da ih zabavim. Tada je prvi put netko, odnosno moj trener, ustanovio da bi možda trebala na neke daljnje preglede. Ali, smirilo se i nastavila sam dalje s pripremama za svoju skijašku karijeru – počinje svoju priču Ana Jelušić Black (33), bivša hrvatska skijašica, a danas savjetnica za odnose s javnošću u Švicarskoj.

Kada se prije osam godina povukla iz skijanja zbog astme, mnogima je bilo teško shvatljivo da je ta kronična bolest dovoljan razlog za takav drastičan korak u trenutku kada je imala samo 24 godine.

'Ana jako kašlje cijelu zimu'

- Na početku profesionalne skijaške karijere došla sam u SAD, na vrhove planina gdje je zrak bio jako rijedak i suh. To je bio trigger za mene, toliko sam kašljala i gušila se da mi je na kraju pozlilo i odveli su me u bolnicu na detaljnije preglede. Imala sam 15 godina kada mi je dijagnosticirana astma i onda je krenulo liječenje. Ispalo je da ono što je moja mama cijeli život nazivala 'Ana jako kašlje cijelu zimu' zapravo ima i službeni naziv. Počela sam koristiti bronhodilatatore i nekako se sve skupa držalo pod kontrolom. Nastavila sam trenirati, skijati, postizati dobre rezultate i živjeti pod velikim stresom – priča Ana.

zagreb040107

snjezna kraljica ana jelusic

sljeme snow queen

foto srdjan vrancic

-spo-

-zag-

-desk-
Srđan Vrančić / Hanza Media
Ana Jelušić najbolji rezultat karijere ostvarila je drugim mjestom na Sljemenu 2007. godine
 

Onda je došla utrka nakon koje se sve promijenilo, kada je shvatila da je njen život bitniji od skijaške karijere.

- Noć prije nisam oka sklopila, nisam mogla smiriti kašalj, nisam mogla disati. Bilo je nemoguće udahnuti između napadaja, nisam jela jer jednostavno nisam imala 15 minuta mira od kašljanja. Iduće jutro trener koji je dijelio zid hotelske sobe sa mnom je rekao da nikada nije ovako nešto čuo i da hitno potražim pomoć. Utrka je bila strašno naporna, neprospavana noć je došla na naplatu. Onda sam shvatila da mi hitno treba pauza od skijanja – prisjeća se Ana.

Kada ni nakon godine dana pauze situacija s astmom nije bila bolja, Ana se suočila s najtežim ishodom – mora prekinuti skijašku karijeru, a to je sve čime se ikad željela baviti u životu. Na skijama je od šeste godine, svi su pričali o njenom velikom talentu i proricali joj najviša postolja i najsjajnije medalje.

Zadnji napadaj

- Bilo bi lakše da sam imala slomljenu nogu i zbog toga prekinula karijeru, to bi ljudi više razumjeli. Astma je apstraktna bolest koju je teško objasniti i koja dolazi u raznim oblicima, od blaže do teže, kronične i alergijske. Sjećam se da se pričalo da su me zapravo usporili loši rezultati, a ne astma. Ali kada se na najvišim planinama boriš da dođeš do zraka baš i nemaš previše izbora – govori Ana.

Prije malo više od godinu dana postala je majka djevojčice Nine oko koje joj se sada vrti cijeli svijet. Njena zdravstvena situacija se osjetno poboljšala i terapiju koristi samo po potrebi. No, to ne znači da je prestankom profesionalne skijaške karijere astma potpuno nestala iz njenog života.

- Zadnji napadaj se dogodio prije četiri godine i još uvijek ne mogu vjerovati kako me zatekao nespremnu. Opustila sam se, kao da sam i zaboravila da imam astmu i to mi se obilo o glavu. Trčala sam s koferom i parom skija na zadnji vlak u Genevi. Sprintala sam kao da mi je zadnje u životu i dok sam sjela u vlak počelo je. Kašljanje bez prestanka, gušenje i posvemašnja nemoć. Uhvatila me panika, nisam imala lijekove niti bocu vode, ništa što bi mi barem malo olakšalo. Prišla mi je jedna žena i pitala jesam li dobro i može li mi nekako pomoći. Kao da me vratila iz vrtloga nemoći i panike i sjetila sam se da trebam staviti laktove na koljena i fokusirati se na disanje, nešto što su me učili na Srebrnjaku i što mi godinama nije zatrebalo. Prošlo je, ali me je ova situacija još jednom podsjetila da je moja suputnica, astma, i dalje tu i da naš suživot nije završio – prepričava Ana.

No, itekako vidi razliku između 'normalnog' života i života profesionalne skijašice. Danas živi s puno manje stresa nego u ranoj mladosti – puno hoda, vozi bicikl, vježba jogu i uživa u svojoj djevojčici.

Privatna arhiva
Ana Jelušić Black vodi aktivan život i nakon prestanka skijaške karijere
 

Istraživanja su pokazala da osobe koje boluju od astme nisu posebno ugrožena kategorija kada je riječ o infekciji koronavirusom, ali ako se zaraze puno je veća vjerojatnost da će imati teži oblik bolesti.

- Nisam paničar, ali razmišljala sam logično – koronavirus napada pluća, a moja su slabija zbog astme. Moj suprug i ja rano smo se povukli u izolaciju, imamo tu sreću da oboje radimo poslove koji se mogu raditi od kuće, a Ninu smo izvukli iz vrtića jer nismo znali koliko je sigurno. Skijanje i dalje volim i uživam u njemu, ali nikad nisam požalila jer sam se povukla. Zdravlje je ipak najbitnije – zaključuje Ana.

