Glavni tajnik Hadezea smislio je krasan plan kako će njihova kandidatkinja Kolinda Grabar Kitarović pobijediti već u prvom krugu predsjedničkih izbora 28. prosinca. Sastao se, pričaju, sa suradnicima, objasnio im što moraju učiniti i na kraju zadovoljno zaključio: "Eh, još da riješim ovo s Kolindom, a onda ću čovječanstvu predstaviti svoj lijek protiv raka, izumiti automobil na slatku vodu, nahraniti gladne u Africi, poslati na Mars letjelicu s ljudskom posadom i komponirati novi hit za Mladena Grdovića."
Pisao sam prošli tjedan o glavnom tajniku Milijanu Brkiću i znam da će mi mnogi sada zamjeriti kako sam se ružno okomio na nevoljnika, ali, oprostite, on je jednostavno neodoljiv. Nevjerojatan talent, jedan na milijun ljudi. Diplomirani kriminalist omiljeni je lik iz šala o policajcima. Da je u ovoj zemlji pameti, Milijan Brkić subotom bi imao humorističku emisiju na Hrvatskoj televiziji.
Ovoga puta zaigrao se s kalkulatorom, a znate i sami, đavo je kalkulator. Koliki su se samo gorko prevarili s njim. Čekajući ženu u automobilu nedaleko od kozmetičarske radnje, uzeli bi nešto dokono zbrajati i množiti na mobitelu i, dok si dlanom o dlan, završili u predstečajnoj nagodbi. Brkić se, srećom, ipak nije dao u proste računske operacije s novcem, već s punoljetnim građanima RH i zaključio kako Grabar Kitarović za pobjedu treba naklonost točno 979.310 glasača. Beznačajno. Pizdarija, što bi naš narod rekao. A piece of cake, kazali bi Englezi. Sadašnja Hadezeova kandidatkinja mora osvojiti malih, skromnih, upravo ništavnih 741.312 glasova više od Andrije Hebranga, njihove uzdanice na prethodnim predsjedničkim izborima 2009.
Demonski plan
Ne mogu vjerovati, uzdahnuo je Brkić zapanjeno gledajući brojku na displeju: 979.310 ljudi?! Pa nemoguće, on samo ženine rodbine ima više od toga. Dobiti predsjedničke izbore lakše je nego sakupiti čeljad za nalijevanje betonske ploče na obiteljskoj vikendici u Viru.
Glavni tajnik liznuo je zatim vrh mastiljave olovke, izravnao škarnicl iz kojega je istresao naranče i uzeo razrađivati prepredeni, demonski plan. Hadezeovaca je dvjesto deset tisuća. S članstvom partnerskih stranaka mogu računati na četvrt milijuna. Neka svatko od njih dovede samo četvero glasača i hej, haj, uživaj. Evo Grabar Kitarović na Pantovčaku.
Četvero glasača, viknuo je sutradan blijedim, prestravljenim suradnicima, strogo podižući kažiprst, srednjak, domali i mali prst. Jedna se žena u zadnjem redu onesvijestila, a jedan otrčao u zahod i izbljuvao se. No, Brkić je ostao nemilosrdan, tko na biračko mjesto ne dovede četvero, koji garantirano glasaju za Grabar Kitarović, može se lijepo pozdraviti s karijerom u Hadezeu. On će njega ili nju osobno svojim rukama kazniti za naposluh i kršenje stege u onoj zvučno izoliranoj podrumskoj prostoriji stranačke središnjice.
Slučajno ili ne, još istu večer netko je oteo gudački kvartet prije koncerta u zagrebačkom Glazbenom zavodu.
Hadezeovci se kojekako dovijaju da ispune ovaj neobični zahtjev. U samoborskom kraju jedan je postavio zamku za medvjede na šumskoj stazi i pozvao susjede da pođu s njim brati lisičarke. U Našicama je jedan odlučio pokušati s narkoticima, a u Čakovcu je drugi poštom naručio knjigu “Tajne hipnoze”.
Stari i bolesni
Brkić je članstvo osobito upozorio da se koncentriraju na stare i bolesne, koji su, poznato je, najodaniji glasači njihove stranke. Ako su ušli u deveto desetljeće, lagano im odumiru moždane stanice, pa inkasatora zovu tata i pokušavaju telefonirati daljinskim upravljačem klimatizacijskog uređaja, ne možete pogriješiti. Svi su za Kolindu Grabar Kitarović. Lako ih je prepoznati, na birališta obično dolaze u različitim cipelama.
Kupite kutiju piškota, bocu kruškovca ili dvadeset deka kave u zrnu i otiđite posjetiti stare tetke, kume i strine koje desetljećima niste posjetili, savjetuje Milijan Brkić. Sakrijte svojim djedovima i bakama lijekove i ucjenjujte ih. Hvatajte glasače u toplicama i čekaonicama uroloških ambulanti. Stariji zatim obično ne mogu spavati, jutarnje mise su siguran zgoditak. Napravite zasjedu u zgradi Zagrebačkog električnog tramvaja, kod šaltera za umirovljeničke pokaze. Napravite prepad na umirovljenički izlet po Hrvatskom zagorju.
Vidjeli ste možda onda one oglase: “Njegovala bih stariju i nemoćnu osobu u zamjenu za nekretninu.” Glavni tajnik stranačku ženskadiju upućuje da i one se oglase: “Njegovala bih stariju i nemoćnu osobu ako će ona glasati za Kolindu Grabar Kitarović.”
Na dan hadezeovci će se utrkivati s invalidskim kolicima, gurati na birališta bolničke postelje, vući boce s kisikom i vrećice infuzije, nebesima se moleći da im čili glasači i simpatizeri ne odapnu prije nego što obave svoju građansku dužnost. Za dio njih Kolinda Grabar Kitarović doslovno će biti last minute ponuda.
“Ali, sinko, ja ne bih glasala za Kolindu”, pobunit će se možda iznemoglim, drhtavim glasom neka starica.
Zadnja prilika
“Pa, što vas briga”, odgovorit će joj stranački aktivist prostodušno. “Vama je to ionako samo za još koji mjesec. Možda i kraće. Ako Kolinda iznevjeri predizborna obećanja, vi tome nećete svjedočiti. Bako, zaboga”, kleknut će mladić preklinjuće kod invalidskih kolica, “zar nikad u životu niste poželjeli učiniti nešto neodgovorno i nerazumno. Sad vam je vjerojatno zadnja prilika.”
Zaista, mnogi stari i nemoćni na koje Milijan Brkić računa ništa više ne mogu izgubiti. U njihovim godinama njima ne bi naškodilo ni da počnu uzimati heroin. I u njima je možda najveća snaga Hrvatske demokratske zajednice. Da parafraziram Brkiću omiljenog Josipa Broza: “Stranka koja ima takvu mladost ne mora se bojati za svoju budućnost.”