Jedna od najčešćih kroničnih bolesti današnjice

Procjenjuje se da u Hrvatskoj od astme boluje oko šest posto ukupne populacije, odnosno od 220 do 250 tisuća osoba. Riječ je o jednoj od najčešćih kroničnih bolesti današnjice, koja nema lijeka i doživotna je bolest s kojom se treba naučiti živjeti, odnosno terapijom i promjenom životnih navika je držati pod kontrolom. Od astme najčešće obolijevaju djeca i stručnjaci vjeruju da će njena pojavnost biti sve češća. Zašto je tome tako otkrio nam je akademik Miroslav Samaržija, pulmolog iz Klinike za plućne bolesti Jordanovac.

Zagreb, 080120.
Bolnica Jordanovac.
Miroslav Samarzija, predstojnik Klinike i koordinator Nacionalnog programa za probir raka pluca. 
Foto: Marko Todorov / CROPIX
Marko Todorov / Hanza Media
Miroslav Samaržija, pulmolog Klinike za plućne bolesti Jordanovac
 

- Naš način života doveo je do toga da astma postane češća nego prije. Djeca od malena pretjerano konzumiraju antibiotike, a naročito su podložna bolesti gradska djeca koja nisu u doticaju s prirodom i teže razvijaju obrambene mehanizme. Treba znati da dijete astmu može razviti već u majčinom trbuhu, ovisno o njenom načinu života. Sve smo podložniji alergijama pa raste broj oboljelih od alergijskih astmi. Zemlje koje više istražuju ovu bolest, poput Velike Britanije, otkrile su da u nižim razredima osnovne škole čak 20 do 30 posto djece pokazuje simptome astme – pojašnjava akademik Samaržija.

Srećom, zahvaljujući znanstvenim istraživanjima i kliničkim ispitivanjima diljem svijeta o astmi znamo puno više nego prije 20-ak godina. Tako je i Globalna inicijativa za astmu (GINA) lani prvi put nakon 25 godina promijenila smjernice za liječenje ove kronične bolesti.

- Prije smo oboljelima pripisivali kratkotrajnu, simptomatsku terapiju koji bi trebali koristiti samo kada im je loše. Ona je sada definirana kao alternativna jer uklanja samo površne simptome, a njeno učestalo korištenje otežava postizanje kontrole astme. Zato sada preporučujemo ispravnu i trajnu terapiju pod nadzorom liječnika. Jedan od lijekova koji se koristi znatno manje nego prije je i salbutamol koji samo kratkotrajno širi dišne puteve, a oboljelima zapravo treba protuupalna terapija – govori Samaržija.

Nedavno izdana knjižica 'Astma, što je to?' najbolji je vodič za oboljele

Astma se može pogoršati u stresnim situacijama, a oboljeli bi trebali paziti i na svoju tjelesnu težinu.

- Napadaj astme može biti psihogeno induciran što znači da svi oboljeli trebaju izbjegavati stres što više mogu, a svakako pronaći aktivnosti, hobije, zanimacije koje će ih opustiti, usmjeriti na pravilno disanje i vratiti ravnotežu u njihov život. Astma je doživotni suputnik, iako se kod djece ponekad zna povući tijekom puberteta, ona se vrlo lako može reaktivirati kasnije u životu. Također, dokazano je da pretile osobe imaju težu astmu i teže je kontroliraju, pa svakako moraju promijeniti prehrambene navike i početi se baviti fizičkom aktivnošću jer će im to poboljšati cjelokupno zdravlje. Iako Ana nije mogla nastaviti skijati jer je triger za njenu astmu bila hladnoća i suh zrak na visokim nadmorskim visinama, ona je i dalje fizički aktivna. Astma nije prepreka za tjelesnu aktivnost, dapače! – tvrdi akademik Samaržija, koji je nedavno uredio knjižicu 'Astma, što je to?' namijenjenu svima s dijagnosticiranom astmom, ali i ostalima koji se žele informirati o ovoj bolesti. Izdavanje knjižice podržali su Hrvatsko torakalno društvo, Hrvatsko pulmološko društvo, Jedra, udruga oboljelih od raka pluća i drugih bolesti pluća te Hrvatska kuća disanja.

Press
 

U njoj je detaljno objašnjena dijagnostika astme, liječenje, pravilna primjena lijekova i pojašnjene su vježbe disanja za astmatičare. Astma ima karakteristične simptome prema kojima je možete prepoznati.

- Ako čujete „sviranje“ u prsima ili vam je dah kronično kratak, što se inače zove zaduha, obratite se svojem liječniku koji će vas uputiti na daljnje pretrage. Također, ako se tijekom neke tjelesne aktivnosti jako zakašljete i ne možete doći do daha, to bi mogla biti astma inducirana fizičkim opterećenjem. Astma je doživotna bolest, ali što je brže upoznate i prihvatite to će ona manje utjecati na vaš život ili život vašeg djeteta – poručuje akademik Samaržija.

Važno je da osobe s astmom prepoznaju što kod njih izaziva napadaj astme i budu svjesne da je astma doživotna bolest i da se, uslijed nekog vanjskog uzroka, može bilo kada vratiti.

Zato je važno da, kad osjete pogoršanje ili se nalaze u uvjetima koji pogoršavaju bolest, pravovremeno počnu uzimati protuupalnu terapiju, kako bi prevenirali mogući napadaj.

 

Sadržaj nastao u suradnji Native Ad Studija Hanza Medije i Hrvatskog torakalnog društva

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
16. lipanj 2020 23:29